Stručnjaci za Radiosarajevo.ba o novim zaduženjima entiteta: Koliko će građani osjetiti posljedice?

Federacija Bosne i Hercegovine, kao i bosanskohercegovački entitet RS nastavili su zaduživanje, ali putem različitih finansijskih instrumenata i tržišta, što pokazuje i najnoviji pregled emisija vrijednosnih papira.

Prema podacima Federacija BiH se 24. marta zadužila emisijom trezorskih zapisa na Sarajevskoj berzi u iznosu od 29.659.868 KM. Planirani iznos emisije bio je 30 miliona KM, koliko je na kraju i realizovano kroz prihvaćene ponude.

Interes investitora bio je veći od očekivanog, pa je ukupan iznos pristiglih ponuda iznosio 34,2 miliona KM. Na aukciji je ostvarena ponderisana prosječna kamatna stopa od 2,2999 posto, dok je rok dospijeća 23. septembar ove godine.

S druge strane, bh. entitet RS se zadužio na međunarodnom tržištu kapitala emisijom euroobveznica u iznosu od 500 miliona eura. Riječ je o zaduženju uz fiksnu kamatnu stopu od 6,25 posto, sa rokom dospijeća u aprilu 2031. godine.

Ova zaduženja dio su šire strategije finansiranja entitetskih budžeta. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine planira da se tokom 2026. godine zaduži ukupno oko 2,3 milijarde KM, kombinacijom domaćih i međunarodnih izvora. Ova sredstva namijenjena su za pokrivanje budžetskog deficita i redovno funkcionisanje institucija.

U tom kontekstu, posebno se izdvaja planirano međunarodno zaduženje Federacije u iznosu od 800 miliona eura putem emisije obveznica na Londonskoj berzi, dok se značajan dio potreba već pokriva kroz domaće aukcije i kreditna zaduženja kod banaka.

Šta kažu stručnjaci?

Ekonomski analitičari upozoravaju da je ključno pitanje ne samo visina zaduženja, već i njegova struktura, kamatne stope i svrha trošenja sredstava.

Prof.dr. Nerma Čolaković-Prguda sa Univerziteta Džemal Bijedić iz Mostara je za portal Radiosarajevo.ba naglasila kako je FBiH ipak u boljoj poziciji od bh. entiteta RS:

"Zaduživanje na berzi pogoduje zemljama s visokim kreditnim rejtingom jer će se zadužiti po vrlo povoljnim kamatnim stopama dok je zaduživanje u slučaju entiteta vrlo nepovoljno jer se realizuje po prilično visokim kamatnim stopama obzirom da Bosna i Hercegovina ima nizak (nepovoljan) kreditni rejting. Da li uopće znamo kako ćemo otplatiti (vratiti) dug i koliko će generacija nositi teret trenutnog ali i ranijeg zaduživanja? Servisiranje duga realizuje se kroz budžet odnosno planiraju se sredstva za tu namjenu u budžetu svake godine i to znači da mi kao građani putem poreza osiguravamo otplaćivanje duga (glavnica plus kamata) iz godine u godinu i taj teret postaje sve veći. Budžetski novac koji se prikupi direktno od građana, dominantno kroz poreze, mogao bi se i trebao upotrijebiti na drugi, produktivniji način u cilju poticanja ekonomskog rasta i razvoja entiteta (poticaji u poljoprivredi, nova radna mjesta,..) i realizacije ključnih makroekonomskih ciljeva. Mnogo je veći i iznos duga po glavi stanovnika u RS-u u odnosu na FBiH. Veliki problem predstavlja stanje u kojem je nemoguće servisirati postojeće obaveze bez dodatnih zaduživanja", naglasila je Čolaković-Prguda.

Doc. dr. Alem Merić sa katedre za Ekonomsku teoriju i politiku Univerziteta u Zenici istog je stava kao i Čolaković-Prguda:

"Prema posljednjim dostupnim zvaničnim podacima o zaduženosti entiteta može se donijeti generalna ocjena da posmatrajući racio zaduženosti entiteti nisu prezaduženi, pri čemu FBiH ima manji procenat zaduženosti u odnosu na BDP u poređenju sa entitetom RS. Racio zaduženosti entiteta u odnosu na BDP je čak značajno povoljniji u odnosu na prosjek zaduženosti u Europskoj uniji, ali je problem u BiH strukturne prirode, u smislu da uprkos manjoj relativnoj zaduženosti zbog strukture budžeta i strukture privrede teže mogu da se finansiraju obaveze, naročito ukoliko se iz dugoročnih zaduženja finansira tekuća potrošnja", naglasio je Merdić.

