Ime koje je sijalo u tami: Preminuo Enes Baralić, jedan od tvoraca "Sarajevskog fiksatora"

Tužna vijest je obišla sarajevske ulice u ponedjeljak, 28. septembra 2026. godine, a koja je javila da nas je zauvijek napustio inžinjer Enes Baralić.

Za širu bosanskohercegovačku i regionalnu javnost ime 85-godišnjeg stručnjaka, možda, ne zvuči toliko poznato.

Ali za one koji su opsadu Sarajeva, taj najmračniji period u historiji glavnog grada naše domovine proveli upravo na tim sarajevskim ulicama, ime Enesa Bralića će uvijek da sija kao jedno od najblistavijih svjetala u tami.

Tokom opsade Sarajeva, kada su bolnice radile u uslovima nestašice struje, vode, lijekova i medicinske opreme, sarajevski ljekari i inžinjeri bili su primorani tražiti vlastita rješenja za svakodnevne probleme. Jedno od značajnih rješenja bilo je stvaranje vanjskog fiksatora poznatog kao SARAFIX, odnosno sarajevskog ratnog fiksatora.

U njegovom nastanku značajnu ulogu imao je diplomirani inžinjer mašinstva Enes Baralić, koji je, zajedno s ortopedima prim. dr. Šukrijom Đozićem i prim. dr. Raibom Salihefendićem, učestvovao u razvoju i proizvodnji fiksatora koji je korišten za liječenje teških ratnih povreda ekstremiteta.

Od nedostatka opreme do rješenja

Tokom rata sarajevskim ljekarima ubrzo je ponestalo standardnih vanjskih fiksatora. Oni su bili posebno važni u liječenju ratnih prijeloma i teških povreda ekstremiteta.

Prema svjedočenju dr. Raiba Salihefendića, on i dr. Đozić razgovarali su o tome kako riješiti problem. U pomoć im je priskočila doktorica Jožica Baralić, čiji je suprug Enes Baralić bio mašinski inženjer.

Ljekari su Baraliću objasnili šta im je potrebno i napravili skicu. Prema njegovom svjedočenju, Baralić je za svega nekoliko dana izradio prvi primjerak fiksatora, koji je potom ugrađen u sarajevskoj bolnici.

Bio je to primjer izuzetno brze saradnje medicine i mašinstva. Dok su ljekari definisali medicinske potrebe, inžinjer je njihovu ideju morao pretvoriti u funkcionalan uređaj koji se mogao proizvesti u ratnim uslovima.

Fiksator proizveden u Sarajevu

SARAFIX je predstavljao prilagođeno rješenje vanjskog fiksatora za ratne povrede. Prema podacima objavljenim u časopisu "Korak", do početka 1996. godine u Sarajevu je proizvedeno oko 2.000 fiksatora.

Njihova proizvodnja omogućila je sarajevskim bolnicama da, uprkos gotovo potpunoj izolaciji grada i nedostatku medicinske opreme, nastave zbrinjavati veliki broj teško povrijeđenih pacijenata.

Prema svjedočenjima učesnika, fiksatori su iz Sarajeva dostavljani i drugim zdravstvenim ustanovama. Dr. Šukrija Đozić prisjećao se da su se nakon izrade nacrta fiksatori počeli proizvoditi i distribuirati bolnicama, čak i biciklima.

Inženjer koji je ideju pretvorio u proizvod

U priči o SARAFIX-u ime Enesa Baralića posebno je važno jer pokazuje koliko je u ratnim uslovima bilo značajno povezivanje stručnosti različitih profesija.

Ljekari su znali šta je potrebno ranjenicima, ali bez tehničkog znanja i mogućnosti proizvodnje ta ideja ne bi mogla postati konkretno pomagalo. Baralić je, prema svjedočenjima svojih saradnika, preuzeo upravo taj dio posla – od skice do izrade funkcionalnog fiksatora.

U okolnostima u kojima nije bilo dovoljno standardne medicinske opreme, sarajevski stručnjaci morali su koristiti ono što su imali na raspolaganju i tražiti nova rješenja. SARAFIX je bio jedan od rezultata takvog pristupa.

Međunarodno priznanje

Rad Enesa Baralića, Šukrije Đozića i Raiba Salihefendića dobio je i međunarodno priznanje. Trojica autora osvojila su zlatnu medalju "Eureka 95" za ovu inovaciju, kao i druga priznanja na međunarodnim sajmovima inovacija tokom 1995. godine. Uz to, Enes Baralić je ponio i jedno od najvažnijih priznanja - Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 2001. godine.

SARAFIX je tako postao više od improvizovanog ratnog pomagala. Postao je primjer kako su domaće znanje, stručnost i upornost omogućili razvoj medicinske opreme u jednom od najtežih perioda u historiji Sarajeva.

Danas je priča o ovom fiksatoru važan dio svjedočenja o ratnoj medicini u opkoljenom Sarajevu. U njoj posebno mjesto zauzima inžinjer Enes Baralić – čovjek koji je zajedno s ljekarima pomogao da se jedna ideja, rođena iz nužde, pretvori u konkretan proizvod koji je korišten za liječenje brojnih ranjenika.

Vječna ti slava i hvala!

***

Dženaza Enesu Braliću će se obaviti u srijedu, 30. septembra 2026. godine, u 14 sati na gradskom mezarju Vlakovo.