Zaboravljeni heroj "Oluje": Časni general koji nije htio ratovati protiv BiH

Jedan od najzapaženijih trenutaka vojno-redarstvene operacije "Oluja", uspješno izvedene prije 30 godina, kao i uopće rata u Republici Hrvatskoj, bio je onaj kad pukovnik tzv. vojske Krajine Čedo Bulat na Baniji kod Topuskog u današnjoj Sisačko-moslavačkoj županiji (centralni dio susjedne zemlje), na današnji dan, 8. augusta 1995., predaje generalu-pukovniku Petru Stipetiću cijeli korpus.

Stipetić je u "Oluji" zapovijedao Sektorom Sjever. Na pustoj cesti zaustavili su se, nekadašnji oficiri JNA i saradnici, i krenuli jedan drugome ususret. Predaja korpusa potpisana je na haubi policijskog automobila, a poznata je, uz ostalo, po snimcima generala Stipetića s cigaretom dok neprijatelj kapitulira.

Čedo Bulat je ispred hrvatskog generala oštro salutirao i viknuo nešto što će ostati zabilježeno u historiji:

"Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi."

General Stipetić ostao je gospodin do kraja, te je ponudio Bulatu da ga svojim automobilom preveze do kuće, da mu osigura civilnu odjeću i slično, ali je ovaj to odbio.

Međutim, uprkos ovom historijsko nesumnjivo značajnom i simbolički nabijenom događaju, časnog generala Stipetića u Hrvatskoj se gotovo i ne prisjećaju.

Štaviše, uoči obilježavanja 30. godišnjice "Oluje", početkom prošlog mjeseca notorni Ljubo Ćesić Rojs ("ko je jamio, jamio") u Mostaru je izvrijeđao legendarnog ratnika, tvrdeći da on nije vodio nikakve bitke.

"Nikakve operacije Stipetić nije vodio. Mara Stramputova bi dobila te bitke", govorio je prepotentni Rojs, prenijeli su mostarski i zagrebački mediji.

U mnogo navrata do sada potvrđeno je da vladajući HDZ-ovci preziru Stipetića.

U martu 2023. nekakav Odbor za hrvatske branitelje i članove njihovih porodica Grada Bjelovara i veteranska udruženja na konferenciji za novinare istaknuli su kako se protive postavljanju biste generala Petra Stipetića na Spomen-području Barutana.

Na godišnjice "Oluje" nije pozivan, a hrvatski mediji su pisali da je "umro bez zahvale"...

Obraz Hrvatske danas je donekle opozicioni SDP prisjećajući se danas Stipetića, uputivši mu riječi zahvalnosti.

"8. augusta 1995. pored Topuskog generalu Petru Stipetiću predao se Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa vojske tzv. Republike Srpske Krajine. Pet hiljada vojnika pod punim naoružanjem položilo je oružje dan kasnije, čime je završila VRO Oluja", naveli su te dodali:

"Našeg Petra uvijek ćemo pamtiti po beskompromisnom ustrajanju na pravednosti i profesionalizmu kroz cijelu njegovu karijeru. Naučio nas je da borba za Hrvatsku znači dati joj sve i ništa ne tražiti zauzvrat, bez skrivanja iza nacionalizma. Hvala ti na svemu, generale!"

Šta je razlog ovog prijezira prema generalu Stipetiću?

Uz činjenicu da je do kraja ostao dostojanstven (recimo, odbio je da se prerušava u ženu kada se u septembru 1991. godine trebao tajno susresti s Tuđmanom kazavši da će na sastanak sa predsjendikom države doći u generalskoj uniformi), jedan od razloga netrpeljivosti vladajućih struktura u Hrvatskoj – kako 1990-ih, tako i danas – bio je taj što general Stipetić, odan ideji oslobođenja svoje zemlje, nikada nije bio spreman staviti se u službu atakovanja na susjednu Bosnu i Hercegovinu.

O tome je 2001. godine govorio Ivici Đikiću u intervjuu za "Feral Tribune":

"Otvoreno sam se suprotstavio ideji otvaranja bilo kakvih ratnih djelovanja u Bosni, pa i ratnih djelovanja HVO-a. To je odbačeno i pao sam u određenu nemilost zbog takvoga stava. Pošto mi se zamjera da se miješam u politiku, ne bih komentirao tu situaciju, ali je činjenica da smo mi HVO naoružavali i pomagali, te dijelom postrojbi sudjelovali u operacijama u Bosni", rekao je general Stipetić.

Nikad vam nitko nije došao s idejom da povedete neku jedinicu Hrvatske vojske u rat protiv Bošnjaka?

"Ne, valjda nisam bio tip za to. Bio sam jednom u Bosni poslije Daytonskoga sporazuma i pokušao sam pomoći oko organizacije buduće vojske, ali se nismo suglasili i istog sam se dana vratio u Zagreb."

S kim ste razgovarali?

"Bio je general Sopta i ti ostali njihovi generali... Možda sam bio grub i rekao sam im: 'Ako nas ne želite slušati, onda se spremajte za novi rat'."

Je li to onda upravo ono što se sad događa u Hercegovini?

"Ne bih to komentirao."

Da ste 1993. dobili naredbu predsjednika Tuđmana ili ministra Šuška da idete ratovati u Bosnu, biste li poslušali?

"Kao vojnik, morao bih otići, a kako bih radio – e, to je moja stvar"...

Dok se ovih dana javnosti u Republici Hrvatskoj podmeću falsifikati poput onih o "spašavanju Bihaća" (kao da su ljuti Krajišnici pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića, Izeta Nanića, Hamdije Abdića i drugih čekali da ih neko spasi?!), čime se Bosancima, konkretno Bošnjacima, želi imputirati tobožnja nezahvalnost zbog insistiranja na istini o UZP-u u Hercegovini i srednjoj Bosni, mnogo korisnije za buduće generacije bilo bi da umjesto notornog Rojsa, Thompsona i sličnih nacional-fašističkih ikona, hrvatska vlada oda poštovanje časnom generalu Stipetiću, ratniku koji se borio za oslobođenje svoje zemlje, a istovremeno odbijao biti agresor na bilo koju drugu.

Neka je vječna slava i hvala generalu Petru Stipetiću!