Park u BiH pretvoren u djelo Vincenta Van Gogha: Pogledajte kako izgleda naša "Zvjezdana noć"

Ideja da sagradi park Halimu Zukiću iz Visokog javila se prije 20-ak godina, nakon što je kupio zemljište i vikendicu u obližnjem selu. Ali, isprva, nije imao jasnu ideju kako bi park trebao izgledati.

Malo-pomalo, od mjesta koje je trebalo predstavljati privatnu oazu mira, napravljen je projekat koji danas privlači pažnju, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i brojnih posjetilaca iz inostranstva.

Usred brda i zelenih livada centralne Bosne i Hercegovine, ovaj lokalni poduzetnik ostvario je svoj dugogodišnji san - rekreirao je jednu od najpoznatijih slika Vincenta van Gogha, "Zvjezdanu noć", u obliku parka prirode.

Poznatu sliku "Zvjezdana noć" holandski impresionista Vincent van Gogh naslikao je 1889. godine dok je boravio u psihijatrijskoj bolnici u Saint Remyju. Na slici je prikazan seoski pejzaž noću, s brežuljcima u pozadini.

Ekipa Anadolu razgovarala je sa Zukićem na njegovom imanju u Lužnici, 15-ak minuta vožnje od Visokog. S gostoprimljivim domaćinom obišli smo imanje koje se proteže na 70 hektara zemljišta. Sa velikom pažnjom i ljubavlju Zukić uređuje svaki pedalj ovog prostora. Zelene površine na kojima možete sresti različite životinje, upotpunjuju manja jezera i objekti koji pričaju historiju i oživljavaju lokalne priče.

"Ideja je nastala još 2004. godine. Tada je nastala ideja da stvaram neki park za neko svoje zadovoljstvo, iz ljubavi prema biljkama i prirodi. Ideja da se ovaj park transformiše u pravcu 'Zvjezdane noći' Van Gogha nastala je 2018. godine, dakle, 14 godina poslije. I već šest godina radimo na tome i završetku parka koji je obilježen tom umjetničkom slikom, tim djelom", ispričao je Zukić.

Prije šest godina, dok je stajao na brežuljku i posmatrao traktore na livadi, primijetio je i spiralne tragove točkova na zemlji, što ga je podsjetilo na motive na Van Goghovu platnu iz 1889. godine.

"Nikakav poseban razlog nema što je Van Gogh prefeniran osim sudbine, odnosno činjenice da sam u jednom momentu, dok smo već uveliko radili na uređenju okoliša, sjedio ovdje i na livadama koje su se nalazile tu, prošao je traktor i njegovi točkovi su ostavili tragove u obliku spirale. Ja sam u tim spiralama prepoznao to umjetničko djelo. Sam pejzaž gdje se to desilo je jedan prirodni amfiteatar i tog trenutka nije bilo dileme da će se park nastaviti raditi inspirisan tim umjetničkim djelom", pojasnio je Zukić.

Polja lavande

U skladu sa slikom, zasađeno je 130.000 grmova lavande u šest različitih nijansi, kao i drugo ljekovito i aromatično bilje poput kadulje, pelina i kamilice, formirajući šarene krugove, spirale i prirodne amfiteatre.

"Tu su sve prirodni materijali. Naše boje su biljke, tu je i nešto kamena i drveta. Biljke čine glavni dio instalacije, a više od 90 posto tih biljaka spada u paletu začinskog, aromatičnog i ljekovitog bilja. Lavanda dominira, ona čini 90 posto", izjavio je Zukić.

Dok smo obilazili desetine duluma zemlje na kojoj se nalaze različiti sadržaji, vidjeli smo veliki broj radnika koji rade na završetku ovog velikog projekta.

"Svaki čovjekov zahvat u prirodi je agresija na prirodu, koliko god čovjek bio osvješten i pažljiv, mi smo ipak ovdje uljezi. Priroda je naučila već milionima godina da funkcioniše na neki svoj način u svim dijelovima svijeta, pa i ovdje. Priroda uvijek ima intenciju da se brani i stvar vraća na početno stanje. Dakle, uvijek je i konstantna borba sa prirodom, sa korovom, elementarnim nepogodama koje se periodično pojavljuju, pa naš projekat vrate malo unazad. Onda se i mi prilagođavamo prirodi. Sreća pa imamo vodu da je transportujemo do biljki. Ali, naša sreća je i da lavanda nije biljka koja treba zalijevanje i vodu", istakao je Zukić.

Zukić je želio da park "Zvjezdana noć" bude dio većeg kompleksa koji nudi utočište posjetiteljima. Zasadio je drveće, napravio jezera koristeći potoke koji protiču njegovim zemljištem.

