Otmica predsjednika Izetbegovića i dan D za Bosnu i Hercegovinu

Drugi maj 1992. je historijski dan od presudne važnosti za odbranu glavnog grada i čitave države Bosne i Hercegovine. Toga dana JNA je izvršila napad na Sarajevo i zaustavljena je u neposrednoj blizini Predsjedništva BiH. 

Predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, uhapšen je i pritvoren u kasarni jugoslovenske vojske u Lukavici.

Tog dana na Televiziji Sarajevo je uživo emitiran najduži dnevnik u historiji bosanske televizije, koji je dokumentirao ova događanja.

Transkript ovog dnevnika je objavljen u knjizi „Rat uživo“, televizijskog urednika Senada Hadžifejzovića. 

Vanredna emisija u povodu općeg napada na grad Sarajevo. 14.51 sati

Hadžifejzović: Dobar dan! Jedina institucija koja funkcioniše u ovom momentu, Radio i Televizija Sarajevo, od sada je, devet minuta prije petnaest sati, na zajedničkom i jedinstvenom talasu. U Sarajevu su u toku ulične borbe, bombardovanje grada i civilnih objekata!!! Ovdje u studiju su kolege Vlado Bilić i Mladen Paunović.

Bilić: Vode se borbe u samom centru, u toku je napad na zgradu Predsjedništva.

Paunović: Gledao sam uživo napad na zgradu Predsjedništva, vidio sam kako gine obični svijet, civili. Prebacili smo jednog povrijeđenog momka u bolnicu...

Hadžifejzović: Na liniji je kolegica Zrinka Jovanović.

Jovanović: Na Gorici smo svi zajedno, svih nacionalnosti, Srbi, Hrvati, Muslimani. Molim ove koji napadaju da prestanu! Dom milicije gori, sve je u dimu...

Milka Figurić, Radio Sarajevo: Tri tenka su sišla u grad. Puca se iz svih oruća. Cijeli grad je napadnut. Ne čujemo naše reportere od detonacija...

Mladen Sančanin, Radio Sarajevo: Kolom Doyle nam je rekao da će, ako se ovako nastavi, on nazvati generala Adžića i da će mu zaprijetiti nesagledivim posljedicama. On Armiju vidi kao isključivog krivca za sve ovo!

Ranko Mavrak, Radio Sarajevo: Doyle nam je rekao, nimalo diplomatskim jezikom, da on najpro-vokativnijim gestom smatra ulazak tenkova u grad. On generala Kukanjca smatra odgovornim za taj čin...

Dr. Silvana Rizvanbegović: Zovem iz Centra Hitne pomoći, obraćam Vam se da nam pomognete... Ovdje se puca na nas! Mi ne možemo izaći, niti bilo kome pomoći... Izgubili smo jedno vozilo...

Hadžifejzović: U direktnom programu i slikom je i Ljerka Draženović, novinar Yutela. Javlja se iz Predsjedništva BiH, iz Press-centra.

Draženović: Pored mene je Vladimir Srebrov. Ima poruku u ovom najdramatičnijem, presudnom danu!

Srebrov: Poručujem građanima Sarajeva da više nisu Srbi, Hrvati, Muslimani!!! Oni su po naciji - branioci!!! Nas napadaju, žele da nas unište, da nam oduzmu naš grad! To su zločinci! Oni nemaju motiva nijednog, osim da nas opljačkaju! Ovaj trenutak je preokret u historiji BiH, preokret nje kao mlade i nezavisne države. Ovim činom su AGRESORI, a to je JNA, bivša JNA, ekstremno krilo Srpske demokratske stranke, članovi četničkog pokreta i Srpska radikalna stranka, oni su dakle ovim činom, ovdje u Sarajevu, sebi iskopali grob! Oni
su ovim činom dokazali da su ništarije, da su niko i ništa! Građani Sarajeva, zbijte redove i oborite ove hulje koje su napale grad! Na čelu ovih ljudi koji napadaju nalaze se ratni zločinci koji će za koji dan izaći na optuženičku klupu!

Draženović: Evo i gospodina Kljuića, člana Predsjedništva BiH.

Kljujić: Doktor Ganić je upravo javio generalu Kukanjcu daje Teritorijalna odbrana prekinula vatru. JNA isključivo puca po gradu. To vide svi ovi strani dopisnici, posmatrači... Pozivam generala Kukanjca da ostavi narod i civile na miru i neka ne puca po Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i državnim institucijama!!!

Draženović: A Armija neće ni mrava zgaziti...

Hadžifejzović: Žalosno je da ta armija puca po narodu koji ju je izrodio prije tačno pedeset godina. Žalosno je jer je ta armija ovdje bila najvoljenija... Ovo je dan "D" za Bosnu i Hercegovinu i u vojnom i u političkom kontekstu. Izvinjavam se što ćemo u ovom momentu, čekajući informacije, emitirati i bosansku muziku. No, zemlja se brani i muzikom! Ovo je moja zemlja, moj je i zemljotres!

