Wade Goddard: Potreba da razumijem rat

Piše: Wade Goddard za radiosarajevo.ba 

Jednom sam bio fotograf… 

Zamolili su me da napišem nešto o godišnjici početka rata u Bosni. Odlučio sam da neću govoriti o strašnim patnjama stanovništva ili hrabrosti onih koji su branili svoje domove i porodice; jer to su istine koje poznaju svi preživjeli. Govorit ću o tome zašto sam ja, 22-godišnjak, s malo novca, bez podrške iz medija i s dvije stare kamere, bio tu. 

Iako sam fotografisao s namjerom da razokrijem patnju i nepravdu rata, fotografija nije bila razlog zašto sam tu. Pravi razlog je bio puno sebičniji. Proganjala me potreba da razumijem rat, da shvatim šta je to što tjera osobu da uzme oružje i puca u svog susjeda, koji su to sastojci koji čine recept za okretanje ljudi jednih protiv drugih. 

Wade Goddard je ratni fotograf iz Novog Zelanda. Za vrijeme rata u Bosni je bio freelance fotograf za Newsweek i New York Times, a poslije se pridružio Reutersu. Wade Goddard je kasnije u Dubrovniku otvorio izložbeni salon fotografije  War Photo Limited, u koje su izložene fotografije iz ratova u Iraku, Afganistanu, Libiji i iz ratnog perioda Dubrovnika. 

Većinu svog vremena sam proveo putujući kroz centralnu Bosnu - od Mostara do Travnika, Viteza, Tuzle a katkad sam boravio i u Sarajevu. Postao sam svjestan mržnje, pohlepe i zablude koja je pothranjivala rat. Koliko je, zapravo, ta mržnja velika, shvatio sam tek 1993. godine, kad sam bio svjedok pojave da se jedan čitav narod u samo par sedmica okreće protiv svojih bivših suboraca. Štaviše, oni koji su živjeli daleko od bojišnica bili su u radikalnijim zabludama nego oni koji su bili izbačeni iz svojih domova.

Mediji su otrovali to stanovništvo svojim dezinformacijama, rađajući mržnju i osjećaj žrtve...

Počeo sam da shvatam da strah i njegove manifestacije u mržnji, pohlepi i zabludi, zapravo, pokreću rat. Nitko se ne bi borio da nema tog osjećaja straha. Ta imputacija straha u stanovništvo je bilo ono što mi se učinilo najzanimljivijim. A kako to već ide s medijima; mi smo kao autocesta - podstičemo i održavamo potrebnu dozu straha među stanovništvom.

Kasnije sam shvatio sam da je sva naša civilizacija vođena i kontrolisana strahom, iako i dalje intimno vjerujem da su pojedinci uvijek vođeni ljubavlju i suosjećanjem. Najveća zabluda nas kao društva je to što vjerujemo da se naši lideri zalažu za naše interese, da medijima treba vjerovati i da će dobro pobijediti zlo.

Nažalost, istina je da su naše vođe vođene pohlepom, da podstiču mržnju i strah u obmanutom stanovništvu. 

Ali i dalje imamo nadu… 

ENGLISH

Once I was a photographer…

I have been asked to write something for the anniversary of the beginning of the Bosnian war. Rather than reflect on the terrible suffering endured by the population, or the invincible courage by those defending their homes and families, as these truths are known by all who survived, I have chosen to reflect on why I was there, at the age of 22, with little money, no backing from a media outlet, and two old cameras.

Although my photographs were taken with the intent of exposing the suffering and injustices of war, Photography was not the reason that I was there, the real reason was much more selfish. I was driven by the need to understand war, to understand what makes a man pick up a gun and shoot his neighbour, what is the recipe, what are the ingredients required to pit one population against another.

Spending most of my time travelling through central Bosnia, from Mostar to Travnik, Vitez, Tuzla and occasionally Sarajevo, I became aware of the hatred, greed and delusion that seems to fuel the war. It wasn't until 1993 when I witnessed the entire population in the south and neighbouring Croatia turn against their brothers in arms in a matter of a couple of weeks. Those farthest from the front lines being more radically delusional than those being expelled from their homes.

It was the media that had poisoned this population with its disinformation, breeding hatred and victimization...

I began to truly understand that it is fear that drives war, fear and its manifestations of hatred, greed and most importantly delusion. No population would go to arms without the fear factor. But it is the implementation of fear into a population that I have found to be most interesting. And it is with the mainstream media; we are the super highway, for inciting and maintaining the required amount of fear within the population.

Years later, though I believe that individuals can be driven by love and compassion, I realised that our entire civilization is driven and controlled by fear, our greatest delusion as a population is believing that our leaders have our interests at heart, and that the media is trust worthy and good will triumph over evil.

Unfortunately the truth is our leaders are driven by greed, inciting hatred and fear in a delusional population.

But we have hope…