Upoznajte Vedranu i zavirite u kozmetički salon koji od Olimpijade 1984. njeguje sarajevski duh

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu - više od 40 godina na istoj adresi nalazi se kozmetički salon 'Vedrana'.

Osim po zavidnim godinama poslovanja, ovo mjesto je među Sarajkama i Sarajiljama poznato i kao službena kozmetička služba Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

Iza čitave priče stoji ugledna sarajevska kozmetičarka Vedrana Dupanović. Prva kozmetička znanja stekla je na Visokoj školi u Varšavi, a kako kaže za portal Radiosarajevo.ba - ovo zanimanje izabrala je zbog svoje problematične kože.

"Imala sam zaista problematičnu kožu s puno akni tako da sam odlučila da nešto naučim, prvo radi sebe, a poslije se ispostavilo da će to biti dobro i za moje klijente. Studirala sam na Političkim naukama u Sarajevu na odsjeku za Sociologiju. Počela sam da studiram sa 17 godina, sa 19 sam završila već pola fakulteta i zaista sam se brinula kako će to izgledati da budem profesor sociologije s 21 godinom, a da moji učenici imaju samo 19. Bila sam sitna građom, imala sam 50-tak kila i zaista sam smatrala da mene niko neće slušati.

U tom periodu sam otkrila da u Varšavi postoji vanredna Kozmetička škola i zamolila sam oca mi učini veliku uslugu i da mi plati tu školarinu koja nije bila mala", priča nam naša sagovornica.

Nakon završenog školavanja u Varšavi, praktična iskustva sticala je u eksperimentalnom salonu fabrike kozmetike Pollena.

"Zaista sam htjela da još nešto naučim, tako da sam se zaposlila u eksperimentalnom salonu Pollena koji je bio skup oko 40 kozmetičkih fabrika u Poljskoj. Naravno, završila sam i fakultet kao što sam obećala ocu, donijela sam mu diplomu i rekla 'Izvini, ja ću cijeli život biti kozmetičar, nikad neću biti profesor sociologije'. Onda je dalje bilo lakše", kaže nam Vedrana.

Naša sagovornica uz pomoć i podršku supruga Ekrema Dupanovića 1981. godine otvorila je svoj kozmetički salon, a ubrzo nakon toga desila se saradnja sa kompanijom Zlatorog iz Maribora.

"On je moju ljubav prema kozmetici zaista shvatio vrlo ozbiljno i rekao mi je 'hajde da pokušamo da otvorimo kozmetički salon'. To se i desilo 1981. godine, salon je prilično dobro radio, povezali smo se sa Zlatorogom iz Maribora koji mi je ponudio da budem zvanična kozmetička služba XIV Zimskih olimpijskih igara. Oni su naime dobili taj projekat i iako su bili izvanredna fabrika oni nisu taj posao mogli da urade bez mene.

Ponudili su mi slobodu da izaberem osoblje, gdje će bit kozmetički salon, apsolutno sve da uradim u njihovo ime i na kraju su mi čestitali i odali veliko, veliko priznanje", objašnjava Vedrana.

Naša sagovornica ove dane pamti po posebnoj atmosferi u Sarajevu, a otkriva nam i kako su izgledali njeni radni sati tokom XIV Zimskih olimpijskih igara.

"Bilo je to neko sjajno vrijeme, svi smo disali kao jedna duša za tu Olimpijadu, vremenske prilike su bile izvanredne, pao je neki neočekivani snijeg, dugo ga nije bilo i odjednom je sve zablistalo, sve je bilo bijelo. Sarajevo je bilo posebno, od trgovaca u trgovinama, konobara u restoranima, taksisti, sve je bilo sasvim drugačije i kažem da nam je još jedna olimpijada, skroz bismo bili drugi ljudi, bar imam taj osjećaj.

Tu olimpijsku službu smo moji saradnici i ja odradili jako dobro. Jedna je bila na Zetri gdje je šminkala sve klizačice i klizače, u salon su nam dolazi sportisti koji su živjeli tih par dana u Olimpijskom selu. Išla sam svaki dan na Skenderiju na dodjelu medalja i nije bili nikakvog umora, salon je radio do 22.00 sata ako bi neko želio da dođe. Bilo je puno gostiju iz cijelog svijeta, iz cijele regije, iz cijele tadašnje Jugoslavije.

Svaku noć smo bili na nekom drugom mjestu, na nekom posebnom događaju, moj muž i ja smo najčešće išli u Adidas. Adidas je bio smješten u Akademiji likovnih umjetnosti, to su bili neki posebni događaji, pričalo se o tome kako je prošao dan, sumirali su se utisci", prisjeća se ugledna sarajevska kozmetičarka.

Vedrana dodaje da je salon tokom Zimskih olimpijskih igara bio premješten u Olimpijsko selo.

"Salon je već 43 godine na istoj adresi, ali te 1984. godine dobila sam specijalno odobrenje da svoj salon prenesem u Olimpijsko selo. Kad pomislim da je moja kćerka imala samo dvije godine kad sam otvorila salon, a sada ima 45, znači to je stvarno komad historije", ističe Vedrana.

Ugledna kozmetičarka još uvijek pamti brojne sportiste koji su dolazili u njen salon tokom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Na impresivnom spisku nalazi se Gunde Svan i Sanda Dubravčić.

"Najviše pamtim Šveđanina Gunde Svana, mislim da je osvojio četiri medalje. Dolazio je u salon jer je imao problema sa licem, imao je akne, vjerovatno od tog stalnog snijega, od hladnoće i vjetra jer se bavio trčanjem na skijama.

Jednom je došao u salon na Mojmilu i kad je ulazio vidjela sam švedsku kraljicu Silviu i kažem mu 'Svan, eno Vam Vaše kraljice, hoćete je pozdraviti', a on odgovori 'Sinoć smo mi bili s njom na večeri'. Sad kad to pričam ispada kao da to nije istina, ali stvarno je tako bilo. Bili su to čarobni dani", napominje Vedrana.

Vedrana se sa osmijehom na licu prisjeća i klizačice Sande Dubravčić, kojoj je pripala čast da upali olimpijski plamen na stadionu Koševo.

"Sanda Dubravčić je došla kod mene, doveli su je u salon već odjevenu i spremnu da zapali olimpijski plamen. Bila je prilično uznemirena, a i ja sam bila, hoće li se taj plamen upaliti, hoće li se slučajno okliznuti jer je bilo puno stepenica... Samo sam to vidjela za vrijeme Olimpijskih igara - pratila sam Sandu kako se penje i kako izgleda, kako je raspoložena, pitala sam se da li se umorila uz te stepenice, a sve je ispalo savršeno.

Naravno, poslije sam gledala reportaže, i dandanas ih gledam i uzbuđena samo kao tog dana, prije 40 godina, to je bilo zaista nešto posebno za Sarajevo. Opet ponavljam, kad bi nam se desile još kakve olimpijske igre zaista bi ovo Sarajevo opet disalo jednom dušom...", smatra naša sagovornica.

Vedrana u svom salonu čuva plakat koji su potpisali učesnici Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Kako tvrdi, skijaši su tada bili glavne zvijezde u našem gradu.

"U popodnevnim satima održavala se dodjela medalja na Skenderiji. Išla sam tamo, imala sam pokretnu šminkernicu, nosila sam sve za šminkanje skijaša koji su dobijali medalje, svi su mi se potpisali na plakat koji čuvam u salonu. Braća blizanci Phil i Steve Mahre iz SAD-a, Bojan Križaj...", priča nam Vedrana.

Naša sagovornica ističe kako su to zaista bila neka druga vremena koja je danas teško zamisliti.

"Taksisti i vlasnici restorana su bili izuzetno pošteni. Bilo je slučajeva da su ljudi izgubili u taksiju novčanik ili nešto i da im je sve to bilo vraćeno.

Olimpijske igre u Sarajevu obilježila je ljepota, snaga ljubavi, druženja i snaga pravog sarajevskog duha kojeg više, nažalost, nema. Tada su svi disali jednom dušom i to je bilo neko posebno vrijeme, prosto je nezamislivo da će par godina iza toga u Sarajevu da se desi katastofalni rat", naglašava Vedrana.

Od Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu prošle su četiri decenije, a naša sagovornica otkrila nam je koliko se toga promijenilo u ovih 40 godina po pitanju kozmetičnih trendova.

"Skoro ništa nije ostalo isto, jedino to da je zdrava koža najljepša koža, mi je skoro više uopšte ne šminkamo iako imamo, naravno, tu uslugu. Svaki dan su neki noviteti, svaki dan se nešto novo dešava, stalno su neki seminari, stalno učimo i vidite 51 godinu sam kozmetičarka i još uvijek učim i stvarno se divim nekome ko naprosto kaže 'ja ću sad bit kozmetičarka, završila sam školu i to je to'. Ovo je posao stalnog učenja i usavršavanja, i ako to ne gledate na taj način zaista nećete moći uspjeti u ovom poslu", zaključuje Vedrana.