Draženović: Doktor Ganić je sa mnom ispred kamere. Čuli ste se sa Kukanjcem. Šta kaže "čuvar" našeg mira?

Ganić: On kaže: „Nemojte pucati na nas!“

Draženović: I dalje ista priča.

Ganić: On kao da ništa ne čuje!

Draženović: On i dalje tvrdi da svi pucaju po gradu. Svi, osim Armije.

Ganić: Apelujem na sve, na žene, na djecu oficira, na porodice oficira da utiču na njih da prestanu napadati. Mi ćemo jeziv otpor pružiti...

Hadžifejzović: Šta se dešava oko Doma Armije i Komande Armije? Armija kaže da se borbe vode zbog napada na te objekte.

Ganić: Nema napada na te objekte.

Hadžifejzović: Idemo do Štaba Teritorijalne odbrane BiH.

Vehbija Karić: Senade, cijeli grad se nasumice gaća iz teških dalekometnih oruća. Neće nas Kukanjac time zastrašiti. On Sarajevo nikada neće osvojiti! Ovo što radi sa Sarajevom krajnji je zločin!

Bilić: Ima li vijesti iz ostalih krajeva Bosne i Hercegovine?

Karić: Većina grada Brčkog je osvojena od strane Armije, agresora iz Srbije. Branioci Brčkog se ipak hrabro drže, iako su izgubili centar grada i vitalne objekte.

Bilić: Šta je sa Vlašićem?

Karić: Napadaju Vlašić... Oni nisu tamo da bi ga popravljali...

Hadžifejzović: Ima li ikakve vojničke logike u svemu ovome, osim da se ljudi pobiju i grad uništi?

Karić: Senade, Vladimire! Ovo je produkt lekcije od juče iz Lisabona, gdje je Evropa naružila i otjerala Srpsku demokratsku stranku...

Hadžifejzović: Evo, granate padaju na zgradu Radio-televizije Sarajevo! Pucaj, Vojsko! Mi i sada govorimo istinu! Na telefonskoj liniji je profesor Zdravko Grebo.

Prof. Grebo: U Skenderiji sam... Moje informacije nisu informacije... Moje informacije su užasne... Tenkovi su pucali nasumice... okolo leže mrtvi ljudi... ...oko Skenderije se vodi ulični rat... Dragi Bog zna kakvog ovo ima smisla. Onog momenta kada se vizija rastakanja Bosne gospodara ove situacije pokazala kao ne sasvim izvjesna, oni su pokrenuli ovu gnusnu kampanju u kojoj će poginuti ogroman broj ljudi i grad biti uništen... ...Evo, avioni nadlijeću...
Ovo je smak svijeta, ali ja se ne bojim !!! Ovo je samrtni ropac jednog režima koji više izlaza nema, sem da razori sve, povlačeći sa sobom u sunovrat sve. Mi, jednostavno sa njima u sunovrat nećemo!!! Mira nema dok Evropa i svijet ne shvate da pregovaraju sa pogrešnim ljudima To su budale ! To su zločinci! To su zločinci koji su u zločin zagazili, njima povratka nema!!! ...Ovo je MIG 29 ! Govori kapetan Grebo! Sram vas bilo! Mi ćemo preživjeti! Nema tog straha pod kojim će ovaj grad pokleknuti! ...Ovo je avionska bomba! Ponovo, kapetan

Grebo: Ovaj grad može biti razoren, oni u njega neće ući!!!

Bilić: Ma liniji je kolega Vlatko Marković.

Marković: Ja po činu nisam ništa! Bio sam redov. A po nacionalnosti sam Sarajlija. Ovi avionic koji lete, izvjesno je nisu UPI-jevi a ni Vatrogasne
brigade!

Hadžifejzović: Na liniji je general Aksentijević iz Druge armijske oblasti.

Aksentijević: Bio je napad na Komandu Armije... Imali smo tri mrtva i šest ranjenih. Komandi je isključena elektrika i telefon. Mi smo htjeli da izvučemo svoje ranjene i poginule. Komanda nije htjela da napadne svoje Sarajevo.

Hadžifejzović: Je li, generale, na Vas pucano iz tramvaja? Je li pucano iz Doma sindikata na vas? A sve ste to zapalili, vidi se na snimcima!

Aksentijević: General Kukanjac je krenuo sa tenkovima. To je tačno. Da evakuiše ranjene i poginule kad to neće da učine oni koji su dužni. Sada su sva sredstva u upotrebi. Izgleda. Lavina je krenula.

Hadžifejzović: U Vašim rukama je komanda, generale, nad jedinicama Armije koje su mnogo bolje opremljene i naoružane...

