Strateški vojni izbor ili? I nakon 30 godina, različite su interpretacije operacije 'Oluja' u BiH

I nakon trideset godina u BiH se iznose različite interpretacije posljedica hrvatske vojno-redarstvene operacije "Oluja".
 
Stručnjak za sigurnost iz banjalučkog Centra za geostrateška istraživanja, profesor Duško Vejnović "Oluju" opisuje kao "dogovoreni rat", s neočekivanim posljedicama.

Iako je postojala "sinergija između hrvatske i bošnjačke strane", Vejnović smatra da su današnje implikacije "daleko negativnije". "Oluja" je, prema njegovom mišljenju, trebala dugoročno riješiti i hrvatsko-bošnjačke odnose u BiH, ali "Hrvati u BiH danas smatraju da su uskraćeni za dio svojih političkih prava". "Hrvatski Srbi su izgubili teritorij i gotovo potpuno prisustvo u Hrvatskoj, a uprkos ulasku Hrvatske u EU i NATO, veliki dio teritorija gdje su do tada živjeli Srbi, danas je pust i bez izgleda na povratak", kaže Vejnović.

Profesor Vejnović vidi i širu, regionalnu dimenziju "Oluje" u kontekstu odnosa u BiH, gdje nezadovoljstvo Hrvata u entitetu Federacija BiH ukazuje na to da postratni politički dogovori nisu ispunjeni. "Ako je kraj rata bio plod dogovora, onda nešto nije realizirano do kraja", tvrdi Vejnović.

Trending

Bosna i Hercegovina saznala potencijalne rivale u grupi na Svjetskom prvenstvu

On napominje da su tokom "Oluje" stradali i nevini ljudi, podsjećajući da su operaciju pratili "pokreti stanovništva, protjerivanja i zločini". Vejnović dodaje: "Danas, skoro trideset godina kasnije, mladi masovno odlaze – iz Hrvatske, BiH i Srbije. To je jedna od najtežih posljedica balkanskih ratova, pa i operacije 'Oluja'."

02.08.25. 19:31

Pogled iz zraka: Objavljen snimak iz unutrašnjosti španskog aviona koji je bacio pomoć za Gazu

"Oluja" – slojevita prekretnica s posljedicama po cijelu regiju

Hrvatska vojno-redarstvena operacija "Oluja" iz avgusta 1995. godine, kojom su dijelovi teritorija Republike Hrvatske pod tadašnjom kontrolom "pubunjenih Srba" vraćeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske, označava jednu od najvažnijih prekretnica u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, kaže vojni analitičar iz Sarajeva Nedžad Ahatović.

On napominje da je za Hrvatsku "Oluja" simbol pobjede i uspostave punog suvereniteta, ali za Srbe, ostaje "bolno sjećanje na egzodus i stradanja".

Strateški izbori i žrtvovanje Krajine za BiH

Ahatović "Oluju" smješta u širi strateški kontekst, tvrdeći da je njen početak bio direktno povezan s odbijanjem plana Z4 od strane srpskog rukovodstva u Krajini. Taj plan, koji je predviđao široku autonomiju, razjedinjeni srpski političari nisu prihvatili, što je bio jasan signal Zagrebu da krene u vojnu akciju. Istovremeno, smatra Ahatović, to je bio i indikator da je Slobodan Milošević rapidno gubio diplomatsku bitku u vezi s pravnim zaokruživanjem svojih teritorijalnih osvajanja.

Milošević se suočio s teškim izborom: žrtvovati dio teritorija u Hrvatskoj i BiH i završiti rat za zelenim stolom, ili otvoreno ući u konflikt s Hrvatskom i BiH, rizikujući brzu vojnu intervenciju NATO-a ili Sjedinjenih Američkih Država. "Vrijeme je pokazalo da je Milošević odabrao prvo rješenje. Žrtvovao je tzv. Republiku Srpsku Krajinu i njenih 300.000 stanovnika za Republiku Srpsku u BiH koja je po principima plana Z4, u Daytonu opstala u sastavu države BiH."

Tuđmanove "kalkulacije"

Istovremeno, tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman vojno je podržavao završne operacije legalnih organa vlasti u BiH. Ahatović navodi da je Tuđman "kalkulantski i za zelenim stolom u Daytonu podržao i dvoentitetsko političko rješenje za BiH, kako bi u dogledno vrijeme tražio isti status zasebnog entiteta za bosanske Hrvate".

Ahatović kritički dodaje da je međunarodna zajednica "podržala i nagradila agresore koji su napali Republiku Bosnu i Hercegovinu, koja je tada bila pod embargom na oružje". Zaključuje da je posljedica "Oluje" reintegracija Hrvatske, dok je BiH "hendikepirana podjelom u Daytonu". Podsjeća da su kreatori Daytonskog sporazuma poslije "Oluje" zaustavili operacije Armije BiH prema Banjoj Luci i drugim dijelovima Republike Srpske "pod prijetnjom bombardovanja".

Kozar: Deblokada Bihaća – direktan efekat "Oluje"

Sarajevski vojno-politički analitičar, Đuro Kozar podsjeća da je "Oluja" direktno uticala na stanje u zapadnoj Bosni. "Vojno-redarstvena operacija Oluja, izvedena u dogovoru sa Armijom BiH, odvijala se i na prostoru Bosanske krajine. Zahvaljujući toj akciji, 6. augusta 1995. godine, nakon 1.201 dana potpune blokade, deblokiran je Bihać i čitav Unsko-sanski kanton", ističe Kozar.

On naglašava da "Oluja", uz sve kontroverze, za mnoge građane BiH – naročito u Krajini – ostaje simbol vojnog oslobađanjai kraja višegodišnje humanitarne katastrofe.

Američka diplomatska pozadina: Izbor između genocida i strateškog mira

Dok analitičari iz BiH iznose svoj uvid u višeslojne posljedice "Oluje", američki diplomati, posebno tadašnji ambasador u Hrvatskoj Peter W. Galbraith i glavni američki pregovarač u Daytonu, Richard Holbrooke, pružaju stratešku pozadinu američke podrške.

Galbraith je tada objašnjavao kontekst američke podrške, ističući dilemu nakon Srebrenice: "Pred nama je bio težak izbor: hoćemo li dopustiti da se dogodi još jedna Srebrenica ili ćemo dopustiti Oluju?"

Ponavljanje Srebrenice nije bilo moguće

Analitičari i vojni komandanti iz BiH, međutim, tvrde da ponavljanje Srebrenice u Bosanskoj krajini nije bila realna opcija. Napominju da su jedinice Armije Republike BiH tada pomgole Hrvatskoj vojsci izvođenjem operacija i na hrvatskom teritoriju, protiv snaga tzv. Republike Srpske Krajine.

Poput mnogih u BiH, i bivši američki diplomat, kreator Daytonskog sporazuma Richard Holbrooke (1941-2010), "Oluju" je smatrao ključnom za stvaranje pregovaračkih uslova. Američka diplomatija, pod Holbrookeovim vođstvom, pokrenula je mirovne pregovore u Daytonu neposredno nakon "Oluje", koristeći njen ishod kao instrument pritiska.

Trideset godina poslije, jasno je da "Oluja" nosi višestruka značenja i trajne posljedice, a ocjene da se radilo o "dogovorenom ratu", ukazuju na kompleksnost situacije. Podjele i frustracije istočno od Hrvatske i danas su prisutne, a nasljeđe Oluje, uključujući promjenu demografske slike, i dalje se reflektira na političke i društvene procese u cijeloj regiji.