Prof. dr. Zlatiborka Popov-Momčinović: Nasilje prema ženama u javnom prostoru

Borba feminističkog pokreta je, između ostalog, imala za cilj da se nasilje prema ženama prepozna kao pitanje od javnog značaja. Na to ukazuje, na primjer, sintagma drugog talasa feminizma "Lično je političko".

Bilo je prevashodno važno da se nasilje prema ženama u porodici više ne tretira kao privatna stvar, budući da je riječ o centralnom mehanizmu kojim se održava podređenost žena. Kao rezultat ovih napora, više od 193 zemlje u svijetu tretira ovaj problem u zakonima, a došlo je do porasta svijesti u populaciji o važnosti prevencije i suzbijanja nasilja u porodici i adekvatne zaštite žrtava. U međuvremenu, sa sve većim ulaskom žena u sferu politike, čemu je posebno doprinio trend uvođenja kvota za manje zastupljeni pol i druge afirmativne mjere (nakon donošenja Pekinške deklaracije i platforme za akciju 1995), žene dodatno postaju izložene nasilju tokom svog javnog angažmana.

Političarke, aktivistkinje, novinarke i uopšte žene, koje su vidljive, posebno kada svojim djelovanjem teže da dekonstruišu patrijarhalne rodne obrasce, česta su meta i žrtve različitih oblika nasilja, a što je dodatno pospješio internet i društvene mreže.

Političarke na meti

Kada je riječ o nasilju prema političarkama, riječ je zapravo o fenomenu koji je pratio prve političarke koje su uspjele da budu izabrane u reprezentativnim institucijama svoje države.

Pedesetih godina prošlog vijeka, Coya Knutson iz Minesote, prva žena izabrana u američki kongres, suočavala se sa različitim oblicima potcjenjivanja, širenjem glasina o navodnim seksualnim aferama i medijskim izvještavanjem u kojem se naglašavalo da je ženi mjesto u kući. Nije ponovo izabrana u američki kongres, a njen protivkandidat je vodio kampanju pod sloganom "A big man for a man-sized job". Stoga je važno da se istakne da nasilje prema političarkama nije nešto novo. Ono je povezano sa strukturalnim nasiljem koje proizlazi iz rodno zasnovane nejednake distribucije moći i nejednakog pristupa resursima i kulturalnim nasiljem koje učvršćuje i opravdava nejednakost i disrkiminaciju.

Političarke, aktivistkinje, novinarke i uopšte žene koje su vidljive, posebno kada svojim djelovanjem teže da dekonstruišu patrijarhalne rodne obrasce, česta su meta i žrtve različitih oblika nasilja, a što je dodatno pospješio internet i društvene mreže.  

Političarke širom svijeta se i dalje susreću sa različitim strukturalnim preprekama kao što je ograničen pristup finansijskim i stranačkim resursima, marginalizacijom, nedovoljnom vidljivošću i problemima sa usklađivanjem različitih uloga budući da politički angažman iziskuje dodatno vrijeme i napor. U slučaju kada uspiju da se održe u političkom životu i da se istaknu svojim radom i zalaganjem, javnost često nije blagonaklona jer se "takve žene" ne uklapaju u tradicionalne rodne obrasce i narušavaju društveno prihvatljive slike ženstvenosti. S tim u vezi, nekad se govori i o tzv. simboličkom ili semiotičkom nasilju, koje teži da poništi važnost učešća žena u javnoj sferi korištenjem određenih reči, slika, govora tijela, s namjerom da se političarke povrijede, disciplinuju, i pokore.

Primjer semiotičkog nasilja je namjerno izbjegavanje korištenja rodno senzitivno jezika (u jezicima gde je to lingvistički moguće) pa se nerijetko na našim prostorima žene na ključnim pozicijama i dalje imenuju kao "predsjednici", "premijeri" i "poslanici"...

Mlađe političarke su posebno izložene seksualnom uznemiravanju, a što potvrđuju podaci i iz zemalja Evropske unije. Na taj način se mlade žene odvraćaju od eventualnog uključivanja u politiku, dok muškarci-političari gotovo nesmetano mogu da grade političku karijeru od mlađe životne dobi.

Cilj nasilja i nasilnika je da se politički aktivne žene ili povuku iz politike, ili da se opredijele za strategiju manje vidljivosti, te da se na koncu pomire se sa svojom podređenom ulogom. Jedna od posljedica je svakako i demotivisanje drugih žena da se eventualno opredijele za ulazak u politički ring. Istraživanja pokazuju da je nasilje prema političarkama raznoliko i drastično. Zabilježeni su čak i slučajevi fizičkog nasilja, najčešće od strane stranačkih kolega, ali i birača.

Najzastupljenije je psihološko nasilje jer nasilnike "manje košta" i podmukle je prirode, a najčešće se manifestuje kao psihološko uznemiravanje, maltretiranje i uhođenje. Istraživanja u Bosni i Hercegovini pokazuju da političarke trpe psihološko "izluđivanje" i da su izložene "suptilnim" kampanjama blaćenja unutar vlastitih stranaka. Mlađe političarke su posebno izložene seksualnom uznemiravanju, a što potvrđuju podaci i iz zemalja Evropske unije. Na taj način se mlade žene odvraćaju od eventualnog uključivanja u politiku, dok muškarci- političari gotovo nesmetano mogu da grade političku karijeru od mlađe životne dobi. Inače, seksualne ili seksističke primedbe u parlamentima, strankama ili na društvenim mrežama je iskusilo gotovo 80% političarki iz zemalja EU. Slučaj ubistva britanske parlamentarke Joe Kox, koja se deklarisala kao feministkinja, vatreno zalagala za ostanak Velike Britanije u EU i za tolerantan odnos prema migrantima, a što je radikalno desničarskim grupama poslužilo kao povod da se ona targetira kao izdajnica, pokazuje da nasilje nad političarkama može da završi najfatalnijim ishodom.