"Tu je trenutno 70 hektara zemljišta, 40 hektara se potpuno uređuje i kultiviše, a 30 čeka. Od tih 70 hektara, 2004. godine nisam imao nijedan kvadrat. Došao sam ovdje jer sam prepoznao jednu parcelu koja nije imala pristup. S namjerom da pravim vikendicu, došao sam do ovog današnjeg broja. To je proces koji traje 20 godina, 250 različitih parcela, a Bog zna koliko vlasnika i suvlasnika, živih i mrtvih, prisutnih i raseljenih... Ozbiljan proces i iskušenje. Ali, uspjeli smo sastaviti komad koji danas predstavlja jedan retreat, jedan kompleks u kojem ćemo pokušati da uz kontakt s prirodom ostvarujemo kontakt sa umjetnošću", ispričao je Zukić.

Cilj i želja je da ovo bude poseban prostor, sa mogućnošću boravka i prenočišta, u kojem će ljudi "napajati čula i uživati u mirisima, bojama, zvucima i tišini".

Park je u međuvremenu postao dom mnogim životinjama, a u njemu se nalaze različiti sadržaji ili zone poput 12 prirodnih jezera. Cilj je da ima i zone za piknik, raznovrsnu ugostiteljsku ponudu, art zonu i muzej.

"Imamo 12 jezera, a jedno među njima je predviđeno da bude kupalište, ostala su ukrasna i baza su za razvoj različitih vrsta koje su se tu zatekle i koja su se tu pojavila. Ta jezera dajemo tom životinjskom i biljnom svijetu. Konji su posebna vrsta, Akhal-Teke iz Turkmenistana. Želim da naši turisti vide i takvu vrstu životinja, da djeca i posjetioci uživaju u njima. Znamo i ljekovita svojstva interakcije s konjima. Tu su i replike srednjovjekovnih objekata sa specifičnim drvenim krovovima, kamenim zidovima. Po okolnim selima kupujemo stare, napuštene objekte. Ustvari, kupujemo kamen koji koristimo za izgradnju ovih objekata. To je neki dašak historije. Želimo da posjetioce podsjetimo na našu kulturu i prošlost", pojasnio je Zukić.

Muzej na otvorenom

Naveo je da se ovaj projekat već svrstava u granu land art umjetnosti, pravac u savremenoj umjetnosti koji se razvijao u šezdesetim i sedamdesetim godinama 20. stoljeća u Americi, kao reakcija na komercijalizaciju u umjetnosti. Land art inspirisan je konceptualnom umjetnošću i minimalizmom.

"Naša ideje je da cijeli ovaj prostor postane jedan veliki muzej na otvorenom, muzej land arta. U jednom momentu pozvat ćemo i domaće i strane umjetnike da dođu i ovdje uz našu podršku rade svoje instalacije", poručio je Zukić.

Dok smo obilazili ovo "umjetničko djelo na otvorenom" sreli smo i mnoge posjetioce. Uživaju u pogledu, mirisima i tišini. Međutim, prostor još nije zvanično otvoren za posjetioce što će, nada se vlasnik, biti do kraja ove godine.

"Da bude dovoljno spremno za otvaranje, može se desiti i prije zime. Dakle, mi radimo sve što je do nas, trudimo se, ali uz napomenu da je priroda ta koja diktira sve, naime, vremenski uslovi. Činimo sve da se to desi prije zime i da možemo pružili neki minimum usluga našim posjetiocima. Ali, izvjesno je da maj naredne godine može biti momenat nekog zvaničnog otvaranja sa puno više kapaciteta i sadržaja", pojasnio je Zukić.

Zamajac razvoja

"Zvjezdana noć" u Bosni i Hercegovini nije samo park, već i nada i most ka svjetlijoj budućnosti Bosne i Hercegovine.

"Rekao bih, prije svega, da jedan ovakav projekat može donijeti veliku korist Bosni i Hercegovini, u smislu promocije, odnosno percepcije stranaca prema Bosni i Hercegovini. Dobra je stvar da stranci vide da se ovakve stvari dešavaju u Bosni i Hercegovini, treba afirmisati sve dobre stvari. Vidim ga kao zamajac razvoja okolnih sela, Visokog...", kazao je Zukić.

Mišljenja je da bi ekonomski bilo jako pametno da se Bosanci i Hercegovci okrenu prirodi, da prvenstveno postanu svjesni kakvu prirodu imamo i kako da je ponudimo i domaćim i stranim turistima.

"Mislim da je period COVID-a značajno uticao na poglede ljudi prema prirodi. Imam osjećaj da su sada skloniji da se vraćaju u prirodu. Mnogo je lijekova u prirodi", kazao je Zukić.

U šetnji parkom sreli smo Josipa Kozminčuka iz Slovenije.

"U Visokom imam dobrog kolegu i čuli smo za ovo mjesto. Čekamo kada će biti otvoreno. Super je mjesto, bit će jako lijepo. Vjerujemo da će biti veoma posjećeno. Najzanimljivije je kako je napravljeno, kako je rekreirana slika Van Gogha. Sigurno ćemo se vratiti ovdje", kazao je Josip.

Napuštamo ovaj park prirode puni utisaka. Lijep je osjećaj znati da postoji još ljudi koji su spremni uložiti mnogo truda i rada, a uz to i odricanja, kako bi napravili nešto novo i drugačije, nešto korisno za sve.