Šta je toliko skupo na Eurosongu

Odluka o odustajanju Bosne i Hercegovine od ovogodišnjeg učešća na takmičenju za pjesmu Eurovizije, koje će se održati od 14. do 18. maja 2013 u Malmeu (Švedska) pokrenula je niz reakcija i pitanja o smislu ovog takmičenja. 

Sa muzičkog aspekta, Eurosong se već decenijama odvija izvan zvaničnih tokova diskografske industrije, a velike muzičke zvijezde razmjerno se rijetko pojavljuju kao nacionalni predstavnici. Međutim, ovu manifestaciju treba posmatrati prvenstveno kao televizijski show program koji već godinama ostvaruje najveću gledanost. Prošle godine je zabilježeno 110 miliona gledalaca koji su manifestaciju pratili putem malih ekrana, a ovome treba dodati i milione onih koji Eurosong ili njegove dijelove gledaju putem interneta. 

Marketing kao potencijalni izvor prihoda

Bosna i Hercegovina na Eurosongu učestvuje od 1993., a do sada je ostvarila solidne rezultate. Nikada nismo pobijedili, ali smo uvijek prolazili u finale, te najčešće završavali  među prvih deset. S obzirom da televizijski prijenos  Eurosonga u našoj zemlji spada u tri najgledanija događaja (uz Ligu šampiona), značajan dio troškova koje investiramo u naše učešće, vrati se u vidu marketinškog prihoda koje inkasira BHT. 

Ukoliko BHT odluči da, uprkos našem neučestvovanju, stekne prava emitiranja dvije polufinalne i jedne finalne večeri Eurosonga, što je sedam i pol sati programa, u obavezi je da uplati participaciju u iznosu od 30.000 švicarskih franaka, što je najniži iznos participacije od svih zemalja učesnica. Isto toliko plaćaju npr. Albanija i Moldavija, dok zemlje kao npr. Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Španija i Italija plaćaju i do milion CHF. 

Troškovi organizacije Eurosonga kreću se u milionskim iznosima. Najniže troškove organizacije do sada su postigli Beograđani 2008. godine, no i naredni eurosong u Malmeu odlikovat će se uštedama, pa će u konačnici koštati 14 miliona Eura. Najskuplji Eurosong organiziran je u Moskvi 2009., a troškovi su iznosili 30 miliona Eura.  

Treba reći da ovaj novac predstavlja, u stvari, participaciju određene države u produkciji show programa, a da se značajan dio uplaćenog iznosa nakon prijenosa vrati državi koja ga je uplatila, i to na osnovu međunarodnog marketinga, u ovisnosti o gledanosti u pojedinim zemljama. Tako se svake godine nekoliko hiljada švicarskih franaka vrati i na BHT, nakon što se Europskoj radiodifuznoj uniji predoče podaci o gledanosti Eurosonga. Isto će biti i ove godine, ukoliko, naravno, poslovodstvo BHT-a odluči da plaćanjem participacije dobije prava na prijenos.

U slučaju posjedovanja prava, kao što je bio slučaj svake godine do sada, BHT može prodavati i marketinške sekunde koje su za to predviđene - prije, za vrijeme i nakon prijenosa, te tako ostvariti prihod. 

Učešće u takmičenju - veliki troškovi

Ukoliko se neki državni rtv servis odluči da na Euroosong pošalje svoju pjesmu prestavnicu (čime se indirektno i povećava gledanost prijenosa), morat će investirati u to. Sredstva koja se namaknu putem marketinga teoretski bi mogla biti dovoljna za pokrivanje svih troškova, no praksa se razlikuje od države do države. Za ilustraciju, pogledajmo koje se sve finansijske stavke moraju zadovoljiti kako bi se realiziralo učešće. 

Najprije - domaći izbor. Organiziranje domaćeg festivalskog izbora na kojem će se pojaviti petnaestak izvođača, a publika potom birati najbolju pjesmu, je najskuplja opcija, koja sama po sebi može biti isplatna. Suprotnost ovome je interni izbor kao najjeftiniji, ali i najmanje atraktivan. Svaka zemlja sa snalazi kako zna. 

Nakon što dobijemo 'pjesmu predstavnicu' potrebno ju je studijski snimiti, masterizirati, realizirati video. Troškovi mogu iznositi od petnaestak, pa sve do sto hiljada eura, zavisi od države i producenata koji su u igri. U našoj zemlji do sada se uvijek išlo na najjeftinija rješenja.

