Tražite savršen izlet? Posjetite drvene mlinove na Plivi i doživite autentičnu priču o prošlosti

Postoje gradovi koji te osvoje svojom poviješću, tragovima careva, kraljeva i ratova, tihim ulicama koje mirišu na prošlost. Ima i onih u kojima priroda vodi glavnu riječ, gdje tišina rijeka i moć slapova brišu sve što si tog dana donio sa sobom.

A onda stigneš u Jajce. Grad koji definitivno ne bira strane. U njemu povijest i priroda ne stoje jedna nasuprot drugoj, naprotiv, one žive zajedno, u istoj slici, na istom kamenu, pod istim nebom, piše Putni kofer.

Jajce je definitivno jedan od najposebnijih gradova u Bosni i Hercegovini. Njegov vodopad, koji se obrušava usred grada, nebrojeno je puta proglašen jednim od najljepših na svijetu. No, malo je poznata činjenica kako se samo pet kilometara od tog svjetski poznatog bisera nalazi jedan uistinu poseban svijet koji vjerno dočarava kako se nekad živjelo u ovom kraju. Mlinovi na Plivi, poznatiji kao mlinčići, predstavljaju rijedak primjer tradicijskog graditeljstva i jedna su od najljepših atrakcija u BiH!

Mlinovi na Plivi čuvaju tradiciju i nekadašnji način života

Na prirodnoj sedrenoj barijeri koja spaja Veliko i Malo Plivsko jezero, poput iz bajke poredan je niz od dvadesetak drvenih kućica koje se, kao da lebde nad vodom, oslanjaju na svoje noge u brzacu. To su, naravno, stari mlinovi na Plivi, neodoljivi čuvari tradicije, tihe kulise života kakav se ovdje odvijao stoljećima. Njihove tamne drvene fasade i krovovi skladno se stapaju s netaknutom prirodom, a šum vode podsjeća na vrijeme kad je svaki kotač imao svoju priču.

Sagrađeni prije više od 400 godina, većinom od dugotrajnog i otpornog hrastovog drveta, ovi prekrasni mlinovi istinski su dragulji narodnog graditeljstva. Njihova jednostavna, ali domišljata konstrukcija svjedoči o vještini lokalnih majstora koji su znali kako prirodu ne pobijediti, već s njom surađivati. Danas su mlinovi na Plivi jedan od najupečatljivijih primjera simbioze čovjeka i prirode u cijeloj našoj regiji.

Nekada su pripadali imućnijim zemljoposednicima

Kad su mlinovi izgrađeni, pripadali su imućnijim zemljoposjednicima, ali su ih koristili i seljaci iz okolnih sela. Dogovor je bio jednostavan. Naime, mlin se nije plaćao novcem, već brašnom. Dio onoga što bi samljeli ostajao je vlasniku mlinice kao svojevrsna naknada za korištenje.

Iz udaljenih sela, ljudi su na konjima dovozili vreće pšenice i kukuruza, strpljivo čekali svoj red i zatim se vraćali kućama s brašnom. Taj proces bio je izrazito težak, ali važan za svakodnevni život. Voda je pokretala drvene kotače, a mlinovi su godinama, desetljećima pa čak i stoljećima radili tiho i pouzdano.

Godine 2005. pokrenut je projekat obnove i mlinovima je vraćen stari sjaj

S godinama, kako se način života mijenjao, a industrijski mlinovi preuzimali ulogu nekadašnjih vodenica, mlinovi na Plivi postupno su izgubili svoju osnovnu funkciju. Voda je i dalje tekla, kotačići su stajali, a male drvene kućice polako su prepuštane vremenu. Ipak, ostali su na svom mjestu kao tihi podsjetnik na drugačiju svakodnevicu.

Njihova vrijednost prepoznata je 2005. godine kada je pokrenut projekt obnove. Šest mlinova tehnički je osposobljeno i ponovo stavljeno u funkciju, dok su ostali obnovljeni tako da vjerno odražavaju izvorni izgled, od vrste drva do načina na koji su sklapani. Time je vraćen karakter cijelog kompleksa, koji danas izgleda kao muzej pod otvorenim nebom.

Zaštićeno je kao kulturno dobro

Cijeli kompleks danas obuhvaća 20 vodenica i ima status zaštićenog kulturnog krajolika, koji mu je dodijelila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Svake godine posjećuju ga tisuće ljudi, kako iz zemlje, tako i iz inozemstva. Posebnu pažnju izaziva činjenica da voda i dalje pokreće drvene kotače, bez dodatnih mehanizama, tačno onako kako je to činila prije više od četiri stotine godina, piše Putni kofer.