Reality show programi: Šund i poremećen sistem vrijednosti

''Aki pario oči i zijevao u golu Staniju, Željko navukao Avu, Ava lupila drugu recku u VB, Vendi presolila hranu, a ukućani ubijeđeni da je Maja (...) Ekrem gledao Staniju kako muze kozu, Maji Milić zavrnuli ruku, a Zorica Marković rekla Staniji: 'Stanija, ti si sva izbušena, imaš silikone i u dupetu!' (...) Jovana što iskopa iz nosa pojede, Bjelica se ne kupa, farmeri se olakšavaju u kofu - kuća je puna izmeta (...) Ukućani pjevali, dok su ih šamarali mrtvom ribom, Maja skinula gaće pred Slavkom, perverzije u sijenu, Avi i Soraji smetaju tanga kupaći: Sevnule guze, a Darija se osula (...) Zorica sjekirom pretila Duletu (...) Čerupale kokoške, zamišljale Eru...''

Sve su ovo situacije iz trenutno aktuelnih reality show programa - Farme i Velikog Brata koji se prikazuju na malim ekranima, a koji svoju publiku imaju u svim zemljama regije, ali i inostranstva. Čitava armija poklonika budno prati svaki korak farmera i ukućana Velikog Brata, a njihovi su skandali na malim ekranima nerijetko top tema medija i društvenih mreža.

O tome koliko programi ovakvog tipa utječu na širu sliku javnosti, šta to ljudima daju, a šta oduzimaju, te u čemu je 'tajna' njihove velike popularnosti, razgovarali smo sa sarajevskom psihologinjom Sandrom Muratović (Psihološko savjetovalište ABC).

Razgovarala: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Generalno, kakav je vaš lični stav o reality show programima poput Velikog Brata ili Farme?

Muratović: Smatram da je bilo koji reality show najgori oblik šunda koji je do sada ponuđen i teško mi je da prihvatim da toliki broj ljudi uživa u njemu. Pogledala sam skoro pola jedne epizode Velikog brata, kao i Farme kako bih mogla objektivnije da odgovorim na ovo pitanje, što mi je samo pojačalo negativan stav, a potom sam porazgovarala sa nekim ljudima koji prate ove emisije.

Dakle, imamo neku grupu ljudi koji se trude da privuku pažnju gledalaca na bilo koji način, kako ih ovi ne bi glasanjem istjerali iz takmičenja. U tim pokušajima pričaju nebuloze, tračaju, lažu, skidaju se goli pred kamerama, pokušavajući da osvoje simpatije glasača. Narod to gleda, uživa u tome i onda još ima moć da odluči koga da izbaci a koga da ostavi i dalje u takmičenju. Zamislite kako je snažan taj osjećaj moći, ti si mi se svidio pa ću glasati da ostaneš još jedan krug. A zamislite da ima tu istu moć u stvarnom životu, da isključi sve one koji mu/joj se ne sviđaju.

Projiciranje vlastitog nezadovoljstva na druge

Radiosarajevo.ba: Šta je to što ljude najviše privlači ovakvim programima – šta ih intrigira i drži njihovu pažnju? Radi li se tu možda o određenim elementima voajerizma?

Muratović: Sa ove strane ekrana imate razne profile ličnosti, ali se ne bih složila da je većina sa nekim voajerskim crtama. Imate jednu karakteristiku ličnosti koja je vidljiva i pri gledanju raznih serija, kao što su indijske ili turske, a prije španske i argentinske. Nekako volimo da gledamo tuđe živote, kao da uživamo u njihovim problemima (naspram kojih naši problemi izgledaju smiješno), njihovim odnosima, aferama, prevarama. Projiciramo vlastito nezadovoljstvo na druge, a identificiramo se sa onima koji su postigli cilj koji mi nismo uspjeli (npr. biti na televiziji, biti poznat).

Radiosarajevo.ba: S druge strane, kakav je to profil ljudi koji se odlučuju da stanu pred ekran i pristanu sudjelovati u ovakvim tipovima TV zabave? Egzibiconisti ili pak ljudi željni novca?

Muratović: Zaista izgleda da imamo sa jedne strane ekrana voajere, a sa druge strane ekrana egzibicioniste, ali ne bi bilo pošteno generalizirati na sve. Novac je također jak motiv, ali mislim da je slava jači motiv od novca. Kada 'uđete' u tako neku kuću ili farmu, već počinjete dobivati slavu, drugi vas primjećuju, postajete prepoznatljivi (ako niste bili do tada), povećavate vjerovatnoću da će vam neko ponuditi angažman u vašem zanatu, skrećete pažnju na sebe. Novac dobije samo onaj koji ostane do kraja, ali slavu i pažnju gledateljstva dobivaju svi.

Prihvatanje devijacija kao normalnih

Radiosarajevo.ba: Na koji način ovakvi programi utječu na 'širu sliku stvarnosti' – postoji li neka ozbiljnija posljedica u smislu kreiranja javnog mnijenja, pomjeranja granica 'normalnog' i onog što se smatra opšteprihvaćenim?

Muratović: Naravno da ovakvi programi utiču na javno mišljenje, sve je banalizirano, prihvatamo devijacije u ponašanju učesnika (skretanje pažnje na sebe bez obzira na način) kao normalne.

Nakon što pogledamo ove kuće i farme, sutra na poslu razgovaramo sa kolegama šta oni misle o svemu, koga treba izbaciti a koga ostaviti. I za to vrijeme se znanje sve više devalvira. 

Radiosarajevo.ba: Na koji način ovakvi programi mogu utjecati na mlađe gledatelje koji možda nemaju nadzor, niti bilo kakvu vrstu cenzure od strane njihovih roditelja/staratelja?

Muratović: Djeca i mladi formiraju svoje stavove, interese i vrijednosti pod uticajem okoline. Okolinu predstavljaju roditelji, prijatelji ali i mediji. Mnogo je lakše samo gledati ovakav program i ne razmišljati uopšte nego uzeti neku knjigu i pročitati je. Na taj način mladi ne razvijaju nikakve korisne sposobnosti niti vještine osim drevne vještine zabadanja nosa u tuđe živote. Mnogo opasniji rezultat može biti zaista iskrivljena slika odnosa među ljudima, dozvoljene manipulacije sa okolinom u cilju postizanja ličnih interesa, vrlo poremećen sistem vrijednosti.

Ne mogu da izbjegnem poređenje i sa serijama koje na sličan način utiču na stvaranje nerealnih očekivanja mladih, postavljanja vrlo čudnih ciljeva, vrlo skromnog usvajanja novih riječi i izraza. Ali to je već priča za sebe.

Radiosarajevo.ba: Hvala vam na izdvojenom vremenu.