Promotivne aktivnosti uoči Eurosonga takođe ovise o lokalnom organizatoru, pa će neko debelo odriješiti kesu, smatrajući da njihov predstavnik treba otići na turneju tokom koje će gostovati u desetak, pa i više zemalja. Tako su npr. radili predstavnici Azarbeidžana 2011 godine - i pobijedili. Takođe, promocija uključuje i fondove za oglašavanje na društvenim mrežama, kao i druge PR aktivnosti (kako one dozvoljene, tako i one 'ispod tezge'). Već pomenuti predstavnici Azarbeidžana, (čija ste imena, vjerovatno, već i zaboravili, ali kojima je uspjelo dovesti ovo takmičenje u Baku), izjavili su kako je za troškove njihovog PR-a bilo utrošeno 2 miliona Eura.

Teoretski, bez PR-a se može, ali se ne može bez odlaska delegacije na lice mjesta - na poprište takmičenja. A to je stavka koja malim zemljama, kakva je i naša, predstavlja najvećui stavku u budžetu. 

Nakon što su na Eurosong uvedena dva polufinala, vrijeme koje delegacija mora provesti u gradu domaćinu produžilo se na 14 dana. To je izazvalo opravdan revolt mnogih država, pa je EBU od ove godine uveo neke mjere štednje. Najvažnije - izbacili su iz pripremnog procesa čitavu jednu rundu proba, tako da će svaka država sada umjesto 4 probe uoči polufilanala imati tri. Ukoliko se uzme u obzir da je jedna runda proba trajala dva dana, ovim potezom se državama učesnicima uštedjelo po dva dana boravka u gradu domaćinu. 

Troškovi hotela - 22.000 eura

O kolikom se uštedama radi - pokazuje sljedeća kalkulacija napravljena pod pretpostavkom učešća naše zemlje na predstojećem Eurosongu u Malmeu. 

Državna delegacija teoretski može imati minimalno deset članova, a čine je šest izvođača na sceni, autor pjesme, tekstopisac, komentator prijenosa i šef delegacije. U praksi, najčešće se u delegaciji nalaze još tri osobe čije je prisustvo opravdano - glasnogovornik (s obzirom na ogroman broj medija koji prati eurosong, ova osoba je i jedna od najzaposlenijih na terenu), muzički producent koji se brine o zvučnom aspektu tokom proba i nastupa, te šminker koji, s obzirom na veliki broj proba i javnih predstavljanja, obično ima pune ruke posla. 

U gradu domaćinu delegacija može biti smještena isključivo u akreditiranim hotelima, u kojima jedna noć košta oko 150 Eura (u Bakuu je, recimo, koštala 220 Eura). Za skromnih dvanaest članova delegacije, koja bi u Malmeu ostali minimalnih 12 dana, troškovi hotela iznose oko 22.000 Eura.

ZAŠTO JE NEMOGUĆE 'SPAVATI KOD PRIJATELJA'? Iako se prijedlog benda Zoster da 'o svom trošku' predstavljaju BiH, te da će u tom slučaju spavati kod prijatelja u Malmeu, to bi praktično bilo neostvarivo. Naime, po propozicijama organizatora takmičenja EBU, delegacije mogu boraviti samo u akreditiranim hotelima, s obzirom na sigurnosne i organizacione razloge. Slično kao što sportaši na Olimpijadi smiju boraviti isključivo u olimpijskom selu.

Cijena avionskih karata varira od slučaja do slučaja, no ovogodišnji put od Sarajeva do Malmea i nazad u prosjeku bi mogao koštati najmanje 700 Eura po osobi, što za ekipu od 12 ljudi iznosi 8400 Eura. U budžet treba unijeti i stavke za lokalni prijevoz  - u Sarajevu tokom priprema, te na mjestu događanja Eurovizije, što troškove prijevoza podiže na cca 9000 Eura.

Dnevnice su jedna od najvećih stavki u budžetima za Eurosong, a službena dnevnica za Švedsku iznosi 150 KM. Dvanaest ljudi puta dvanaest dana puta 150 KM – daje iznos od cca 22.000 KM (11.000 Eura). 

Znači da smo uz sve uštede koje smo pokušali napraviti u smislu smanjenja broja osoba u delegaciji, ili izbora jeftinijeg hotela – trošak boravka ekipe na Euroviziji dostigao visinu od 42.000 Eura.

Svaka naredna osoba u ekipi 'košta'  3.400 Eura.

Odlukom o odustajanju od učešća na Eurosongu, poslovodstvo BHRT-a je uštedjelo, kao što smo vidjeli, namjanje 100 hiljada KM.

Ostaje pitanje kako će se ova ušteda odraziti na poslovanje BHRT-a: hoće li se iskoristiti na poboljšanje kvaliteta samog programa, ili pak na podmirenje nagomilanih dugova za struju, vodu, plin...

Vezano:  Ko se sve nudi za ovogodišnji Eurosong 
Zoster na Eurosongu: Karte imaju, spavaće kod prijatelja