Vjeronauka, sekcija i vivisekcija
Piše: Jasmina Bajramović, Školegijum
Mali izvještaj o vannastavnim aktivnostima
Osnovna škola, kao javna ustanova čiji je jedan od glavnih ciljeva „omogućavanje pristupa znanju“, dužna je obezbijediti svojim učenicima određen vid zabavnih, a istovremeno društveno korisnih aktivnosti u svojoj nadležnosti, kojima bi poticala razvijanje sposobnosti i afiniteta – dakle, svojevrsno samoistraživanje svakog pojedinačnog učesnika obrazovnog procesa, temeljeno na dobrovoljnosti istog.
Dobrovoljnost je osnova često kontraverznoj, ali nepresušnoj aktivnosti unapređenja duhovnog i moralnog razvoja „individue u nastanku“ – školskoj vjeronauci. Želimo li reći da će učenik koji ne pohađa časove vjeronauke ostati moralno zakržljali napasnik na tijelu kolektiva? Apsolutno netačno! Zašto i bi, kada je kroz maštovite dosjetke bh. školskog sistema omogućeno svakom školarcu da se „oplemeni“ i „razvije“ recitirajući ili pišući literarne radove, tako pronalazeći svoje mjesto u raširenim rukama Domovine.
Mini-stalež za klerikalni kalež
Ukoliko naivni/a učenik/ca isprva odbije da pohađa časove vjeronauke, može se vremenom predomisliti i prihvatiti se, recimo, članstva u recitatorskoj sekciji! Kakve li će to imati veze, zapitat ćete se, sa religijom? Posjećujući web-stranice pojedinih osnovnih škola iz regiona, moguće je uvjeriti se u višeznačnost pojma recitiranja:
U periodu od 18.09. do 28.09.2008.g. članovi sekcije su nastupali povodom obilježavanja Ramazanskih noći u šest džamija (...). (OŠ „Hasan Kaimija“, Sarajevo)[1]
Na koji su način ovakve aktivnosti učesnika/ca recitatorske sekcije usmjereni ka prvotnom cilju sekcije: razvijanje vokabulara, upoznavanje književno-umjetničke građe itd.?
Ukoliko se ne žele neposredno ovjeronaučiti, učenici/ce mogu makar raditi na jačanju patriotskih kapaciteta, ali ujedno pokazati svoj lirski potencijal:
Pored ljubavnih pjesama vole recitovati patriotske pjesme (...) Sevdalinke zauzimaju posebno mjesto u buketu pjesama koje ovi vrijedni recitatori imaju u svom planu rada (...).
(OŠ „Umihana Čuvidina“, Sarajevo)
Posljednja opcija učenika/ce koji/a želi neku vrstu dodatne književne naobrazbe jeste članstvo u sekcijama čiji nazivi sugerišu naučni pristup, ali ipak pribjegavaju poznatim formulama klerikalnog preodgoja:
Povodom
rođenja Božijeg Poslanika Muhammeda (...) , članovi sekcije „Liga istraživača
zavičajnog jezika i običaja“ obilježavaju „Mjesec Božijeg Poslanika“.
(OŠ „Hamdija Kreševljaković“, Sarajevo)
„... uvažavajući druge i drugačije...“
Biti aktivnim učesnikom/com bh. obrazovnog sistema, a ne naći se u situaciji očite manipulacije istog roditeljima ili učenicima/učenicama, gotovo je nemoguće. Čitanje između redova neophodno je čak i kod naizgled bezazlenih situacija kao što su učlanjenja u sekcije, odnosno vannastavne aktivnosti. Očito je nužan rez između sljepljenih pojmova nacije i religije, te promišljanje istih u osnovama gotovo iluzornog „sekularnog“ sistema – drugim riječima: vjeronauko, „no“ means „no“!
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.