Savez kolumnista | Edin Subašić: Ruski hibridni rat uvodi Zapadni Balkan u novu krizu!

Činjenica da je prošlosedmični sastanak novog generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea sa ministrima odbrane zemalja Alijanse u Bruxellessu bio posvećen Ukrajini te Kosovu i Bosni govori o ozbiljnosti sigurnosne situacije izazvane prvenstveno tzv. "malignim ruskim uticajem".

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba

Zbog kompliciranja stanja na ukrajinskom frontu sasvim je razumljiva posvećenost Zapada spašavanju Ukrajine od vojnog kolapsa novim paketom pomoći (40 milijardi USD) i traženjem skraćenog puta za priključenje NATO-u. Ali, nejasno je zašto osim "zabrinutosti" još nema konkretnih mjera protiv aktera ruske politikerus i specijalnog rata na Balkanu, a koji može eskalirati u incidente? Zapravo je krajnje vrijeme da Zapad akcijom kontrira ruskom utjecaju!

Cyber i hibridne prijetnje

"Situacija na Zapadnom Balkanu i dalje je zabrinjavajuća zbog secesionističkih prijetnji u Bosni i Hercegovini, kao i zbog krhke sigurnosne situacije na Kosovu i malog napretka u dijalogu između Beograda i Prištine", rekao je Rutte uoči sastanka u sjedištu NATO-a.

"Rusija, također, nastoji da potkopa demokratije u regionu koristeći cyber i hibridne prijetnje, uključujući dezinformacije. Unutrašnje ranjivosti koristi da bi izazvala podjele".

U našoj bosanskoj stvarnosti konkretno radi se o sve češćim cyber napadima na domaće institucije raznih nivoa, vlasti i medije, hakiranju njihovih servera, lažnim dojavama o bombama u sudovima, Predsjedništvu BiH, vojnim objektima, školama...

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nedavno su zabilježeni i prijetnje terorističkim napadom upravo prema Oružanim snagama BiH te pojava neidentificiranih dronova iznad kasarni, radi čega je uveden viši stepen mjera sigurnosti u OS BiH. I širenje dezinformacija putem kontroliranih proruskih medija poput Sputnjika, RT Balkans, Telegram kanala ili rusko-srpskog Informacionog centra "Orlovi", također, je metod iz domena hibridnog rata. Šta je to ustvari?

Prema ruskom vojnom teoretičaru prof. Igoru N. Panarinu, hibridni rat je "...sistem specijalnih operacija u različitim oblastima, od ekonomije, politike, informatike, uz korištenje terorizma i obojenih revolucija koje se sprovode po jedinstvenoj zamisli sa ciljem da se destabilizira neka zemlja".

Upravo u tom kontekstu, Moskva je odavno označena kao remetilački i destabilizirajući faktor na Kosovu, u Bosni i Crnoj Gori, a Srbija i bh. entitet RS kao eksponenti njene politike i prakse. Budući da je teško pretpostaviti klasičnu rusku vojnu operaciju ovdje, u dubokoj pozadini NATO-a, bitno je rasvijetliti šta Moskva zapravo želi.

Ciljevi Moskve

Jedan od prvih ciljeva je sprječavanje daljeg puta Bosne ka NATO-u te revidiranje članstva Crne Gore u Savezu. Sjetimo se prijetnji Ambasade Rusije u Sarajevu "...da će Moskva korak BiH ka NATO-u smatrati neprijateljskim činom".

Vidljivo je da u Bosni taj put opstruira entitetska vlast RS, a u Crnoj Gori prosrpske stranke u Skupštini i Vladi Crne Gore.

Također, odlazak predsjednika bh. entiteta  Rs, Milorada Dodika, na samit BRICS-a u ruski Kazanj može se tumačiti kao odustajanje Rs-a od EU i kočenje države na evropskom putu.

Ometanje oba prozapadna puta Bosne (NATO i EU) strateški je interes Moskve, koja se zatim kroz antizapadni narativ etablira kao alternativa Zapadu. Plodno tlo za to Moskva nalazi među emotivno naklonjenom srpskom stanovništvu stvarajući tako unutar Bosne tačku razdora o strateškom pitanju buduće orjentacije zemlje.

