Prije 31 godinu počela je filmska priča Sarajeva: Prvi SFF održan je u gradu pod opsadom

Na današnji dan, 27. oktobra 1995. godine, u opkoljenom Sarajevu počeo je prvi Sarajevo Film Festival. U gradu koji je još uvijek bio izložen granatiranju i snajperskoj vatri, ideja o filmskom festivalu mogla je zvučati gotovo nestvarno. Ipak, upravo će taj festival postati jedna od najjačih priča kulturnog otpora Sarajeva.

Priča o Sarajevo Film Festivalu počela je u posljednjoj godini opsade, ali njegovi korijeni sežu još ranije. Obala Art Centar je tokom rata organizovao brojne kulturne programe, a od 1993. godine i ratno kino Apollo, smješteno u podrumu Akademije scenskih umjetnosti. Uprkos opasnosti da dođu do projekcija kroz grad pod snajperima i granatama, Sarajlije su punile kino. Uz podršku međunarodne filmske zajednice u Sarajevu su održavane i selekcije i retrospektive festivala poput Locarna i Edinburgha.

Iz tog iskustva rodila se ideja da Sarajevo dobije vlastiti filmski festival. Obala Art Centar, predvođen Mirsadom Purivatrom, pokrenuo je festival s namjerom da doprinese obnovi civilnog društva i očuva kosmopolitski duh grada. Film je pritom bio logičan izbor, bio je popularan, razumljiv svima i imao je snagu da barem na kratko izvuče ljude iz svakodnevnice rata.

15 hiljada gledalaca

Festival je prvobitno zamišljen kao ljetni događaj, ali je zbog pogoršanja ratnih uslova termin pomjeren za kraj oktobra. Bilo je, kako je godinama kasnije ispričala Elma Tataragić, teško preuzeti odgovornost za okupljanje nekoliko stotina ljudi na jednom mjestu kada je postojala opasnost od granate ili bombardovanja. Ipak, iskustvo ratnih kulturnih programa pokazalo je da će ljudi, uprkos riziku, doći. Prvi festival otvoren je 27. oktobra 1995. godine.

Pod nazivom Prvi ljetni filmski festival Sarajevo '95, festival je u Bosanskom kulturnom centru predstavio 37 filmova iz 15 zemalja. Glavni program prikazivan je na 35-milimetarskoj filmskoj traci, dok su ostali programi prikazivani na VHS-u. Festival je otvoren projekcijom filma Bijeli balon iranskog reditelja Jafara Panahija.

Potom je uslijedilo ono što možda najbolje govori koliko je Sarajevu taj festival bio potreban. Tokom prvog izdanja zabilježeno je oko 15.000 gledalaca, a projekcije su bile rasprodane. U gradu odsječenom od ostatka svijeta ljudi su dolazili gledati filmove, ali i biti zajedno, razgovarati i makar na nekoliko sati živjeti život koji nije određivao zvuk granata. SFF je postao svojevrsni prozor prema svijetu, slike s platna nisu mogle zaustaviti rat, ali su omogućile Sarajlijama da vide šta se događa izvan opsade, dok je svijet istovremeno dobijao priliku da vidi Sarajevo. 

Nije bilo crvenog tepiha, festivalskog glamura ni današnje infrastrukture. Nije bilo ni nagrada, na prvom izdanju one se nisu dodjeljivale, ali svakodnevno su održavane press konferencije s festivalskim gostima u galeriji Obala Art. A do Sarajeva su, uprkos ratnim okolnostima, stizali i filmovi i ljudi iz svijeta kinematografije. Mirsad Purivatra godinama kasnije prisjećao se tih dana kao vremena u kojem je popravljan 35-milimetarski projektor u BKC-u, dok su Alfonso Cuarón i Leos Carax svoje filmove donosili preko Igmana. Ljudi su stajali u redovima za projekcije, a razgovori s autorima trajali su satima.

Ono što je počelo kao gotovo nevjerovatna ideja u opkoljenom gradu nije ostalo ratna epizoda. Festival je nastavio rasti, a iz godine u godinu Sarajevo je postajalo mjesto susreta autora, producenata, glumaca i filmskih profesionalaca iz cijelog svijeta. Od prvih 37 filmova i 15 zemalja, SFF je prerastao u međunarodni festival s posebnim fokusom na Jugoistočnu Evropu i jednu od najvažnijih platformi za regionalni film, talente i buduće projekte. Danas, tri decenije kasnije, Sarajevo Film Festival privlači više od 100.000 posjetilaca i okuplja međunarodnu filmsku industriju, autore i publiku. Ali njegova najvažnija priča i dalje ostaje ona prva, priča o festivalu koji je nastao u gradu pod opsadom, u vremenu kada se činilo da postoje mnogo preče stvari od filma.

Malo poznata crtica iz historije

Dodajmo na kraju još jednu zanimljivu crticu o historiji sarajevskog filmskog festivala:

"Jeste li znali da je prvi Sarajevo film festival održan 1993. godine? A kako se onda ove godine održao 32., ako se održavao svake godine? Odgovor se nalazi u tome što ekipa koja je pripremila prvo izdanje 1993, nije ista kao ova koja organizira SFF od 1995. godine. Jednu knjigu o SFF je napisala Špela Cvitković-Iličić. Knjiga se bavi Sarajevo film festivalom u diskursima popularne geopolitike. 'SFF pripada međunarodnoj federaciji filmskih producenata koji reguliraju djelatnost međunarodnih festivala. Postoje pravila ponašanja i rada tih festivala, kao i njihova podjela. Po američkom umirovljenom filmskom kritičaru Kennethu Turanu, SFF je u segmentu geopolitičkog festivala vrlo značajan zbog samih njegovih početaka, koji je počeo 1995., odmah nakon rata. Imali smo, zaista, tijekom rata 1993. filmski festival, ali radili su ga drugi ljudi, a ne ekipa koja je festival pokrenula 1995. godine', kaže autorica knjige."

Taj sarajevski filmski festival organizirao je ugledni redatelj Haris Pašović.