Požutela slika stara
Požutela slika stara
Davno kad sam bio mali
Našao sam u ormaru
sakrivenu u čaršafe
požutelu sliku staru.
Đedo me je ugledao
Kako sliku gledam kradom
Upitah ga đedo ko je
Tamo onaj čovek s bradom?
To je sine vojvoda Nikola
Profesor i stari markist
završio puno škola
veruj đedi da on nije rasist.
Šešelj ga je titulir’o
uzeo mu što je dao ,
al’ je Nidžo iskulir’o
I Šešelja on izdao.
Upito sam svoga đedu
dok nada mnom gordo stoji
kako četnik, a Poplašen
zar nisu to sve heroji?
A đedo me samo gleda
ispod vjeđa tvrdo, mrko
kao da me uhvatio
u wc-u dok sam d.’o.
Pucao je on u sebe
k’ o imenjak, iz zasjede
U Zemun se odselio
Mirno živi bez kame i brade.
Volio je bez rezerve
Prvo Tita, posle Slobu, Dražu
mislio sam da ga nema
da me kao dete lažu.
Dođe vreme za studije
Danju učim, noću vozim kombi
Odbor upravni dok zaseda
predvodi ga četnik - zombie.
Moga đede više nema,
nestalo i komunista
u državnoj Agenciji
stoji ona slika ista.
Ahmed Burić.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.