Rak dojke, trudnoća i 17 hemoterapija: Herojska priča Sarajke Emine Zahirović Pintarić

Kada je Emina Zahirović Pintarić iz Sarajeva u septembru 2024. saznala da ima rak dojke – dijagnozu koje se najviše plašila – nakratko je utihnula njena želja da postane majka. U to vrijeme ova 37-godišnja pravnica već je godinama pokušavala zatrudnjeti. Svijet joj se već bio srušio, ali morala je početi s liječenjem. Znala je da ne želi hormonsku terapiju jer bi to moglo značiti da narednih pet godina neće moći ostati u drugom stanju.

Sedam dana nakon dijagnoze otišla je u privatnu kliniku kako bi zamrznula jajne ćelije, ali su na prvom pregledu ljekari uočili mrlju na materici.

"Pomislila sam, još jedan rak", sada mi sa osmijehom prepričava traumu, piše Slađan Tomić za BBC. Sat nakon što su joj uzeli krv za laboratorijsku analizu, doktori su se vratili, ali nasmijani. "Razmišljam – neće mi valjda s osmijehom reći da imam još jedan rak", prisjeća se.

Umjesto toga, saopćili su joj da je u šestoj sedmici trudnoće. "Dugo sam čekala da čujem te riječi, a sada ne znam šta da radim. U trudnoći ne smiješ popiti ništa osim paracetamola", prisjeća se.

Doktori su joj savjetovali da sačeka onkološki konzilij koji donosi konačnu odluku o tome može li zadržati trudnoću, ali odmah je znala da terapija treba početi tek nakon "10. sedmice". "Onkološki konzilij mi je bio zakazan za dva dana nakon tog pregleda i imala sam dva dana da uživam u činjenici da sam trudna. Srećom, na konziliju su se složili da je profil tumora takav da možemo odgoditi početak liječenja i operaciju dok beba ne bude imala najmanje 10 sedmica", objašnjava.

Operisana je nakon 10. sedmice trudnoće. Tada počinje potraga za doktorom koji bi mogao pratiti njenu trudnoću, budući da većina ginekologa savjetuje prekid trudnoće po principu da majka ima prioritet. Upravo tako je postupio i prvi ginekolog kojem se obratila, kako ga bez navođenja imena naziva ova uspješna sarajevska advokatica koja se bavi zaštitom ljudskih i manjinskih prava.

"Nažalost, čuju se otkucaji srca", prepričava rečenicu koja ju je šokirala. Rekao joj je da tumor od tri centimetra koji je metastazirao i trudnoća ne idu zajedno. "Ide hemoterapija, šanse da će beba preživjeti svakako su male, a ako odbijete liječenje, rak će metastazirati na kosti i umrijet ćete za pet godina", citira Emina riječi ginekologa.

Beba ima 15 mjeseci

Petnaestomjesečna Ena danas je veselo dijete. Rizik od umiranja od raka dojke pet godina nakon dijagnoze pao je u prosjeku sa 14 posto, koliko je iznosio 1990-ih, na pet posto, prema podacima objavljenim 2023. godine u časopisu British Medical Journal. U pojedinim zemljama Evrope i svijeta već su uspostavljene smjernice za postupanje s onkološkim pacijenticama tokom trudnoće, a bebi se daje prilika da preživi. Ovakvi slučajevi relativno su rijetki. Prema podacima britanske nevladine organizacije Macmillan, jedna od 1.000 trudnica može se suočiti s dijagnozom raka.

Emina nije htjela prihvatiti onkološku prognozu ginekologa. Na prvom konziliju Klinike za ginekologiju i akušerstvo (GAK) Sarajevo, doktori su joj rekli da "ne idu onkološko liječenje i trudnoća", ali da može pokušati na vlastitu odgovornost. Ni nakon skoro tri mjeseca, iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nije stigao odgovor na pitanje BBC-ja o procedurama za postupanje s onkološkim pacijenticama.

Emina je od prijateljice iz Njemačke čula da se u Sarajevo vratio doktor iz Švicarske koji bi joj mogao pomoći. U 11. sedmici trudnoće hirurški su joj odstranjene zloćudne ćelije, a potom je počela zaštitna terapija.

"Kad sam saznala da moram na hemoterapiju, krenuo je plač." Tada je postala svjesna činjenice da je istovremeno i trudnica i pacijentica. "Sebi sam govorila – nisam bolesna, ovo je samo preventiva." Prvu terapiju primala je pet sati i tada se prvi put ozbiljno zabrinula za bebu. "Tečnost curi, a ona živne u stomaku i ja razmišljam šta radim djetetu."

Budući da su onkološke trudnoće rijetke, doktora Homena Begovića ne čudi što se ljekari teško odlučuju trudnicama savjetovati da zadrže trudnoću. Ipak, taj broj raste zbog trenda da se porodice zasnivaju kasnije: "To dovodi do odgađanja reprodukcije, a povećanjem starosne dobi majke rastu i šanse istovremene pojave trudnoće i raka."

U Švicarskoj je radio u onkološkim centrima, pa se već susretao s rijetkim slučajevima. Trudnoća i karcinom veliki su izazovi za tijelo, ali za trudnice je nekada još veći pritisak sama odluka koju moraju donijeti.