Moskva zapravo ne želi da ovlada Balkanom, nego da spriječi funkcionalan zapadni uticaj i da se Zapadu (SAD, EU) nametne kao pregovarač o regionalnim pitanjima. Tu je već i drugi bitan cilj hibridnog rata – izazivanje podjela unutar zapadnih saveznika posebno u EU i kolebanja oko evropske budućnosti Bosne. To je u praksi već stvorilo neformalne blokove pro et contra otvaranja vrata EU za Bosnu. Moskva, osim toga podstiče i druge razmirice EU partnera kako bi rasklimala koheziju Unije, npr. po pitanju vojne podrške Kijevu i učešća u finansiranju rata u Ukrajini.

I eskalacija je opcija

Oba cilja Rusija nastoji dosegnuti uglavnom bez ispaljenog metka, ali ni to nije isključeno. Naime, Rusija već duže vrijeme primjenjuje sofisticirane metode tzv. "meke moći" (soft power) u čijem spektru su: energetska ovisnost, politička korupcija, ekonomsko podrivanje i ucjenjivanje, propaganda i agresivni mediji uz masovni plasman fake news, manipulacije javnošću putem vjere, kulture, historije i jezika, spinovanje teorija zavjere.

Međutim, nekoliko kritičnih situacija u regionu bile su manifestacija prikrivene primjene ruske "tvrde moći" (hard power), što znači da je i izazivanje eskalacije – oružanog sukoba – dio strategije.

Tipični primjeri su pokušaj državnog udara s ciljem nasilnog smjenjivanja vlasti Crne Gore tokom izbora 2017. godine. Suđenje akterima izbjegli su ruski obavještajci Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, ključni ljudi pokušaja prevrata.

Zatim, u decembru 2022. godine naoružani kosovski Srbi podigli su barikade oko Kosovske Mitrovice kao odgovor na hapšenje Srba optuženih za terorizam. Ispostavilo se da su među "demonstrantima" bili i pripadnici ruske grupe "Wagner". Zbog pucanja na vojnike KFOR-a prijetila je eskalacija sukoba, a posebno jer je tada Vojska Srbije bila u pripravnosti blizu granice.

I najeklatantniji primjer – napad terorističke grupe Milana Radoičića na kosovsku policiju kod sela Banjska u septembru 2023. godine i zatim razbijanje te grupe. U nikad završenoj istrazi, ali a mnogo argumenata, ovaj slučaj usko se povezivao sa Beogradom i Moskvom.

Testiranje sposobnosti sistema

Primjenjeno na aktuelnu situaciju kod nas učestale manifestacije hibridnog djelovanja moramo tumačiti kao indikatore mogućih akcija. Svrha prijetnji, lažnih dojava o bombama, izviđanja dronovima ustvari je - testiranje brzine i sposobnosti reakcije sistema kontradiverzione zaštite (KDZ), procjena resursa sigurnosnog sistema, efikasnosti i sposobnosti cyber i kontraobavještajne zaštite.

Sve su to bitni podaci za akciju koju neprijatelj želi eventualno poduzeti. Stoga je ključno ispitati pozadinu čak i „igara“ informatički nadarenih maloljetnika koji su lažno dojavljivali bombe u školama. A posebno one kojima su napadnute državne institucije. Jer, dalji razvoj situacije može biti nimalo bezazlen.

U analizi američkog New Lines Instituta (Opservatorije za Zapadni Balkan) navodi se da je cilj Kremlja “...iskoristiti postojeće etničke napetosti u regiji te ih potencijalno eskalirati u nasilje i time podrivati napore NATO-a za održanjem mira u regiji, istovremeno postavljajući Rusiju u dominantan položaj.“

Kompromitacija NATO-a kao nesposobnog da održi mir na teritoriji, gdje je i praktično (vojskom) prisutan idealna je situacija za Moskvu. Dosadašnji manir Rusije u izazvanim i kontroliranim krizama bio je dau fazi deeskalacije nastupi kao „faktor smirivanja i stabilnosti.“ Tako su djelovali u krizama u Gruziji, Jermeniji, Azerbedžanu i Moldaviji tj. radi se o uvježbanom „modus operandi“. U krizama na Balkanu (Podgorica, Kosovska Mitrovica, Banjska) produžena ruska ruka uvijek je Aleksandar Vučić, a u Bosni Milorad Dodik, koji za račun Moskve igraju „toplo-hladno“ i nameću se kao nezaobilazan faktor u rješavanju izazvanih konflikata.

