Viva Sarajevo! Fuck the past, kiss the future!

"Pita Fata Muju - pa u kol'ko je sati taj koncert, a on joj odgovori - pa zar ne vidiš lijepo da ti piše u dva!"

Povodom petnaestogodišnjice koncerta, RadioSarajevo posvetio je svoj vikend ovom događaju. Slušajte nas na 90,2 ili putem web streaminga. 

Tako je glasio vic koji je tih dana kružio Sarajevom oblijepljenim mnoštvom plakata na kojima je pisalo U2. Prvi veliki rock koncert u gradu koje je netom izašao iz rata, i jedini koncert u regiji ovog velikog svjetskog benda, održan je 23. septembra 1997. Osim Sarajlija, koncertu su prisustvovale hiljade posjetitelja iz cijele BiH, kao i iz zemalja bivše Jugoslavije.

"23.9.1997. godine bila je noć kada je cijeli region ujedinjen pjesmama U2 benda slavio muziku i zivot, postavljajući se daleko iznad svih stvari koje razdvajaju LjUDE... Bila je to noć ispunjena emocijama koje mogu razmijeniti samo istinski prijatelji, a U2, Bill Carter i Sarajevo to zasigurno jesu. Za mene lično, bio je to neponovljiv spektakl, ali ko zna, u iščekivanju smo narednog, jer -obećali su... ", rekla nam je Alma Ćatal, u to vrijeme trinaestogodšnja glavna akterica dokumentarca Miss Sarajevo, koji je bio jedan od glavnih motiva da su s članovi benda odlučili na ovaj koncert. 

"Nikada nisam osjetila više pozitivnih vibracija, više nade i vjere u bolju budućnost nego tada" sjeća se koncerta Rea Jugo, a njeno mišljenje dijele mnogi, među kojima je i i Đani Pervan koji je na koncert radio kao ton majstor za nastupe predgrupa:

"Biti tu noć u društvu ljudi koji su obilježili istoriju rock muzike poput Briana Enoa ili Joe O'Herlihya je izgledalo nestvarno. Emocija tu noć na koncertu je bila potpuno ekstatična. Za mene je to sigurno najuzbudljiviji pozitivni događaj u ovom gradu od Olimpijskih igara na ovamo."

Dan uoči koncerta na stadionu je padala kiša, ali je 23. septembar osvanuo sunčan. Glavne ulice Sarajeva bile su krcate turistima, čega se prisjeća Alma Duraković, zamjenica Glavnog i odgovornog urednika magazina Gracija:   

"Dan konceta bio je nešto najljepše što se Sarajevu moglo desiti nakon ratnog užasa. Sjećam se živosti na ulicama grada, sve je izgledalo kao Olimpijada. Radi koncerta u Sarajevo su došli ljudi iz dijaspore te mnogo Hrvata i Slovenaca. Vidjela sam neke kolege sa fakulteta koji tokom rata nisu bili u Sarajevu i sve je izgledalo nestvarno. Imala sam privilegiju biti u VIP dijelu, a nakon koncerta smo išli na after parti na Obali". 

A vrijedna ekipa sa 'Obale' bila je od samog početka uključena u organizaciju koncerta, zahvaljujući, između ostalog, i činjenici da je ova institucija i klub Obala  tokom opsade bio jedan od glavnih pokretača kulturnog života u gradu. Mirsad Purivatra je vodio lokalnu organizaciju koncerta, a Izeta Građević, danas jedna od ključnih osoba u organizaciji SFF-a, prisjeća se:

"Miro (Purivatra, op. aut.) mi je bio vodič kroz grandiozni backstage, te pokazivao sve elemente produkcije u nastajanju. Sjećam se njegovog zanosa i entuzijazma koji je na mene prešao tek kad je ušla publika na stadion. Sjećam se da sam izbezumljeno hodala po travi, pa onda po tribinama, pokušavajući ne samo da sagledam iz svake tačke pozornicu, nego i da vidim ljude kako uživaju..."

Već tada, i prije no što je slavni irski bend izašao na scenu, među publikom je vladala euforija. Sikter koji su uz Protest imali čast da budu predgrupa, izveli su najneobičniju himnu BiH - pjesmu 'Jedna si jedina' na solo električnoj gitari Esada Bratovića. Za sve je 'kriv' frontmen Siktera Enes Zlatar Bure: 

"Ponosam sam na tu ideju, jer su upravo tada bili ukinuli tu himnu. To je jedan od najsvjetlijih trenutaka u Sikteru i u mom životu jer se sve tako poklopilo: da je koncert U2, da je poslije rata, da se ima prilika svirati pred pedeset hiljada ljudi i da se još odsvira ta himna koja je zabranjena u tom trenutku."

"Taj koncert je kao neki san iz ove perspektive. To je, na neki način, bio elektrošok koji je dao reanimaciju Sarajevu poslije rata. Meni je tako drago što sam učestvovao u tom elektrošoku, da se sve čini kao neki san, da se nije stvarno desilo", zaključuje Bure

Čitatelji i slušatelji RadioSarajeva se sjećaju:  

"UNHCR folije na prozorima, a U2 na Kosevu", Selma Mumdžić

"Šteta što se samo sjećamo, što nakon 15 godina možemo na prste spomenuti ko nam je gostovao u glavnom gradu poput njih. Zato se možemo hvaliti kako su nam gostovale Turbo, Mega zvjezde Balkana! Šta nam uradiše, napraviše gradski urbicid. Pozz za ekipu koja se ipak njih sjeti i bilo koje grupe svjetskih razmjera :)", Suada Fanky

"Bio sam tada tamo :) sjećam se naslova u Oslobođenju dan nakon koncerta 'Ukus piva i miris trave nad Koševom' ili tako nešto", Alija Đukić

"Studirao sam tada Islamske nauke i bio sa djevojkom koja je bila pokrivena. Priđe mi jedan momak i pita - jarane imaš droge. Kažem ja njemu - nemam, ja sam musliman. A on će meni - i ja sam musliman, imaš droge?", slušatelj, podaci poznati redakciji

"Bila sam na tom koncertu a prošle godine sam ih gledala u Sydneyu i srce mi je htjelo iskočiti kada je zapjevao Miss Sarajevo i kad su se pojavili ratni snimci. Bono jednostavno voli Bosnu", Danina Bajrović-Sedlarević

"Bio sam tamo, sjećam se oblaka dima pod svjetlom reflektora.. i da je Bono bio pri kraju koncerta promukao, pa je onako promukao zvao the Edgea da mu pomogne u pjevanju:)", Midhat Brkić

"Sjećam se dobro kada su u Sarajevu bili Bono i njegova žena Bona", Milan Knežević

"Srdačan pozdrav ekipi koja nas je podsjetila na taj svjetli poslijeratni trenutak. Ovo je jedna od fotki koje imam (u fotogaleriji). A naravno ulaznica se brižno čuva", Azra Baždarević

"Hvala za prečudovit koncecrt", Aleš Kreze (fotografija u galeriji)

"Auto na kojem su se prodavale karte nalazilo se u Ferhadiji  u blizini  Ekonomskog fakulteta", Danka Fočo (fotografija u galeriji)

Iako u to vrijeme nije bilo digitalnih foto-aparata, mnogi su svoje fotografije skenirali i objavili na društvenim mrežama. Naš čitatelj Tarik Čizmić potpisuje zbirku fotografija koju možete vidjeti u ovom klipu: 

Loading...

Kako se organizirao koncert

"Zetra je izgorena, nema uslova za koncert. Struja nesigurna - oni donose agregate. Treba doći 98 šlepera - gdje da ih smjestimo? Treba nam određeni broj kola hitne pomoći, a toliko ih nije bilo u cijeloj BiH. Treba nam mobilna bolnica. Na Koševu nema ništa..." prisjeća se potpunog nedostatka logistike Amir Begović - Bega, organizator koncerta. On je prije sarajevskog koncerta učesvovao u organizaciji turneje Pop Mart, ali kaže da je to sve bilo mnogo drugačije od onoga što su doživjeli u glavnom gradu BiH.

"Trebalo nam je 650 ljudi za taj poduhvat, ali takav entuzijazam se nije nigdje drugo mogao naći. Uključili su se Miro Purivatra sa ekipom sa Obale, Enes Terzić i Džemo Bisić iz Zetre koji su za deset dana sagradili kancelarije od letava UNHCR folije, kuhinje za radnike, za bend i ostale prostore za logistiku; Sena, načelnica hitne pomoći koja je rekla - ako treba napravit ćemo mobilnu bolnicu od kartona. Sve su to divne uspomene i strah me je da nekog ne zaboravim, kada bih sat vremena nabrajao, ne bih stigao da nabrojim sve ljude koji su važni za taj koncert, među njima predsjednik Izetbegović i Zlatko Lagumdžija. Onda nam je došao Wessley Clark i rekao da imamo potporu SFOR-a. Niko nije gledao svoje interese, svi su samo željeli da Sarajevo zablista", prisjeća se Begović  

"Mene je najviše bilo strah da nećemo prodati sve karte. Miro me je ubjeđivao da je taj strah potpuno neosnovan. I stvarno - treći dan prodaje već je otišlo 24 hiljade karata. Onda sam se uplašio da ih neće biti dovoljno. Nama je došlo 189 autobusa iz Dalmacije. Čitavo Vilsonovo šetalište bilo je rezervisano za te autobuse.  Iz Srbije je došlo dvadesetak autobusa. Htio sam i na Palama da prodajemo karte, ali su nam sklonili pult. Onda sam SFOR zamolio da oni omoguće ljudima s Pala da kupe kartu i tako smo ih prodali 18 karata - nismo ih htjeli naplatiti. Došlo je mnogo ljudi iz Banja Luke, cilj nam je bio da svi ljudi koji hoće to da vide, mogu doći do karte. A na samom koncertu nije bilo policije, samo zaštitari. Bili smo uvjereni da ne treba biti policije na stadionu." 

"Koncert je bio svjetski događaj u muzičkom organizacionom ali i simboličnom smislu. Došlo nam je 149 najvećih svjetskih muzičkih promotora i menadžera. Mnogi od njih su plakali kada je Bonu pukao glas, a to se desilo od silnog uzbuđenja i emocija. Ali ovo je bilo drugacije od svih drugih koncerata, Bono je imao tremu čak i kad je izlazio na scenu, što je nevjerovatno s obzirom na iskustvo. Svi su imali tremu", prisjeća se Begović

A onda je Bono izašao na pozornicu, odjeven u bokserski ogrtač i rekao historijsku rečenicu za koju će mnogi reći da je to jedan od najboljih citata ovog karizmatičnog Irca: 

"Viva Sarajevo! Fuck the past, kiss the future!"