FBiH ima kapaciteta za servisiranje starih i novih dugova

Kako su dalje naglasili i Merdić i Čolaković-Prguda, ključno pitanje nije možemo li finansirati otplate dugova, nego koliko su entiteti spremni investirati u kapitalne projekte i pokrenuti investicijski ciklus koji će generisati visoke stope ekonomskog rasta. 

"Vrlo je važno gdje će se novac potrošiti odnosno kako će se potrošiti. Ukoliko novac koji smo posudili koristimo za povećanje plata uposlenicima javnog sektora (budžetskim korisnicima) ili održavanje postojećeg nivoa plata te nova zapošljavanja u navedenom sektoru, zaduženje nikako nije pametan i poželjan izbor. S druge strane, ukoliko se zadužujemo kako bismo investirali u nove proizvodne pogone ili proširenje postojećih čime utječemo na rast broja zaposlenih i rast nivoa BDP-a (kroz stavku investicija i lične potrošnje, te javne potrošnje), onda je zaduženje opravdano, možemo čak reći i poželjno", stava je Čolaković-Prguda.

O mogućnosti servisiranja novih zaduženja, Merdić naglašava:

"FBiH još uvijek ima kapaciteta da može uredno servisirati stare i nove dugove, ali u kontekstu fiskalne politike to i nije neki parametar kojim se treba hvaliti, jer kada vlada nije u mogućnosti servisirati obaveze po osnovu zaduživanja slijedi bankrot. FBiH je, još uvijek, daleko od tog scenarija. Međutim, smisao fiskalne politike i javnih finansija nije samo da se osigura mogućnost servisiranja duga, nego fiskalna politika treba biti u funkciji rasta ekonomske aktivnosti i ekonomskog razvoja", naglasio je Merdić za portal Radiosarajevo.ba.

Budžetom FBiH za 2026. godinu plan budžetskih prihoda je manji od budžetskih rashoda za 1 milijardu i 186 miliona KM, a deficit tekućeg bilansa je planiran i u 2027. i 2028. godinu za više od milijardu KM. To znači da je plan da se na godišnjem nivou potroši više sredstava nego što će biti prikupljeno, pri čemu će se taj višak finansirati zaduživanjem.

"Dug ne mora nužno biti zao drug ukoliko znamo da će se zaduživanjem prikupljena sredstva utrošiti u razvojne projekte, ali ukoliko ide u tekuću potrošnju to značajno umanuje razvojni kapacitet i ograničava ekonomski razvoj. Analizom plana zaduživanja može se zaključiti da FBiH ove i naredne dvije godine planira da se zaduži za više od milijardu KM godišnje više u odnosu na otplatu duga, odnosno apsolutni iznos zaduživanja bi se u ove 3 godine povećao za 3,5 milijardi KM, kojim će se finansirati manjak prihoda u odnosu na rashode. To u suštini podrazumijeva da današnje tekuće potrebe finansiramo budućim prihodima, što nije dobro", zaključuje Merdić.

Kako će se novo zaduženje odraziti na građane?

Deficitarno finansiranje i zaduživanje neće nužno direktno ostaviti značajne posljedice po stanovništvo u trenutnom roku, ali akumulacija i povećanje duga ograničavaju fiskalni kapacitet za razvojna ulaganja od kojih stanovništvo i privreda mogu osjetiti konkretne benefite dugoročno.

Rema riječima Alema Merdića, zbog više planiranih javnih rashoda u odnosu na javne prihode neke kategorije čak mogu osjetiti i pozitivne efekte kroz različite transfere pojedincima i organizacijama, ali za značajnije sveukupne društvene efekte potrebna su namjenska zaduživanja za razvojna ulaganja koja imaju multiplikativan efekat na privredni razvoj, a sve to u konačnici stabilizira javne finansije.

"Inflacija je postojana pojava, te nas novi val poskupljenja očekuje ne kao posljedica zaduživanja entiteta, nego kao posljedica globalnih dešavanja u svijetu, naročito ukoliko globalna nestabilnost potraje. Što ova nestabilnost potraje duže, rast cijena će biti veći. Poskupljenja će biti dominantno uzrokovana rastom cijena energenata, koji dovodi do lančanog rasta cijena, koje kada porastu, bez obzira na kasniji pad cijena energenata, više se ne vraćaju na prethodni nivo", zaključio je Merdić.