Aksentijević: ...Zato ja molim da oni koji su manje opremljeni ne napadaju one koji su bolje opremljeni!

Hadžifejzović: Vi tražite samo od onih koji se brane da prestanu da se brane!!!

Aksentijević: Maši tenkovi su stali.

Bilić: Znate li gdje je Ljubljanska ulica?

Aksentijević: Eeeeeeeeeeeeh....

Bilić: Eeeeh, iz te ulice vaš tenk nasumice puca po gradu!

Aksentijević: To je tenk. Jedan!!! To nije brigada, divizija, korpus! To je jedan tenk!!!

Hadžifejzović: Naredite, preko televizije prekid vatre!

Aksentijević: Ja to ne mogu. Može Kukanjac.

Hadžifejzović: Recite mu da nam se javi.

Aksentijević: Hoću. Dobro. Zdravo. Živjeli.

Draženović: Sa mnom u Press-centru je pukovnik, artiljerac Vehbija Karić. Pukovniče, kakva je ovo strategija? Ima li ovoga u vojnim knjigama ili
samo u nečijim glavama?

Karič: Samo u nekim glavama sa kojima sam se donedavno družio. I ja im poručujem: pukovniče, Ratko Đukanoviću, nekadašnji kolega i prijatelju, znamo se dvadeset godina!!! Šta to radiš, upitaj se! U Sarajevu si proveo deset godina. Tu ti je donedavno bila porodica koju si preko Karadžića smjestio u Beograd i sada tučeš ovaj, potpuno nedužni grad! Pokaži vojničku hrabrost na drugi način. Ovaj ti grad ne može uzvratiti artiljerijom, ali istinom i totalnom odbranom može. Za slobodu!

Bilić: Imamo informaciju da je Fikret Abdić u Štabu UNPROFOR-a. Pozivamo ga.

Draženović: Imamo informaciju da je Fikret Abdić došao do Kiseljaka i da ne može dalje.

Hadžifejzović: Javlja nam se Nada Selimović, rukovodilac Centra za antiratne aktivnosti.

Selimović: Obraćam se ovim putem gospodi iz vojnog vrha: Adžiću, Kukanjcu, Ostojiću, Aksentijeviću i svim njegovim trabantima! Molim ih da u skladu sa normama ljudske etike narede prekid razaranja našeg Sarajeva koje je i muslimansko i srpsko i hrvatsko, naše zajedničko. Ukoliko to ne učine, neka pogledaju Statut Suda u Nirnbergu koji je sudio vojnim zločincima za zločine
protiv čovječnosti! Neka se zamisle! I njih će vjerovatno jedan takav sud sutra suditi!!! Neka ne misle da mogu pokoriti graćane Sarajeva! Svijet gleda to što oni rade!!!

Hadžifejzović: Mujo Pašić, ratni vojni invalid iz onog rata, na liniji.

Pašić: Bio sam svjedok. Ja sam borac, ratni vojni invalid, stvarao sam Armiju, volio sam je. Bio njen. Bio sam svjedok da je Armija pucala iz Doma armije, a
da je niko, niko nije napao!

Bilić: Evo, generala Kukanjca! Generale, ovo nije dobro!

Kukanjac: Danas su u Dom Armije ušle "Zelene beretke". Spremili smo tamo u kontrolu jednu patrolu koja je napadnuta iz zasjede. Ima mrtvih. Ima ranjenih... Oni su počeli napad na Komandu, te beretke, sa svim su napali... To su istine... To je isplanirano u rukovodstvu Bosne i Hercegovine... Ničim nije JNA dovela do napada.

Hadžifejzović: Zašto se bombarduje Sarajevo, gospodine generale?!

Kukanjac: Molim Vas lepo, ja to nisam naredio.

Hadžifejzović: Pa, ko bombarduje Sarajevo, gospodine generale?!

Kukanjac: Videćemo ko je bombardovao.

Hadžifejzović: Još se bombarduje Sarajevo, gospodine generale!

Kukanjac: E, ja ne znam... Evo, tuče se i moja komanda... svaki čas...

Bilić: U ovom momentu padaju mine na RTV Sarajevo. Svjedoci govore da je vojska pucala na autobus broj 17.

Kukanjac: To su izmišljotine... priče i pričice. Ja sam pozvao Ganića, rekao mu da prekine vatru. Ne možemo mi tu da stojimo dok nas neko gađa! Ključno je ko je počeo sukob. Poginuli su moji ljudi.

Hadžifejzović: Nije vrijeme za utvrćivanje krivice. Vrijeme je da se prekine razaranje grada pa potom priča...

Kukanjac: Neka se naredi svima onima koji pucaju, razaraju, ubijaju da se prestane! Ja se jedino branim!

Bilić: Gađate civilne objekte, generale!

Kukanjac: Ko gađa?!

Bilić: Vojska i tenkovi. Tenk iz ulice Miše Sokolovića gađa civilne objekte.

