Danas se sjećamo Sarajlija koji su ubijeni samo zato jer su čekali u redu za vodu

Delila Lačević imala je 19 godina tog 15. januara 1993. Živjela je u trošnoj kući u Sarajevu s 11-godišnjim bratom Berinom, ocem Asimom i majkom Azrom i bakom. 

Bila je to grozna ratna zima. Sarajevo se tek učilo boriti sa snijegom, gladi i opsadom, snajperima i granatama, a njegovi građani svakodnevno su slušali o tome kako je neko njima blizak ili ranjen ili ubijen ili nestao...

Delila, Berin i njihovi roditelji krenuli su u nešto što nam je svima u to vrijeme bila svakodnevna rutina - pokupi sve kanistera što imaš u kući i idi po vodu. Oni su odlučili otići u Isevića sokak, ili kako se tada govorili "do pivare", jedno od rijetkih mjesta u gradu gdje je uvijek bilo vode.

Dok su čekali u redu, granate su ispaljene s četničkih položaja. Jedna po jedna udarale su u zid iznad njih.  Delila je zgrabila brata i pala s njim na zemlju. Kad su geleri prestali padati, maleni Berin prvi je ustao:

"Jesu li mama i tata dobro?", upitao je blijedi dječak.
"Zar ne vidiš da su mrtvi?! Vidiš li da tata nema glavu", ljutito je odgovorila sestra, ne shvaćajući zašto ne može da ustane.

Nije znala, nije shvatala da je i sama teško ranjena...

Uz njihove roditelje, ubijeno je još šest Sarajlija, ovo su imena poginulih: Ahmet Ahmetspahić, Jasmina Kajanija, Asim Lačević, Azra Lačević, Senad Lagumdžija, Bajro Pinjo, Aferdita Sadikaj i Jasna Šarić. Poginulo je i dvoje djece, a ranjeno njih 19.  

Kako je poslije pisao Guardian, snimke masakra i dženaze majke i oca Lačević odjeknule su svijetom, a jedan penzionirani par, Roy i Suzzane Wilbur iz Kanzasa (SAD), vidio je snimke i odlučio dovesti dječaka k sebi - nisu znali da ima i sestru, koja je ranjena ležala u bolnici. Doveli su poslije i Delilu, koja se samo jednom poslije vratila u Sarajevo. 

Danas smo se još jednom, 26. put po redu, sjetili žrtava masakra u ulici Isevića sokak.

Sjetili smo se kukavne ideologije čiji su podanici smatrali da je uredu šibati djecu granatama i snajperskim mecima. Da je uredu četiri godine guslati mržnju, sijati smrt i pljuvati živote. Bilo čije.

Delegacije Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva i Općine Stari Grad, Sarajlije, žrtve i njihovi rođaci danas su se pomolili i zaćutali kako bi počast žrtvama masakra u ulici Isevića sokak.

U ime Kantona cvijeće su položili dopredsjedavajući Skupštine Smiljana Viteškić, Danijela Kristić i Vibor Handžić, te predstavnica Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS Nihada Čolić koja je u obraćanju prisutnima ovom prilikom naglasila kako počinioci ovog, ali i brojnih drugih zločina nad civilima Sarajeva moraju biti adekvatno kažnjeni. Poručila je da je važno stalno govoriti o četvorogodišnjoj opsadi Sarajeva i više od 12.000 ubijenih građana, od kojih je 1.601 bilo dijete.

Porodice žrtava i prijatelji, te predstavnici udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva i civilnih žrtava rata također su položili cvijeće na mjesto masakra, uz poruku da će građani Sarajeva ostati ustrajni u čuvanju sjećanja na nevine civilne žrtve kao i insistiranju da zločinci budu kažnjeni.