"U takvim situacijama pacijentice su nerijetko prisiljene da u najkraćem roku donose teške i velike odluke, pa biraju između života koji nose u sebi i ličnog zdravlja", dodaje. Priznaje i da mu je to lično najveći profesionalni izazov: "Smatram da uopće nije humano, niti je moguće donijeti takvu odluku i da vrijedi uložiti sve napore da se izbjegne abortus, koliko god je to moguće i naučno opravdano."

Naglašava da su u moralno-akušerskom smislu majka i očuvanje njenog zdravlja prioritet: "Tu nema dileme. Najvažnije je sjesti zajedno: pacijentica sa svojim okruženjem i stručnjaci s iskustvom, zajedno utvrditi stanje, realne mogućnosti i rizike i na najbolji način pružiti podršku prilikom donošenja odluka."

Hemoterapija u trudnoći: Da, ali nakon 12. sedmice

Najveći izazov u liječenju trudnica oboljelih od raka bio je uvjeriti medicinske onkologe širom svijeta da je to moguće, kaže za BBC Frederik Aman, jedan od vodećih ginekoloških onkologa u Evropi, i šef ginekološke onkologije na Katoličkom univerzitetu Leven u Belgiji. To je razumljivo jer na prvi pogled djeluje nelogično da hemoterapija tokom trudnoće nije toliko štetna, objašnjava.

"Trudnicama se savjetuje da ne jedu sirovo meso, da dobro peru povrće, da izbjegavaju kontakt s mačkama, ne treba da piju alkohol, puše... A onda kažemo da su lijekovi napravljeni da ubijaju ćelije koje se brzo dijele ipak mogući tokom trudnoće", kaže Aman.

Da bi se medicinska zajednica uvjerila u to, bili su potrebni čvrsti naučni dokazi: "Upravo smo to uradili – uložili smo u prikupljanje kvalitetnih podataka o neurokognitivnom razvoju te djece, a rezultati su bili ohrabrujući. Zato se ova ideja danas sve više prihvata."

Primjećuje da su pacijentice, uprkos stepenu neizvjesnosti, često bile motiviranije od onkologa. Prošle godine objavljene su i smjernice za ginekološke karcinome tokom trudnoće.

Univerzitet na kojem je zaposlen uspostavio je i Savjetodavni odbor za rak, neplodnost i trudnoću, koji omogućava konsultacije o pojedinačnim pacijentima. "Do sada smo dali savjete za više od 600 pacijenata iz više od 50 zemalja." Najvažnija smjernica jeste da se tokom prvog tromjesečja ne primjenjuje hemoterapija jer je to najosjetljiviji period trudnoće.

"Nakon 12. sedmice trudnoće možemo primjenjivati hemoterapiju", navodi u pisanom odgovoru.

Fetus može imati usporen rast, što zavisi od ukupne doze hemoterapije, ali novorođenčad nadoknađuje zaostatak u rastu: "Što ranije počnemo terapiju, to je veća ukupna izloženost hemoterapiji i veća mogućnost utjecaja na rast. Zato treba veoma pažljivo pratiti rast."

Doktor Begović kaže da je najvažnije imati individualni pristup svakoj pacijentici, jer identične dijagnoze u različitim životnim situacijama mogu značiti i drugačiju odluku trudnice. Ukazuje da se i kod određivanja citostatika za trudnice mora voditi posebna briga jer su citostatici otrovni. Koriste se već isprobani lijekovi, kod kojih su nuspojave dobro poznate zbog široke primjene.

Begović kaže i da postoji gotovo "magičan" organ koji majku i bebu štiti od štetnosti citostatika: "Posteljica je vrlo fascinantan organ od ključne važnosti za razvoj i ishranu ploda. Služi kao filter za skoro sve potencijalno štetne supstance koje mogu naštetiti bebi."

"Samo da vidim da je živa, zdrava i čitava"

Nakon devet mjeseci trudnoće i paralelnog liječenja, sredinom maja 2025. godine počeo je Eminin porođaj. Tražila je spinalnu anesteziju, koja privremeno uklanja bol iz donjeg dijela tijela, kako bi svjedočila trenutku za koji je u trenutku dobijanja dijagnoze, 5. septembra 2024. godine, mislila da nikada neće doći.

"Željela sam samo da je čujem kad zaplače, da vidim da je živa, zdrava i u jednom komadu", priča Emina.

U međuvremenu, Emina je primila 17 hemoterapija, kao vid zaštitne terapije. Osjećala je promjene raspoloženja, ali sve je prebrodila uz rad, majčinstvo i psihoterapiju. Iz njenog doma stiže meza, kako bismo nastavili razgovor na kojem smo prošlog ljeta stavili zarez, ali nas povremeno prekida razdragani dječiji glas. Njena 15-mjesečna kćerkica Ena traži minut slave, kao da zna da snimam razgovor. Dok tri para očiju odraslih paze na Enu, koju njen tata potom odnosi u krevet, Emina otkriva još nešto: i sama je slučajno došla na svijet, jer je njena majka zatrudnjela dok je još dojila Emininog brata. Ljekari su predložili Emininoj majci da prekine trudnoću zbog terapije koju je u to vrijeme primala, a ona se plašila da postoji velika mogućnost da se dijete rodi s ozbiljnim psihofizičkim nedostacima.

"Tata je rekao: 'Kakvo god da bude – voljet ćemo je'."
"Ipak sam ispala dobra", kaže mi sa osmijehom.
"Ena i ja imamo specifičan dolazak na svijet – odlučile smo da budemo tu uprkos svim prognozama", kaže Emina Zahirović Pintarić.