PTSP: Kako preživjeti traumu, najteži ispit u životu?
Ono što ne iznenađuje jeste da u BiH ne postoje pouzdani podaci koliko je u BiH oboljelih od PTSP-a. Ipak, procjene Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), govore kako PTSP u BiH ima više od deset posto stanovništva, odnosno oko 400.000 ljudi. Teška povreda ili gubitak, bilo da je nastao putem prirodne katastrofe, nesreće, zbog ljudskog nasilja ili iznenadnog, po život ugrožavajućeg oboljenja, svakoga stavlja pred težak ispit, možda najvažniji u cijelom životu.
Na ovom izazovu se odlučuje da li se neko sa svojim stavovima, uvjerenjima i svojom slikom o sebi i svijetu doslovno slama, ili mu uspijeva da se ponovo okrene životu - opreznije, čak i kao obilježen, ali ipak s novim ciljevima.
"Nevjerovatna lomljivost, ne samo naše fizičke nego i psihičke egzistencije tada postaje vidljivija, a dotadašnja uvjerenja o našoj sposobnosti da rješavamo i teške životne događaje dobivaju snažan, ponekad ireverzibilan protuudarac", pojašnjava za Radiosarajevo.ba Đana Lončarica, diplomirana psihologinja, gestalt terapeutkinja te porodična sistemska terapeutkinja.
"Kada nastupe događaji koji su nam strani: nesreća, prepad, prirodna katastrofa, gubitak ili neka teška uvreda, koji su tako masivni i zahtjevni da se ne mogu ignorirati, dolazi do traume. Čovjek se psihički slama, a time i dijelovi njegove percepcije, mišljenja, osjećaja, djelovanja, kao i njegova slika o samome sebi. Psihoterapija predstavlja način da ljudi, odrasli i djeca prođu kroz proces suočavanja s traumom, kroz žalovanje i gubitak koji su neizostavni dio traume.
Za iscjeljenje traume potrebno je biti u kontaktu sa sobom, gubitkom, strahom, ali ne biti sam u psihološkom i fizičkom smislu. Iscjeljenje neće doći preko noći, put je dug, težak, neizvjestan i užasno boli. To ne možemo i ne smijemo nikad zanijekati, ni kao ljudi ni kao profesionalci psihoterapeuti, nikada ne smijemo umanjivati niti ignorirati bol i patnju koju su naši mali i veliki klijenti iskusili", dodaje Lončarica.
Kad prihvatimo i odbolujemo, možemo krenuti dalje, naravno, drukčiji i izmijenjeni zauvijek. Tražimo radost i nadu na neki drukčiji način.
"Mi postajemo svjedoci užasnih priča i nepravdi s kojima se naši klijenti suočavaju. Iako često želimo da sve popravimo, ostajemo i žalujemo s njima, prateći ih polako i nenapadno, vodeći se vlastitom intuicijom, ali i kompetencijama. Pri tome i nama treba podrška, i zato je važno da uvijek imamo superviziju i podršku od kolega da se ne bi izgubili na tom putu. U terapiji bi trebalo naučiti ponovo koristiti 'stara oruđa' koja ljude stavljaju u situaciju da uobliče dan, dovrše neki posao, budu s prijateljima, osjete smirenje - sposobnost koja je nakon nekog traumatskog događaja često pokopana i izgleda kao da je više nemoguće ponovo uspostaviti", kaže naša sagovornica.
Kako pomoći djetetu
Traumatično stanje se još više komplicira za djecu koja su prošla traumu, a kognitivno nisu dovoljno razvijena da shvate šta im se dešava jer nemaju emotivnu zrelost ni odbrambene mehanizme koji će se suprotstaviti ogromnom udaru u svom životu.
"Trauma nas mijenja iz temelja, mijenja našu percepciju, pogled na svijet, snove, druženje i rad. Iako se ponekad na ljudima ne vidi i ne može prepoznati, ona životu daje novi miris, poimanje i novo značenje. Kad radimo s ljudima, s djecom koja su traumatizirana, znamo da je teško naći riječi koje mogu opisati ono što su ljudi doživjeli. Jedan od naših terapijskih ciljeva i zadataka jeste da damo riječ i verbaliziramo ono što je nekad preteško da se razumije, a kamoli operacionalizira. Kako mjeriti i definirati nešto što čovjeka i njegovu dušu mijenja iz temelja", zaključuje psihologinja Lončarica.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.