Pet stvari koje bi svaki grafički dizajner trebao znati o štampi

Posljednje što želite jeste da iz štampača izađe nešto mutno, neusaglašeno i neuredno. Ali ako ste do sada proveli svoje učenje fokusirajući se samo na digitalni dizajn, vrlo je moguće da niste sigurni šta je potrebno kada šaljete vaš dizajn za štampanje.

Predstavljamo vam pet osnovnih stvari koje treba da znate, sa prijedlozima za dodatno proširivanje vašeg znanja.

1. Razlika između RGB i CMYK

Sistem koji softver vašeg računara koristi za generisanje boja na ekranu nije isti sistem koji koriste štampači.

Računarska grafika koristi RGB sistem boja koji se sastoji od crvene, zelene i plave boje. Ali štampači rade sa setom boja CMYK odnosno: cijan, magenta, žuta i crna boja.

RGB sistem ima veći raspon boja nego što većina štampača može da reprodukuje. Ako su vaša dizajnerska rješenja napravljena isključivo za digitalne potrebe, onda je sasvim u redu da vaš softver bude podešen na RGB. Ali ako radite za štampu, morate koristiti CMYK.

Međutim, čak i ako radite u CMYK-u, prikaz koji vidite na ekranu neće biti uvijek ono što ćete vidjeti na štampanom proizvodu. Zato je provjera („proofing“) vaših dizajnerskih radova veoma važna. „Proofing“ (engleski dokaz, odobrenje) predstavlja prikaz toga kako će vaš digitalni fajl izgledati u štampanoj formi.

2. Važnost rezolucije

Kada radite na internetu, rezolucija nije tako veliki problem. Ali kada je u pitanju štampa, biće vam potrebne datoteke s vrlo visokom rezolucijom ili će vaši štampani materijali izgledati mutno, neuredno i nekonzistentno.

Za štampani materijal, najvažnija mjera na koju treba da obratite pažnju jeste DPI: tačke po inču. Kao što sugeriše ime, ovo određuje broj tačaka koje će vaš štampač napraviti na kvadratnom inču vaše štampane stranice.

Najbolje je da uradite podešavanje vašeg softvera na maksimalni DPI od 300. Nema nikakve koristi od toga da postavljate više cifre, jer će to samo povećati vašu datoteku i otežati rad. Takođe, imajte na umu da se DPI ne smije miješati sa vrijednošću PPI (pikseli po inču), mjerom koja se odnosi na gustinu tačaka u kvadratnom inču ekrana, i stoga se koristi za digitalni dizajn, a ne za dizajn štampanih materijala.

3. Kako se vaš dizajn skalira

Kada pogledate vaš dizajn na ekranu, možda će izgledati savršeno. Ali ako će biti štampan na mnogo većom formatu (kao što je poster ili bilbord) ili u mnogo manjem formatu (kao što je vizitkarta), potrebno je da razmislite o tome kako će različiti elementi vašeg dizajna biti skalirani.

Jedan od najvažnijih aspekata jeste tipografija. Dakle, kako biste se uvjerili da je tekst na vizitkarti čitljiv, na primjer, najbolje je da izbjegnete slabašne i tanke fontove. Također, ne koristite malu veličinu fonta koju ljudi neće moći da čitaju kada se štampa.

Još jedan problem sa skaliranjem vašeg dizajna nastupa kada se slike štampaju u velikim formatima. Ako su u pitanju rasterske slike, morate da obezbjedite dovoljno veliku rezoluciju da biste izbjegli zamućenje slike (u računarskoj grafici, raster ili bitmapa je struktura podataka predstavljena u pravougaonoj mreži piksela, to jest obojenih tačaka, vidljivih pomoću monitora, odštampanih na papiru, ili prikazanih na nekom drugom mediju). Ali vektorske slike ne bi trebalo da prouzrokuju problem, jer su one u prirodi beskrajno skalabilne.

4. Zašto je važan „blid“

Način na koji štampač presjeca papir nije egzaktna nauka, tako da bi trebalo da uvijek ostavite malo prostora oko ivica svog dizajna kao mjesto za grešku. Ovo se zove „blid“ (bleed), a svaki dobar softver za dizajn će sadržati vodiče koji će vam pokazati gdje blid počinje i gdje se završava.

Različiti štampači će zahtjevati različite količine blida, tako da uvijek treba da zatražite od vaše kompanije za štampanje da vam to kaže (ili provjerite sopstvena podešavanja štampača ako koristite svoju mašinu).

5. Ponovo provjerite greške

Ovo zvuči kao suvišan savjet, ali zaista je potrebno da se iznova naglašava: jedna od najgorih stvari koje možete da dozvolite pri štampanju vašeg dizajna u fizičkom obliku jesu glupe greške. Jer, za razliku od interneta, na štampanom materijalu ne možete da se vratite da biste ih ispravili.

Ako nešto nije u redu, jednostavno ste bacili novac. Očigledno je da treba da provjerite pravopis u svom radu, ali i ako koristite neki od alata za provjeru pravopisa, odnosno takozvani „spellcheck“, treba da znate da će on otkriti samo 75 posto (ako ne i manje) grešaka. On neće primjetiti mnoge gramatičke greške, neće primjetiti da li ste pogriješili ime kompanije ili neko vlastito ime i neće znati da li ste koristili pogrešnu zamjenicu – kao na primjer ako ste koristili „ti" kada je trebalo da koristite „vi“ i tako dalje.

Povrh toga, gramatika i greške u kucanju nisu jedine greške koje mogu uništiti štampane materijale. Morate pažljivo da provjerite interpunkciju, znakove i slično. Ukratko, da biste bili što sigurniji najbolje je da neko osim vas provjeri još jednom sve te detalje prije nego što odu u štampu.

Ovo su samo osnove onoga što treba znati o štampanju dizajna. Ako želite da saznate više o grafičkom dizajnu, to možete da uradite ako izaberete profesionalnu obuku za certifikovanog grafičkog dizajnera.