Bosna pala u Blaugrani: Sjećanje na prvu europsku odiseju Studenata

Navijačima ostaje da se prisjećaju lijepih dana dok je Bosna žarila i palila parketima jugoslovenskih i europskih dvorana. Prije nego će nastupiti zlatne godine (1976-1980), kada je Bosna bila jugoslovenski i europski prvak, klub je upisao prvi uspješan međunarodni nastup, malo poznat ljubiteljima košarke.

Desilo se to u sezoni 1974-75, kada je Bosna nastupila u Kupu Radivoja Koraća, takmičenju koje je u europskoj košarci imalo status poput nekadašnjeg Kupa UEFA u fudbalu.

Izlazak na europsku scenu osiguralo je iznenađujuće četvrto mjesto u Prvenstvu Jugoslavije godinu ranije (1973-1974), u drugoj sezoni koju je Bosna igrala u prvoligaškoj konkurenciji.

Uoči nastupa u Europi Bosnu je zadesio veliki hendikep: Mladi trener Bogdan Tanjević morao je na odsluženje vojnog roka, a klupska uprava je kao zamjenu dovela Luku Stančića, stručnjaka koji je s mladim reprezentativnim selekcijama Jugoslavije osvojio brojne trofeje.

Europsku odiseju Bosna je započela 5. novembra 1974. godine u holandskom Harleemu. U prvoj utakmici prvog kola kvalifikacija domaći BV Typsoos Lions Zandvoort pobijedio je Studente 81:79 (42:42), uz 18 poena Žarka Varajića, 17 Ante Đogića, po 10 Mirze Delibašića i Svetislava Pešića.

Sedam dana kasnije uslijedio je revanš u Skenderiji, utakmica u kojoj su se Holanđani proveli kao bosi po trnju. Bosna je slavila 122:83 (62:41) i prošla u drugo kolo kvalifikacija.

A tamo je protivnik bio PAOK iz Soluna koji je trijumfovao u prvoj utakmici 77:74 (41:37).

Revanš u Skenderiji bio je mnogo teži ispit nego susret s holanskim Typsoosom. Tri poena prednosti iz Soluna Grci su uvećali u prvom poluvremenu u Sarajevu (30:33), međutim u nastavku Bosna pravi preokret i pobjeđuje 83:73, čime je izboren plasman u grupnu fazu takmičenju.

Potom su formirane četiri grupe sa po četiri kluba, a samo su pobjednici išli u polufinale. Protivnici Bosne u grupi D bili su slavna Barcelona, italijanska Stella Azzurra Roma i francuski Olympique d’Antibes. Igralo se po mini ligaškom sistemu, pri čemu su rivali odmah međusobno igrali domaću i gostujuću utakmicu.

Prvu utakmicu u grupi Bosna je igrala 8. januara 1975. u Rimu i upisala ubjedljiv poraz od Stella Azzurre (94:73). Sedam dana kasnije uslijedio je sjajni revanš: Studenti su deklasirali tim koji je s klupe predvodio jedan od najtrofejnijih italijanskih trenera Valerio Bianchini. Bosna - Stella Azzurra Roma 92:69 (46:30), pri čemu je Delibašić postigao 29 poena, a Rođeni Krvavac 22.

Protivnik u narednom dvomeču bio je Olympique d’Antibes koji je na svom terenu 28. januara 1975. pobijedio Bosnu 108:87 (57:40). No, naredne sedmice i Francuzi su bili bez šansi u Sarajevu: Bosna je slavila 92:70 (49:41) i bilo je jasno da će pitanje pobjednika grupe biti riješeno u dvomeču Studenata i slavne Barcelone.

Stariji ljubitelji košarke prisjećaju se veličanstvene atmosfere u Skenderiji 3. februara 1975. Pred 7.000 gledalaca Bosna je ugostila Barcu koju je s klupe predvodio Ranko Žerevica, a glavne zvijezde tima bili su Amerikanci Randy Knowles i Lawrence McCray, Španci Manolo Flores i Miguel López Abril, naturalizirani Španac Norman Carmichael…

Utakmica je bila izjednačena i činilo se da će otići na stranu Katalonaca kada je u 32. minutu zbog pet ličnih grešaka parket napustio Mirza Delibašić. Ali, i bez legendarnog Kinđeta, Studenti su smogli snage da sruše velikog rivala i pobijede 81:73 (34:34). Čovjek odluke bio je Varajić (24 poena), a pratili su ga Pešić (15) i Zdravko Čečur (13), dok je Delibašić za vrijeme provedeno na parketu upisao 16 poena.

Uoči "majstorice" u Blaugrani 10. februara 1975. godine Barcelona i Bosna dijeli su vodeću poziciju s omjerom pobjeda i poraza 3-2. U prvom poluvremenu mladi tim Bosne odlično je parirao Barci. Domaćin je na odmor otišao s dva poena prednosti (46:44), ali je u nastavku Bosna izgubila dah.

Barcelona je pobijedila 80:66 (Delibašić 21, Čečur 16, Varajić 14) i izborila plasman u polufinale, kasnije i u finale u kojem će izgubiti od italijanskog Forst Cantua.

Razloga za nezadovoljstvo nisu imali ni u Bosni. Mlada ekipa Studenata ostvarila je dobre rezultate i stekla prvo međunarodno iskustvo koje će biti korisno četiri godine kasnije u pohodu na titulu europskog prvaka.