Kukanjac: Sve je moguće. Moguće. To moramo da utvrdimo. Nije dobio tako naređenje. Daj da prekinemo, izvučemo mrtve, ranjene, da sednemo, da se zavede, red da počnemo jednom razgovarati, a ne ovako...

Hadžifejzović: Generale, obratite se Vašim vojnicima ovim putem i naredite im da prekinu da pucaju!

Kukanjac: Moje starešine i vojnici su prestali. Nisu ni počeli. A prestali su. I prestaće.

Hadžifejzović: Je li na vas pucao HEPOK, Tržni centar. Je li na vas pucala Televizija Sarajevo?! Pa, vi po njima pucate, generale!!!

Kukanjac: Ne pucamo mi po civilnim objektima, nego samo po ciljevima iz tih objekata. Pustite to... nemojte biti navijački nastrojeni. Vi ste barem razuman čovek.

Bilić: Nema više navijača! Ovaj grad nije zaslužio ovako nešto.

Kukanjac: Ova Armija nije zaslužila tako nešto! Molim vas, apelujte! Apelujmo! Apelujem! Apelujem da se prekinu dejstva!

Hadžifejzović: Generale, ovo su otvorena ratna dejstva. Naredite vojnicima da prekinu, mi ćemo to tražiti od Štaba TO.

Kukanjac: Dobro, zdravo....(klik!!!)

Bilić: Prekide vezu...!

Figurić: Zajedno smo na istom talasu. Pronašli smo Fikreta Abdića! Druže Abdiću, Vi ste tek stigli u Sarajevo?

Abdić: Da ...Sada nam je potrebno, više nego ikada, smireno djelovanje svih graćana i svih institucija sistema... Ja sam bio u Bosanskoj krajini da bih tamo spriječio sukobe... U toku te moje misije obaviješten sam da više stotina radnika koji rade na Zapadu se nalazi u Karlovcu, spremnih da pređu u Cazin i Kladušu. Odmah se tu pojavila informacija da su oni došli tu ranije, da su oni osposobljeni za oružanu borbu i da praktički idu u napad na ovo područje Kladuše, Cazina i Krupe. Da bih spriječio to, ja sam se odazvao pozivu tih naših radnika i uvjerio ih da je jedini put da se vrate u zemlje u kojima rade jer ništa praktički ne bi pomogli u odbrani svoga karaja... Dok sam obavljao tu misiju i telefonom kontaktirao, obaviješten sam da je Fikret pobjegao iz Sarajeva,
zbog ovog teškog stanja... Političko-bezbjedonosna situacija je teška... lično mislim da bi trebalo uputiti još tri hiljade posmatrača u BiH... Ja pozivam Kukanjca da obustavi dejstva... Stalno pozivanje na to ko je prvi počeo a ko drugi, vodi nas u jednu beskonačnu aktivnost koja samo izlućuje naše
građane... Na Kukanjcu je potez da obustavi dejstva: Sad ili nikad! ....Sve drugo je nepotrebno, ovo uključivanje na radio i TV... I kada bi navodi generala Kukanjca bili u pravu, nema ni pomisli za izlazak tenkova na ulice i za ovakav napad. Čime pravdati da se granate bacaju na nepoznate građane.

Bilić: Evo, kolega Hadžifejzović je otišao, mora pripremiti Dnevnik. Ljudi to od nas očekuju... 

Hadžifejzović: Evo, iz režije mi javljaju da na direktnoj telefonskoj liniji imamo predsjednika Predsjedništva BiH, gospodina Aliju Izetbegovića. Dobro veče.

Izetbegović: A, ko je to?

Hadžifejzović: Hadžifejzović.

Izetbegović: Senad?

Hadžifejzović: Da. Uživo smo u programu, gospodine predsjedniče!

Izetbegović: Ja bih trebao da razgovaram sa nekim iz Predsjedništva, da nađemo nekoga ko bi mogao ugovoriti prekid vatre. Vojska je spremna da obustavi vatru.

Hadžifejzović: S kim ste razgovarali, gospodine predsjedniče?

Izetbegović: Sa generalom Kukanjcem i generalom Đurđevcem koji se nalazi, ovdje sa mnom u kancelariji. Sa generalom Kukanjcem sam razgovarao telefonom prije pet-šest minuta. Vojska želi da se izvuče iz grada u pravcu Lukavice.

Hadžifejzović: Evo, na liniji imamo gospodina Ganića, člana Predsjedništva BiH!

Izetbegović: Halo, Ejup!

Ganić: Tu sam, u Predsjedništvu sam!

Izetbegović: A ja sam u Lukavici, u kasarni. Ja sam došao prije sat i po na aerodrom a onda me vojska dovela ovdje u Lukavicu. Ejupe, šta se dešava?

