Semiri Musić u Prijedoru su ubijeni otac i brat: 'Još osjećam miris paljevine i krvi'

Sjećanje na svaki 31. maj bolan je za svaku osobu koja je izgubila članove porodice tokom etničkog čišćenja devedesetih godina u Prijedoru. Semira Musić, majka, sestra, Prijedorčanka sa bolom se prisjeća članova porodice koji su izgubili živote... 

Njena bol zbog gubitka oca i brata koji su ubijeni u Prijedoru je neizmjerna. U velikoj ispovijesti za Radiosarajevo.ba, Musić je govorila o bolnom iskustvu u kojem je izgubila svoje najmilije.

"Živjela sam u Čarakovu. Moj brat i otac su ubijeni, kao i moj amidža i prve komšije. Slike zločinaca su u ovom parku. Moj brat je bio moj heroj. U mom selu je 500 ljudi ubijeno za jedan dan. Još uvijek osjećam miris paljevine i miris krvi", kazala je u potresnoj izjavi Musić za Radiosarajevo.ba.

Dodaje kako nikad neće zaboraviti ono što se desilo tog maja 1992. godine...

"Bio je prelijep, sunčan dan. Tog dana moj brat je ubijen. Njegova glava je otišla na jednu stranu, a tijelo na drugu. Sve te stravičlne slike još uvijek nosim u svojoj glavi. Mog oca u našli u Tomašici u Prijedoru, zadnje tri kosti su nađene. Sve što mi Prijedorčani kažemo, to smo doživjeli, to je živa istina. Naša Srebrenica, cijela Bosna i Hercegovina je naša, a Sarajevo je moje u srcu", kazala je Musić za Radiosarajevo.ba i pokazala stare, izblijedile fotografije svog oca i brata koje je nosila sa sobom.

Podsjetimo, Dan bijelih traka - 31. maj će i danas biti obilježen simboličnom mirnom protestnom šetnjom Prijedorčana kroz prijedorsko šetalište i na Gradskom trgu. Najavljeno je obilježavanje u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i mnogim gradovima širom svijeta.

Zločini u Prijedoru su počeli napadima srpskih snaga na bošnjačka naselja na Mataruškom brdu 22. maja, zatim napadima na Kozarac 24. maja te otvaranjem logora Keraterm, Omarska i Trnopolje između 26. i 30. maja.

Pogledajte: