Kako je "pala" Hidroelektrana Mostar i zašto?

Informacije Elektroprivrede Bosne i Hercegovine o postupanju kojim je izvršena promjena nosioca prava u katastarskom operatu s Hidroelektrana na Neretvi na Elektroprivreda HZ HB d.d. - Mostar izazvala je mnoštvo reakcija u bosanskohercegovačkoj javnosti, otvarajući iznova pitanje odnosa prema vlasništvu državne imovine, ali i djelovanje Hrvatske demokratske zajednice u BiH unutar sistema vlasti, posebno na jugu naše zemlje.

Mostarski historičar Ahmet Kurt napravio je kratki historijski pregled, odnosno hronološko-argumentacijski tekst.

"Za izgradnju HE Mostar krajem 1970-ih godina dobijen je kredit Svjetske banke od 55 miliona dolara. U to vrijeme dolar je bio veoma jak i vrijedio je 3 DM. Za potrebe izgradnje na lijevoj obali Neretve ekspropisano je zemljište na kojem su se, uglavnom, nalazili Hepokovi vinogradi.

B - Na crvenom linijom označenom zemljištu (oko 70 ha, ili 700 dunuma) nalazili su se privremeni objekti i prostori potrebni za izgradnju (radionice, separacije, betonare, skladišta i drugo), a uzvodno dio te površine je planiran za izgradnju rekreacionog centra sa velikim bazenom, koji je i izgrađen", podsjeća Kurt.

Odbrana elektrana u slivu Neretve

Poslije agresorskog rata na BiH sve elektrane na slivu Neretve, osim HE Rama, koju su zauzele hrvatske snage, odbranila je Armija BiH, i to: HE Jablanica, HE Grabovica, HE Salakovac i HE Mostar.

"U direktnoj odbrani brane HE Mostar poginulo je više boraca Armije BiH", podsjetio je.

Poslije rata 1996/7. godine, dok je direktor Elektroprivrede BiH bio Meho Obradović, po noći pripadnici MUP-a i Armije BiH, koji su čuvali HE Mostar, po njihovim izjavama, dobijaju naredbu da napuste položaje.

"Sutradan su na hidroelektrani položaje zauzeli pripadnici HVO-a. Zdravim razumom može se osnovano zaključiti da su tadašnji vodeći bošnjački političari, u cilju pokazivanja dobre volje, objekat HE Mostar, vrijedan 55 miliona dolara, poklonili hrvatskoj strani Federacije BiH. Da li su to uradili na sugestiju nekog zapadnog ambasadora, teško je danas znati. Tada je povika bila da je elektranu poklonio Edhem Bičakčić, ali on sam vjerovatno nije imao toliku moć. Bošnjački sarajevski političari u ta vremena smirivali su situaciju izjavama: "Pa nećemo valjda dizati tenzije radi jedne hidroelektrane”', navodi Kurt.

Kako dalje navodi, da bi se pokazalo da HE Mostar nije poklonjena, nego samo "predata na upotrebu hrvatskoj strani koja će je popraviti i opet pustiti u rad”, u stražarskim kućicama na elektrani na dužnosti čuvara bili su radnici "Hidroelektrana na Neretvi” iz Jablanice, ali su i oni poslije nekog vremena povučeni sa stražarskih mjesta.

"Na lokalnim izborima 2020. godine mostarski (uglavnom) Bošnjaci 2.500 glasova daju kandidatkinjama Naše stranke, što je za posljedicu imalo izbor gradonačelnika iz hrvatske komponente vlasti, što je, vjerovatno, omogućilo sve ove kasnije upitne odluke vlasništva u zemljišnim knjigama", tvrdi Kurt.

Podrška svim mladim vijećnicima

Sada, kako veli, vidimo da se prostori koji su 1980-ih godina ekspropisani u korist izgradnje HE Mostar i rekreacionog centra upisuju u korist Elektroprivrede Herceg-Bosne.

"To može značiti samo da se mirnim i administrativnim putem želi ovladati strateški važnim putem M-17 sjeverno od Mostara ili se te površine kasnije žele iskopati i na taj način povećati akumulaciju HE Mostar, pa samim tim i njenu vrijednost, a na preostalom dijelu izgraditi neke objekte koji nisu potrebni za funkcionisanje elektrane. Ne postoje drugi razlozi da se te površine daju Elektroprivredi Herceg-Bosne. Na kraju, podrška svim mladim vijećnicima probosanskih stranaka u Vijeću Grada Mostara koji su ustali protiv ovih namjera! Ja ih znam gotovo sve i sve su to moralni, vrijedni i pošteni momci koje vodi isključivo ljubav prema svom gradu i narodu", poručio je Kurt.