Ganić: Vojska gađa grad! Ovo je agresija, ovo je nevjerovatno! Od 12 sati gađaju. Pogođen je Dom sindikata, Skupština, relej na Humu...

Izetbegović: Oni tvrde obrnuto.

Ganić: Alija, ovdje su novinari, ovdje je domaća javnost, međunarodna javnost! Pobogu brate, ovdje padaju granate, rakete!!!...

Izetbegović: Oni traže da im se omoguć i prolaz ka Lukavici.

Ganić: Pa, ko im brani?! Alija, slušaj jednu stvar! Da li me čuješ, Alija!!! Zašto ti ne dođeš u Predsjedništvo?!

Izetbegović: Zato što mi ne daju da dođem!!! Zato što sam prisilno doveden u Lukavicu! Na kom se telefonu nalaziš?

Ganić: Nama su pokidane linije!!!

Izetbegović: Pa, kako ste ovo uspjeli dobiti?

Hadžifejzović: Preko Televizije, gospodine predsjedniče. Uživo idemo!

Ganić: Uživo idemo preko Televizije!

Izetbegović: Neka se vojsci omogući da ide iz grada prema Lukavici!

Kljujić: Predsjedniče!!! Saslušaj me, Stjepan Kljuić govori! Prvi preduvjet koji moraš postaviti Đurđevcu je da prekinu paljbu na grad!!!

Izetbegović: Naravno.

Kljujić: I drugi preduvjet, da te dovedu u grad!!! Prekid vatre sa naše strane je već uspostavljen! Omogućićemo vojsci povratak cestom i putem kojim je došla! Sada je 25 do 9. Pola sata im dajemo da te dovedu u Predsjedništvo!!!

Ganić: UNPROFOR da tebe dovede!!! Ovdje u Predsjedništvo, Alija!!!

Kljujić: Neka naredi Đurđevac prekid vatre! Mi smo svojim naredili!

Izetebegović /obraća se Đurđevcu/: Naredite im da prestanu pucati! Naredite im, generale, preko radio-veze da prestanu pucati! Naredite im, generale, naredite! Sa naše strane se ne puca. Neka čuju građani, ovu poruku: Neka omoguće, svi, kretanje vojske!

Kljujić: Nema kretanja, predsjedniče, dok ti ne dođeš ovamo!!! Molim te, predsjedniče, ti si uhapšen!!! Ti si predsjednik države! Nema izlaska nikome dok se ti ne pojaviš u Predsjedništvu!!!

Hadžifejzović: Ovdje su došli u naš studio, ministar odbrane Jerko Doko i član
Predsjedništva Fikret Abdić. Na neki način, komplet Predsjedništvo je kompletirano na tri linije. Ja Vas molim da nam objasnite kakav je Vaš položaj u
Lukavici!

Izetbegović: Ja sam ovdje, praktički, zarobljenik!!! Evo, general Đurđevac kaže da to nije tako.

Hadžifejzović: Molim Vas, mogu li dobiti generala Đurđevca.

Đurđevac: Molim!

Hadžifejzović: Gospodine Đurđevac, Senad Hadžifejzović pored telefona.

Đurđevac: E, zdravo!

Hadžifejzović: U direktnom smo programu, gospodine generale! Ja sam Vaš vojnik prije deset godina bio! Bili ste mi prije deset godina kao roditelj, jer sam bio vaš vojnik godinu dana! Hoćete li mi reći kakav je status gospodina lzetbegovića u Vašoj kasarni?

Đurđevac: Tuku nas po kasarni!!! Tuku nas opasno!!! Ako imate imalo smisla za humor... humanost! Zamolite ove da prekinu paljbu! To su nevini mladići! Ja sam prekinuo svaku vatru!

Kljujić: Pa, prekinite paljbu više!!!

Hadžifejzović: Imate tri tačke dogovora: vi da prekinete vatru, da Teritorijalna odbrana BiH prekine vatru i da pustite predsjednika lzetbegovića!

Đurđevac: Senade, mi smo stari poznanici i stari humanisti. Ja sam još uvijek samo humanista ali ovo je više nemoguće trpjeti. Mi molimo da nam se malo vjeruje, da se izvučemo iz grada Sarajeva.

Hadžifejzović: Imate garanciju Predsjedništva BiH da će put koji odaberete biti slobodan!

Đurđevac: Niko nema autoriteta da obuzda ove ljude...

Kljujić: Imamo autoriteta, ali je potrebno da se predsjednik države pusti!!! Sad je dvadeset do devet (20.40). Za pola sata da lzetbegović bude u Predsjedništvu!!!

Đurđevac: Predsjednik ne može iz bezbjednosnih razloga! On je ovdje najbezbjedniji sada! Ne prihvatam ultimatum!!!

Hadžifejzović: Gospodine generale, Hadžifejzović ovdje.

Đurđevac: Hajde, Senade, ti si dobar čovjek.

