Petrovdan u logoru Omarska 1992. godine: Bacali su ljude u vatru da 'otjeraju demone'

Ovog mjeseca navršava se 30 godina od masovnog mučenja, zatvaranja i ubijanja Bošnjaka u Prijedoru. Nizom sadržaja bit će obilježen 20. juli, dan sjećanja i dana dženaze za žrtve Prijedora.

Inače, jedan od najbrutalnijih logora tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu uspostavljen je u Omarskoj, na području općine Prijedor.

Odluku o njegovom osnivanju donio je prijedorski Krizni štab koncem maja 1992. godine. U njemu su, do njegovog konačnog zatvaranja 21. augusta 1992. godine, počinjeni masovni zločini nad bošnjačkim i hrvatskim civilima.

Prema dosadašnjim rezultatima istraživanjima u njemu je ubijeno 458 zatočenika. Među njima i pet žena.

Više od 3.500 zatočenika (od čega 37 žena i na desetine maloljetnika) bilo je izloženo raznim oblicima zlostavljanja od strane stražara i onih pripadnika srpskih vojnih i policijskih struktura koji su mogli u bilo koje vrijeme ući u logor i počiniti zločin.

Slike iz ovog logora obišle su svijet nakon što su ih otkrili britanski novinari. Omarska je postala sinonim zločina počinjenog tokom agresije.

Jedan od najupečatljivijih zločina u ovome logoru počinjen je na današnji dan, na pravoslavni praznik „Petrovdan“ 1992. godine. Kako navodi dr. Jasmin Medić, istraživač genocida i naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, tog dana su logorski stražari organizovali slavlje u krugu logora paljenjem guma i prozivanjem logoraša.

Bio je to spoj vjerskog obilježavanje i zločina. U svome radu 'Otac, čuvaj mi djecu' – Zločini u logoru Omarska 1992. godine“, pozivajući se na presude stražarima u ovome logoru presuđenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (predmet Kvočka i dr.) ističe se svjedočenje jednog zatočenika:

„Na taj dan su počeli izvoditi ljude iz prvih soba hangara. Začula se vriska žena koje su bile napolju. Potom sam osjetio smrad spaljenog mesa. Meso kada gori ima specifičan miris, a taj miris spaljenog mesa miješao se sa mirisom spaljenih guma. Svjedoci su potvrdili da su vidjeli ovaj masakr, trčanje zatočenih ljudi oko velike vatre, bacanje ljudi u vatru i konačno, odvođenje leševa naredni dan.”

O ovome je zločinu, napominje Medić, uz svjedočenje i drugih zatočenika, naročito značajno svjedočenje Mirka Ješića, šefa inspektora iz Službe državne bezbjednosti u ovome logoru koji je pred MKSJ potvrdio počinjenje zločina.

„Ješić je potvrdio da je sredinom jula u Omarskoj ubijeno 18 zatočenika. Tačan broj ubijenih na Petrovdan teško je potvrditi, ali svjedočenje Ješića implicira da su neki od njih ubijeni tokom proslave ovog praznika. Jedna svjedokinja također je potvrdila da je sljedećeg jutra vidjela veliki kamion „FAP“ krcat mrtvim tijelima parkiran u ovome logoru.“

Dr. Hikmet Karčić, istraživač genocida i autor knjige „Torture, humiliate, kill: inside the bosnian Serb camp system“ objavljene ove godine na Univerzitetu u Michiganu u kojoj se detaljno bavi pitanjima logora u Bosni i Hercegovini pa tako i zločinima u Omarskoj ističe:

„Tokom svog istraživanja, primijetio sam značajan broj teatralnih i ceremonijalnih zločina koji su bili vezani za neki vjerski praznik. Brutalan zločin u Omarskoj  na Petrovdan, spaljivanjem ljudi, bio je jedan od najstrašnijih. Po mom mišljenju ovaj zločin, petrovdanskim lilanjem, imao je za cilj 'otjerati demone' u ovom slučaju Bošnjake muslimane iz Prijedora.“

Po Karčiću postojanje logora i drugih zatočeničkih objekata pod kontrolom bosanskih Srba imali su za cilj da učine kolektivnu traumatizaciju nad Bošnjacima kako bi im se rodni kraj „ogadio“ i kako se nikada ne bi vratili na svoja ognjišta.