Ipak, objektivno procjenjujući stanje na terenu u Bosni, pojačano vojno prisustvo EUFOR-a i obavještajni nadzor rizičnih grupa ne ostavljaju prostora za eskalaciju do oružanog konflikta, izuzev lokalnih incidenata bez potencijala širenja kakvih smo već imali (Gacko, Višegrad). Ali, izazivanje tenzija medijsko-političkim ispadima, provokacijama sa vjersko-nacionalnim sadržajem i fabrikovanjem „slučajeva“ sasvim moguće. Unutarnji cilj toga je remećenje političkih odnosa i zaustavljanje svakog progresa države.

Zašto je Zapad pasivan

Dakle, nakon što je višegodišnjom pasivnošću i nejasnom strategijom prema Balkanu Zapad (posebno SAD) stvorio vakuum, u kojem je Rusija polako osvajala pozicije u raznim sferama politikei društva, sada je ključno pitanje – zašto konačno SAD i EU ne djeluju efikasno protiv „malignog ruskog uticaja“ kada je evidentno da to ne ugrožava samo zapadne pozicije na Balkanu!? Rusko rovarenje na Balkanu već bitno ometa Zapad u odgovoru na ukrajinsku krizu.

Zato Rutte i jeste stavio u istu rečenicu Ukrajinu, Kosovo i Bosnu.

Najopasniji razvoj događaja (ali i manje vjerovatan) za Zapad jeste da, u toku očekivane buduće intenzivne vojne kampanje na ukrajinskom frontu uz učešće Ukrajine i NATO-a te Rusije sa saveznicima (Sjeverna Koreja koja je već poslala 1.500 specijalaca), Moskva preko paravojski nacionalista i desničara iz Srbije i RS otvori krizno žarište na Kosovu ili u Bosni!

Stoga se eliminacija Milorada Dodika kao političkog faktora i nosioca opasne secesionističke politike te ultimativno sužavanje prostora Aleksandru Vučiću za profitersko koketiranje između Rusije/Kine i Zapada (Izaberi stranu!) nameće kao neophodan potez koji bi bitno suzbio protok ruskih direktiva.

Nelogično je pretpostaviti da Zapad ima bilo kakav interes da Zapadni Balkan, kao vitalni evropski region, prepusti opasnom protivniku kakav je Rusija. Ilustracije radi o kakvom se protivniku radi, recimo da je Moskva u jeku rata s Ukrajinom ipak uspjela proteklog vikenda hibridnim inženjeringom osujetiti uspjeh referenduma o orijentaciji Moldavije ka EU (50,08 posto za, 49,92 posto protiv), iako su prethodna ispitivanja pokazivala da je 64 posto stanovništva bilo za evropski put.

Također, jedan izvještaj obavještajnog i sigurnosnog odbora britanskog Parlamenta objavljen 2020. godine obznanio je da "...postoje uvjerljive potvrde koje sugeriraju da je Rusija bila pokrenula operaciju kako bi utjecala na škotski referendum o neovisnosti 2014. godine."

Oko 55 posto Škota se tada izjasnilo za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali su posmatrači iz Rusije tada osporavali validnost rezultata tvrdeći da stvarnu prevagu ima separatistička opcija!? Ovo govori da se Rusija ne libi napasti ni tako teške mete pa se u pomenutom izvještaju procjenjuje da "...Rusija smatra Veliku Britaniju jednom od svojih najviših zapadnih obavještajnih meta."

Shodno tome, države Zapadnog Balkana u velikoj su opasnosti, a sreća u nesreći je da su s nama ovdje u istom problemu i zapadne sile koje, također, ne smiju izgubiti ovaj specijalni rat.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.