Hadžifejzović: Dajte, generale, prekinite Vi vatru sa područ;ja iz Lukavice prema Sarajevu.

Đurđevac: Uopšte se ne tuče iz Lukavice, već se Lukavica tuče!

Kljujić: Nije istina!!! Stalno se tuče centar Sarajeva!

Đurđevac: Ja govorim sa Senadom i neka mi bude dopušteno da govorim sa jednim čovjekom. Naš zahtjev je da nam se omogući: prvo, da se prekinu
sva borbena dejstva, drugo, da nam se omogući da izvučemo mrtve i ranjene, treće, da se omogući izvlačenje iz Komande i Doma armije naših ljudi. Gospodin lzetbegović, koji je veoma razuman čovjek, koji je ovdje sa svojom
kćerkom, sa Lagumdžijom i pratiocem, ovdje je bezbjedan i ništa im neće faliti.

Hadžifejzović: Generale Đurđevac, molim Vas, Vi znate sva vojna pravila, hoćete li mi reći, kao vojnik, u kojem statusu je gospodin predsjednik u Vašoj kasarni?

Đurdjevac: U statusu čovjeka koji treba da značajno pomogne da se vojska spasi, da se nevini životi izvuku, da se mrtvi izvuku.

Hadžifejzović: Ja se nadam da vi nećete ucjenjivati na taj način što ćete gospodina predsjednika držati u kasarni.

Đurđevac: Ja sam dobio takvo narećenje, Senade! Nazovite generala Kukanjca, biće vam sve jasno! Zdravo!

Hadžifejzović: Možemo li dobiti predsjednika lzetbegovića?

lzetbegović: Halo!

Hadžifejzović: Predsjedniče, sada smo svi povezani. Gospodin Fikret Abdić, gospodin Jerko Doko, gospodin Ganić, gospodin Kljuić. Hoćete li sa gospodinom Abdićem da porazgovarate?

lzetbegović: Da.

Abdić: Pa, dok vi razgovarate i dok nas general Đurđevac uvjerava da se ne puca, ja sam ovdje u zgradi Televizije. Slušam granate u neposrednoj blizini, što znači da nije izvršen prekid vatre. To je sve što bih u ovom času rekao!

Kljujić: Predsjedniče, drži se samo!!!

Ganić: Alija! Molim Vas, mećunarodna javnost prati daje predsjednik Predsjedništva jedne suverene i nezavisne države uhapšen od Armije koja nema
legitimitet u ovoj državi! U ovom trenutku Beograd zna šta je uradio! Molim vas, dozvolite predsjedniku da doće na svoje radno mjesto! Pustite ga iz
zatvoreništva, a mi ćemo kao članovi Predsjedništva, ići sa vama generalima da
pokupimo vojsku iz Komande i ispratićemo vas do Lukavice! Budite sigurni da Teritorijalna odbrana sluša Predsjedništvo!

Izetbegović: Dadnite takvo uputstvo Teritorijalnoj odbrani! Za mene se nemojte brinuti, ja imam dovoljno jake nerve, ništa se nemojte brinuti za mene.

Ganić: Ali, ne, nisi ti u pitanju!!! U pitanju je država Bosna i Hercegovina!!! Ona je uhapšena!!!

Izetbegović: Znam, razumijem ja tu stvar! Ja se sve bojim da se miješa i treća strana kojoj je u interesu da doće do sukoba između građana i Armije.

Hadžifejzović: Koja treća strana, predsjedniče?

Izetbegović: Mislim da su to paravojne jedinice SDS-a koje pucaju sa Vraca i Trebevića prema Armiji /JNA op.a./.

Hadžifejzović: Gospodine predsjedniče, dajte, molim vas, generala Đurđevca.

Đurćevac: E, Senade.

Hadžifejzović: Evo, imamo zvanično naređenje da Teritorijalna odbrana BiH prestane sa paljbom iz svih oruća. Učinite Vi to u ime Jugoslovenske narodne armije!!!

Đurđevac: Meni je naredio general Kukanjac i ja sam izdao narećenje. Prije sat.

Hadžifejzović: Vi ste vojnik i ja znam kakav ste vojnik. Učinite to vojnički, molim Vas naredite!

Đurđevac: Naredjujem da se prekine svaka paljba, svako dejstvo vatreno po bilo kojim ciljevima, sem u slučajevima nužne samoodbrane!

Hadžifejzović: Hvala, generale.

Đurđevac: Molim. Hajde, Senade moj, da nam bude mira!

Ganić: Alija! Molim Te, ne možeš donositi odluke dok ne dođeš u Predsjedništvo?

Izetbegović: Odluku o obustavi vatre mogu donijeti bilo gdje, ako hoću!

Ganić: Alija! Ti si pod pritiskom, nemoj da kloneš duhom, narod je uz tebe!!!