Inače, u zemljama u kojima su demokratija i uopšte institucije krhke, slučajevi nasilja nad političarkama su veoma brutalni, posebno tokom predizborne kampanje, a dešava se da i muški članovi porodice vrše nasilje da bi ih omeli tokom kampanje. Širom sveta, rodno zasnovano nasilje kulminira tokom predizbornih kampanja, posebno prema kandidatkinjama, ali i prema devojkama i ženama koje su angažovane kao tehničko i drugo osoblje.

Nasilje prema aktivistkinjama i novinarkama

Aktivistkinje su takođe česta meta različitih napada i oblika nasilja. Kada se vratimo u malo dalju ili bližu prošlost, vidimo da su, na primjer, engleske sufražetkinje tokom svoje borbe za pravo glasa za žene bile privođene od strane policije, zatvarane i izgladnjivane, a u javnosti su se izdašno koristile stereotipne i mizogine slike radi opisivanja njihovih aktivnosti. Na našim prostorima devedesetih godina, feministkinje i mirovnjakinje su bile izložene različitim oblicima nasilja od strane militarizovanih, patrijarhalnih struktura na vlasti i brojnih grupa koje su promovisale nasilje, etničku mržnju i isključivost. Tako je grupa feministkinja iz Hrvatske u članku u Globusu iz 1992, čak proglašena vješticama koje siluju Hrvatsku.

Žene u crnom iz Srbije su od svog formiranja 1991. pa sve do danas izložene različitim oblicima nasilja zbog svoje uporne borbe protiv rata, patrijarhata i militarizma i posebno zato što su žene, feministkinje i mirovnjakinje. Pažnju svjetske javnosti privukao je slučaj bh. žena Kruščice, koje su ustale u odbranu svoje rijeke od koje živi čitava lokalna zajednica i pri tome bile napadnute od strane policije. Ove hrabre žene su se angažovale da bi odbranile osnovno ljudsko pravo na život i prirodne resurse od kojih živi njihova mala lokalna zajednica.

Njihova borba je praćena hakovanjem profila na društvenim mrežama, prijetnjama telefonom, ucenama i različitim uvredama, i ove napade su orkestrirali politički centri moći zajedno sa ekonomskim lobijem. Izvještaji Amnesty International inače pokazuju da se svake godine u svetu ubije na desetine aktivistkinja, i da su mnoge prilikom hapšenja izložene seksualnom nasilju i ponižavanju. Oblici nasilja su posebno drastični kada je reč o LGBTI aktivistkinjama, i onima koje se bore odnosno predstavljaju manjinske zajednice ili kulture.

Kada je riječ o novinarkama, podaci UN-a pokazuju da se one suočavaju sa različitim oblicima rodno zasnovanog nasilja kao što su silovanje, seksualni napadi, prijetnje smrću i silovanjem, seksualno uznemiravanje i trolanje, širenje dezinformacija, kampanje blaćenja i prijetnje članovima porodice. Onlajn nasilje bilježi eksponencijalni rast i iskusilo ga je oko 75% novinarki u svijetu, a 20% ga je nakon onlajn doživjelo i u offline prostoru.

Novinarkama se često prijeti na način da se targetiraju kao žene, supruge i majke, a što ostavlja teške psihičke posljedice i ometa ih u profesionalnom radu. Istraživanja u Bosni i Hercegovini pokazuju da novinare napadaju gotovo svi, a što se posebno dešava novinarkama zbog njihove lošije pozicije u redakcijama i u društvu generalno.

Neki visoko pozicionirani bh. političari u svojim istupima nerijetko verbalno napadaju novinarke iz "neprijateljskih medijskih kuća", pri čemu se često mizoginija prepliće sa etničkom i ideološkom netrpeljivošću.

Nezavidna situacija u nekim bh. medijima je novinarke dodatno stavila u poziciju ranjivosti i izloženosti nasilju, kao što je na primer ekonomsko. Politički pritisci i ucjene ostavljaju drastične posledice na žene koje su na rukovodećim pozicijama u medijima ili izveštavaju o temama koje su u posebnom interesu javnosti. Neki visoko pozicionirani bh. političari u svojim istupima nerijetko verbalno napadaju novinarke iz "neprijateljskih medijskih kuća" pri čemu se često mizoginija prepliće sa etničkom i ideološkom netrpeljivošću, a zabiljeleženi su i slučajevi napada na novinarke od strane nekih gradonačelnika i načelnika. Napadima, prijetnjama i mizoginim uvredama su takođe izložene žene koje u javnom prostoru analiziraju aktuelne političke teme u bh. društvu, čime se šalje poruka da žene u medijima uglavnom treba da govore o tzv. "soft" temama vezanim za porodicu i domaćinstvo.

Jedan od mehanizama pravdanja i održavanja nasilja prema ženama u javnoj sferi je nametanje narativa da je riječ o nužnoj posljedici koja prati javni angažman i vidljivost. Trend unaprjeđenja zakona u nekim državama, donošenje rodno-senzitivnih mjera i pravilnika (na primjer u parlamentima, strankama, i redakcijama) i različite kampanje podizanja svijesti pokazuju da je riječ o široko rasprostranjenom fenomenu koji se svakako može i treba razotkriti. Stoga je važno da i kroz kampanju pod nazivom "Političarke poručuju: Glasno protiv nasilja!", koju je pokrenula Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, glasno progovorimo protiv nasilja prema političarkama, aktivistkinjama, novinarkama i uopšte javnim radnicama, te im pružimo podršku i naglasimo važnost njihovog prisustva u javnom životu.