Prednosti i nedostaci produženog boravka u školama

Produženi boravak već nekoliko godina je mamac roditeljima da upišu svoje dijete u određenu školu. Prednosti i nedostaci ove školske aktivnosti nisu tema domaćih medija te Školegijum ovim tekstom nudi priliku roditeljima čija djeca ostaju u školi i poslije završetka nastave da podijele svoja iskustva s čitateljima.

Piše: Esmir Salihović, Školegijum

Značajnu ulogu u odgoju i obrazovanju djeteta (posebno u ostvarivanju odgojne funkcije) imaju raznovrsni programi vannastavnih aktivnosti. Između ostalih, tu svakako spada program i organizacija produženog boravka. Produženi boravak je sve češći oblik rada u našim školama i spas za zaposlene roditelje.

Većina takvih roditelja se opredjeljuje za ovo rješenje jer sami ne mogu, zbog vlastitih obaveza, spremiti dijete za školu ili dočekati ga nakon završetka nastave. Dakle, razlozi za organiziranje produženog boravka i ostajanja djece u školi prije i nakon zajedničke nastave nisu samo pedagoške već i socijalne i sigurnosne prirode.

Produženi boravak se ogranizira samo za učenike do IV razreda. Držimo li da je produženi boravak “bejbi siter organizacija”, ne možemo se nadati da će takva aktivnost dati željene pedagoške rezultate. Ukoliko se produženi boravak svede na zbrinjavanje i čuvanje djece, bez sistematskog, planskog, pedagoškog rada nastavnika i stručnih saradnika, on gubi svoju svrhu i opravdanost. Dobro osmišljenim programom djeca u produženom boravku razvijaju svoju kreativnost, pišu domaće zadaće, usvajaju navike zdrave ishrane, jačaju samopouzdanje.

Radeći anketu u školama Sarajevskog kantona koje u svojoj ponudi imaju produženi boravak, utvrdio sam sljedeće probleme:
– problem prostora i adekvatnog opremanja produženog boravka;
– narušavanje pedagoških pravila prilikom formiranja prvih razreda, u praksi se nerijetko desi da u jedno odjeljenje morate staviti svu djecu koja će ići u produženi boravak;
– specifičan i zahtjevan rad sa heterogenom grupom učenika;
– organizacija učeničke ishrane;
– nepostojanje razrađenog programa rada produženog boravka;
– često je broj učenika u produženom boravku prevelik;
– voditelji produženih boravaka nemaju dovoljnu edukaciju o radu u produženom boravku;
– nedovoljan broj stručne literature koja se bavi produženim boravkom;

Kako prevazići probleme:
– tražiti od općinskih organa da stimuliraju otvaranje produženih boravaka;
– aktivirati nastavnike škole da se uključe u rad;
– tražiti od roditelja, koji mogu pomoći, da učestvuju u opremanju prostorija;
– dodatnom edukacijom nastavnike, grubo označene kao tehnološki višak, pretvoriti u – angažovane i motivirane radnike u okviru produženog boravka;
– osigurati atraktivan prostor u školi (najkvalitetniji) za potrebe cjelodnevnog boravka – djece u školi;
– otvoriti nove mogućnosti saradnje sa lokalnom zajednicom i uključivanjem njihovih resursa obogatiti program produženog boravka.

Tekst je preuzet iz dvolista za pravednije obrazovanje „Školegijum“, koji možete čitati u našoj Trafici.