Izetbegović: Bez brige, ja sam ti rekao da imam jake nerve. Ne trebaš se za to sekirati uopće. Ništa neću narediti što neće biti u redu. Ja im nšta neću narediti što će biti na štetu građana BiH. Budi bez brige.

Hadžifejzović: Generale Đurđevac! Generale, možete li Vi, pošto UNPROEOR zbog ratnih dejstava ne može, Vi dovesti predsjednika i doći Vi zajedno s njim, lično, ovdje u naš studio?

Đurđevac: Ne!

Hadžifejzović: Zašto ne možete?

Đurđevac: Nije bezbjedno! Nije bezbjedno! Tvrdim, Senade, tvrdim, a ti meni moraš vjerovati! Tvrdim da bi na nas pucali i Švrakići, Juka Prazina i svi ovi koji zlo žele Sarajevu i građanima Sarajeva i Bosne i Herecegovine. Stotinu je barikada! Senade, moramo razumno, pametno procjenjivati situaciju. Ja sam je procijenio i gospodin predsjednik, koga visoko cijenim, uvažavam, ovdje je najsigurniji, i njegova lijepa kćerka, i njegovi saradnici, i gospodin Lagumdžija, on je iz Lisabona došao ovdje avionom kao predstavnik opozicije na mirovnim razgovorima.

Hadžifejzović: Druže generale, Vi garantujete bezbjednost predsjedniku?

Đurđevac: Stopostotno! Stopostotno!

Hadžifejzović: Da li postoji ikakva mogućnost, u transporteru, u koloni, da se
gospodin predsjednik prebaci do našeg...

Đurđevac: Tri su mi transportera spržena!!! Da ne brojim tenkove! A ne znam šta je sa ljudima iz njih!

Izetbegović: Senade, da se razumijemo. Ja ovdje nisam po svojoj volji, niti smatram da sam ovdje veoma siguran. Najsigurniji bih bio da se nalazim na svom radnom mjestu. Mećutim, ja sam jednostavno zarobljenik!!!

Ganić: Evo, želite li autentičan glas komandanta Teritorijalne odbrane? Evo, samo trenutak da ga čujete!

Pukovnik Hasan Efendić: Pripadnici Teritorijalne odbrane! Pripadnici MUP-a! Prekinite vatru! Nemojte gađati ukoliko se ciljevi ne budu micali! Prekid
vatre važi do 9.30 da se omogući gospodinu predsjedniku da bezbjedno dođe do Predsjedništva!

Izetbegović: Evo, pukovnik Gagović želi da se javi.

Gagović: Gospodine Ganiću! Prvo je uspostavljen prekid vatre! I to, polako, čini mi se, prilazi realizaciji. Drugo: da se izvuku i ranjeni i poginuli i sa jedne i sa druge strane. Treće: da drug general Kukanjac, doće ovde /u Lukavicu/ bezbedno. I posle toga, ja vam garantujem i život svoj dajem gospodin Alija Izetbegović predsjednik Republike Bosne i Hercegovine će bezbedno da doće u Predsjedništvo i upravlja dalje Bosnom i Hercegovinom!

Kljujić: Predlažem da general Đurđevac krene u transporteru sa predsjednikom
lzetbegovićem prema gradu, a ja ću sa generalom Kukanjcem, iz Komande u transporteru krenuti prema vama!

Izetbegović: Stjepane, daj mi Kljujića... ovoga, Ganića!

Ganić: Slušam, Alija!

Izetbegović: Ganiću, imaš puna ovlaštenja, u moje ime,da naređuješ dok se ne nađem u Predsjedništvu! Sva tvoja narećenja su i moja naređenja. Mislim da je ovo što smo sad dogovorili razumna stvar. Neka se pokupe ranjenici. Neka Kukanjac krene prema ovamo, ja ću prema tamo, negdje ćemo se naći i razmijeniti.

Napomena: U ovom trenutku ponovo smo izgubili telefonsku vezu sa kasarnom JNA u Lukavici, predgradju Sarajeva. U nastavku Dnevnika uspostavili smo vezu izmeću članova Predsjedništva Ganića i Kljujića sa Kolomom Doylom, jedinim mećunarodnim diplomatskim zvaničnikom u Sarajevu koji je naravno, znao šta
se dešava u Lukavici i u Sarajevu. U Dnevnik su se sa novim informacijama o granatiranju Sarajeva uključivale kolege Senad Pećanin i Zoran 0. Milanović iz MUP-a RBiH te ministar odbrane RBiH Jerko Doko. Nakon jednog sata...

Hadžifejzović: Ponovo na liniji imamo Aliju lzetbegovića. Još ste u Lukavici?

Izetbegović: Da, da, još sam u Lukavici.

Hadžifejzović: Kako se osjećate?

Izetbegović: Dobro.

Hadžifejzović: Ovaj prijenos ide u Ameriku, ide u cijeli svijet, mnoge radiostanice ga preuzimaju. Imate li vi tamo televizor?

