Srbijanski klubovi napuštaju lige gdje igraju hrvatski timovi? Navodno to zagovara Aleksandar Vučić

Košarkaši Cibone, jedinog zagrebačkog regionalnog prvoligaša (a nekad su bila tri), večeras, 1. oktobra u 19 sati na svom parketu igraju susret drugog kola ABA lige protiv crnogorskog Derbyja. I bit će to prigoda uvjeriti se koliko je nova Cibona doista (ne)jaka i čeka li je grčevita borba za ostanak u društvu najjačih klubova iz zemalja bivše SFRJ.

Možda cibosi neće ni morati strahovati od ispadanja jer neće imati odakle ispasti. Ostvare li se prijetnje Nebojše Čovića, budućeg predsjednika Košarkaškog saveza Srbije, da će srbijanski klubovi istupiti iz ABA lige značilo bi to da regionalne lige kakvu znamo više ne bi bilo. A možda je više uopće ne bi bilo.

Dugogodišnji predsjednik Crvene zvezde planira naslijediti abdiciranog predsjednika Predraga Danilovića i napraviti zaokret prema regionalnim košarkaškim integracijama. Želja mu je stvoriti snažnu srbijansku ligu.

A što će doista biti s ABA ligom jasnije će biti krajem godine, kada isteknu neki ugovori i kada Čović preuzme kormilo KSS-a. A ako srbijanski klubovi budu morali izaći iz regionalne lige (a nisu baš svi za to), postavlja se pitanje može li regionalna liga preživjeti bez klubova iz košarkaški najsnažnije države u regiji. Jer, njeni su klubovi osvajali naslov 17 od moguća 22 puta, a uvjerljivo najuspješniji bili su Partizan i Crvena zvezda, sedmerostruki prvaci.

Doduše, ne treba zaboraviti da je cijela priča te 2001. godine i krenula bez srbijanskih klubova, među kojima se tadašnjoj Jadranskoj ligi prva priključila upravo Zvezda, nakon koje su stizali i ostali, pa tako i Partizan. Dok su je s više ili manje lakoće osvajali, i zvezdašima i partizanovcima ABA liga bila je dobra kao što im sada ne treba, jer i jedni i drugi igraju Euroligu do koje su došli pozivnicama, a ne putem ABA lige koja više tu protočnost prema Euroligi nema. Štaviše, svaki klub koji želi igrati Euroligu mora se isprsiti s milion eura (oko 2 miliona KM) – 750 hiljada eura (1.4 miliona KM) pristupne takse i 250 hiljada eura (oko 500 hiljada KM) za sudačke troškove.

S obzirom na proračune ta dva kluba možda i ne bi bilo loše da se regionalna liga igra bez ta dva kluba jer bi onda bila natjecateljski puno ravnopravnija. Ovako se to uglavnom svodi samo na pitanje – hoće li na kraju lige slaviti "delije" ili "grobari", kao što je to bilo i posljednjih pet sezona. Opet, tu je i ona priča o tome da svaka jaka košarkaška zemlja ima klubove koji se financijski izdižu iznad ostalih – Barcelona i Real u Španiji, Fener i Efes u Turskoj, Panathinaikos i Olympiakos u Grčkoj – pa se od njih ne traži da se izdvoje iz nacionalne lige. Štaviše, čak i Euroliga inzistira da svi ti klubovi moraju igrati nacionalne ili regionalne lige kako ne bi bili u prednosti zbog samo jedne utakmice sedmično.

A što ako iz ABA lige odluče istupiti i ostali srbijanski klubovi (Mega, FMP, Borac, Spartak)? Pa neka im je sa srećom, pri čemu smo uvjereni da nekima (Mega) to ne odgovara. Jer, taj je klub osmišljen da prikuplja i razvija talente i da mu ABA liga bude izlog za skaute NBA klubova, ali i najjačih europskih platiša. A to, u toj mjeri, srbijanska nacionalna liga ne bi bila.

U Srbiji ima dosta zagovornika izlaska srbijanskih klubova iz regionalnih liga. Uz Čovića, jedan je od najglasnijih dosadašnji izbornik Svetislav Pešić, koji ističe sve slabiji rad s mladima po klubovima. Dok god Partizan i Crvena zvezda budu neka vrsta državnih projekata, onda se takve odluke neće donositi bez zelenog svjetla državnog vrha, to jest predsjednika Vučića. A i on, navodno, zagovara tu ideju.

Gledano s druge strane, možda istupanje srbijanskih klubova niti ne bi bilo tako fatalno za regionalnu ligu klubova iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Crne Gore i Makedonije. Uz uslov da to bude liga čiji bi vlasnici bili nacionalni košarkaški savezi, a ne, kao dosad, klubovi, oko čega se stalno vodi neki prijepor, što predstavlja slabu kariku.

U svakom slučaju, regionalna liga uvijek je jača od bilo koje nacionalne. A takvo natjecanje, čak i bez srbijanskih klubova, moglo bi biti dovoljno zanimljivo da opstane te i dalje bude dobar izlog regionalnih talenata, zbog čega bi u te klubove i dalje dolazili stranci, pa i domaći igrači, željni afirmacije i plasmana kod izdašnijih poslodavaca, piše Večernji List.