Zašto su u BiH patriotizam i religioznost nerazdvojni?

Podsjeća se da se značajna većina stanovnika istočnoevropskih zemalja izjašnjava kao vjernicima. Ako je suditi na osnovu toga, onda je za očekivati da u društvima ovih država preovladavaju osjećanja i vrijednosti svojstvena religijama u koje vjeruju.

The Economist podsjeća da postoje oni koji ne smatraju da je to slučaj. Zapravo, dojam je da ljudi u bivšim socijalističkim državama pretjeruju u naglašavanju svoje religioznosti u odnosu na one na zapadu Evrope.

Na tragu prethodno rečenog, istraživački centar Pew sa sjedištem u Washingtonu je napravio anketu u 34 evropske države o tome koliko ljudi vjeruje u nadnaravno biće. U deset zemalja se više od polovine anketiranih izjasnilo da je vjeruje.

U Gruziji se 99 posto izjasnilo da vjeruje u Boga, 95 posto u Armeniji, Moldaviji i Rumuniji, 94 posto u Bosni i Hercegvoini, 92 posto u Grčkoj, 87 posto u Srbiji i 86 posto u Hrvatskoj, Poljskoj i Ukrajini. S druge strane, 60 posto kao religioznima su se izjasnili u Švedskoj, 54 posto u Belgiji i 53 posto u Holandiji.

Navedenim zemljama je zajedničko izražen osjećaj religioznosti koja je povezana sa kulturom i nacionalnim identitetom. Osim toga, osjećaj vjerovanja u postojanje nadnaravnog je opstao uprkos dugogodišnjem iskustvu sa socijalizmom.

The Economist postavlja sljedeće pitanje: Da li je Bog kolektivno obožavano biće ili personifikacija nacije odnosno države? Odgovarajući na ovo pitanje, The Economist podsjeća na stav francuskog sociologa Emila Durkheima koji je zapazio da je vjerovanje prije svega kolektivnog karaktera, a ne stvar individualnog izbora. S obzirom na to, postavio je retoričko pitanje: Zar Bog i društvo nisu jedno te isto?

Možda ovakvo Durkheimovo razmišljanje predstavlja objašnjenje zašto je religioznost neodvojiva od patriotizma.

The Economist zapaža da se religioznost i patriotizam nikada u potpunosti ne poklapaju.