Izetbegović: Nemamo.

Hadžifejzović: Mi smo imali u toku emisije jedan dogovor, koji Vi vjerovatno niste ni čuli, ni vidjeli. Gospodin Doyle se javio u naš program, on je izričito zahtijevao da se prestane sa pucnjavom i da je spreman da doće po vas u Lukavicu. Dajte generalu Đurđevcu ovaj broj generala Mekenzija, komandanta UNPROFOR-a, neka mu se javi zbog tehničkih detalja razmjene: 460-611.

Izetbegović: Dobro.

Hadžifejzović: Gospodine predsjedniče, da li se sa Vama korektno postupa?

lzetbegović: Da, da, sasvim korektno. U tom pogledu ja nemam prigovora, osim naravno, što nisam ovdje dobrovoljno.

Hadžifejzović: Hoćete li mi samo objasniti tu situaciju kako ste došli...

lzetbegović: Ja sam se na vlastitu odgovornost avionom UN-misije spustio na aerodrom u Sarajevu. Nakon toga su nas vojnici dočekali. Poslije sat vremena došao je pukovnik Magazin i saopštio da po narećenju generala Kukanjca treba da me sprovedu u Lukavicu. I onda sam vam se ja javio...

Hadžifejzović: Mi imamo provjerenu informaciju od Koloma Doyla, koji to zna, da je odobrenje za vaše slijetanje na Sarajevski aerodrom došlo direktno iz
Beograda.

lzetbegović: Za mene lično, očigledno, bi bilo bolje da nisam prihvatio taj rizik. Ali, stanje je tako kako jeste. Za mene se nemojte sekirati ništa. Ja pozdravljam graćane Sarajeva. Oni treba da brane grad ako budu napadnuti. Nikog da ne napadaju, naravno.

Hadžifejzović: Ima li tu generala Đurđevca?

lzetbegović: Ne, tu je pukovnik Gagović.

Hadžifejzović: Pukovniče Gagoviću. Televizija. Hadžifejzovićna liniji. Upravo smo dobili informaciju da je ambasador Sjedinjenih Američkih Država gospodin VVaren Zimmerman obaviješten o tome gdje se nalazi predsjednik Predsjedništva BiH Alija lzetbegovići ja bih Vas zamolio da mu omogućite, na zahtjev ambasadora Zimmermana, da mu se javi na ovaj broj telefona: 011/645-655. Vidite, pukovniče, ovaj televizijski prijenos ide u cijeli svijet, preko satelita, prenose nas sve jugo- slovenske republike ili države, kako hoćete. Prema tome, na Vama je zaista velika odgovornost!

Gagović: Na svima nama je velika odgovornost!

Hadžifejzović: Da, ipak se radi o jednom velikom, mećunarodnom, iplomatskom svjetskom presedanu da jedan predsjednik jedne suverene države bude zatočen u jednoj vojnoj kasarni! Ja bih Vas zamolio da Vi ili general Đurćevac stupite u kontakt sa generalom Mekenzijem u štabu UNPROFOR-a, a da gospodinu predsjedniku lzetbegoviću omogućite da nazove gospodina Zimmermana u Beograd, rekosmo 645-655.

Gagović: Da, da! Jasno! Evo, momenat, gospodin predsjednik vas želi.

Hadžifejzović: Gospodine predsjedniče, ovo je važna stvar! Ambasador SAD-a Waren Zimmerman obaviješten je gdje se Vi nalazite i preko nas traži da mu se javite u Beograd na telefon 011/645-655. Ja bih Vas zamolio da Vi nazovete ambasadora Zimmermana da s njim porazgovarate jer vas je on tražio da se čuje sa Vama.

Izetbegović: Da, hvala vam. Živjeli Senade. klik!

Hadžifejzović: Nemamo više vezu sa Lukavicom... Neko se javlja iz MUP-a!

Zoran O. Milanović: U program Televizije Sarajevo, kod tebe Senade, vrlo često se uključivao pukovnik Gagovićkoji drži u zatočeništvu predsjednika Izetbegovića a on je jedan od oficira JNA koji je najzaslužniji za kvalitetno i teško naoružanje kojim se upravo sada gaća radiotelevizijski dom iz kojeg se vi sada javljate!!! Imamo najnoviju informaciju da je komandant srpske teritorijalne odbrane Novo Sarajevo, Danilo Veselinović, naredio da se pripremi
raketiranje Ra dio-televizije Sarajevo. Uhvatili smo to na radiovezi!!!

Hadžifejzović: Da. Ja te dugo znam, Zoka. Nikad mi goru informaciju nisi spremio! Da će nas torpedovati, znači... To će biti još jedan u nizu pucnjeva u istinu! Upravo dobijamo "zvučnu" potvrdu da nas gaćaju i pogaćaju...