Od omiljenog kupališta do zaborava: Znate li priču o sarajevskoj Bentbaši?

Dana 20. jula 1902. godine otvorena je Narodna banja na Bentbaši. Vrijeme kupanja, cijene korištenja, pravila vladanja su bile regulisane kupališnim redom. Uvedena je i električna rasvjeta kako bi se banja mogla koristiti i uveče.

U vijesti o otvaranju banje u Sarajevskom listu se navodi sljedeće:

"...Cesta, što u kupalište vodi, držaće se za vrijeme kupališne sezone osobito čisto i češće preko dana polijevati, da se prašina ne diže. Baseni puniće se vodom iz Miljacke, koja je dovedena blizu oko 400m iznad tunela u podzemnim cijevima, dakle sa mjesta, gdje daleko unaokolo nikakvih kuća nema i tijem je čistoća ove vode tekućice osigurana. U basene pritječe i otječe voda tako da u jednom sahatu ima mjesta u izmjenu od 60.000 litara svježe vode. U one dane, kad Miljacka ušljed povodnja (kišnih vremena) postane mutna, neće se voda iz iste uzimati, nego će se baseni puniti vodom iz vrela Pjenkovca u neposrednoj blizini kupališta, koje u svako doba čistu vodu daje.

Četiri hladna tuša imaće vodu iz gradskog vodovoda. Gradsko poglavarstvo, predajući novu narodnu banju publici na upotrebu i zaštitu, ne može a da ne upozori na veliki zdravstveni značaj ovakog svakome lahko pristupačnog kupališta, radi kojeg se poznati dvorski savjetnik dr. Winternitz ovako izražuje: 'Upravo nenaknadiva pomoć za savlađivanje sušice kao narodne bolesti, kako u sprečavanju tako i djelovanju na zdravlje, jest podizanje narodnih kupališta'..." (Sarajevski list, broj 87 od 23. jula 1902. godine, Biblioteka HAS-a).

U vrijeme nastanka grada ovdje su se nalazili Isa-begovi mlinovi i menzilhane (gostionice).

Rijeku je ovdje nekada premošćivala ćuprija od jarećih mijehova, koju je ovdje dao postaviti Omer-paša Latas. Zatim drveni most, sagrađen 1793. godine, koji je služio vađenju drvenih balvana, koji su spuštani u Paljansku Miljacku i rijekom transportirani do grada. Tomrukčije (trgovci drvetom) vadili su ih iz vode na Bentbaši i prodavali.

Dolaskom Austro-Ugarske na ovom dijelu sagrađeno je kupalište Da Rive još 1884. godine, a gradnjom ceste prema Kozijoj ćupriji, probijen je današnji tunel i sagrađena narodna banja, koja je otvorena na današnji dan.

Tokom Drugog svjetskog rata bazen je uništen, a na njegovu rekonstrukciju se čekalo sve do kraja 50-ih godina prošlog stoljeća. Tada je napravljen novi bazen u koji je voda ulazila s brane pomoću pumpi, filtrirala se te se ponovo izbacivali van. Uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, Bentbaša je ponovo renovirana, te je poprimila današnji oblik. Bazen nije imao olimpijske norme, a voda koje je korištena je bila iz vodova, te ga je bilo skupo održavati.

Popularno kupalište na Bentbaši radilo je godinama i bilo je okupljalište raje iz Sarajeva. Mogla se čuti galama i smijeh djece tokom ljetnih dana. Svi koji su se ikada kupali na ovom bazenu sjećaju se da je ulaz bio dvije marke, a za one koji nisu imali novca da plate kartu čuvari su znali progledati kroz prste, pa su ih puštali da preskoče ogradu ili zid, a pojedini su ostajali posije zatvaranja bazena da pokupe smeće i tako su zarađivali besplatnu ulaznicu za naredni dan.

Veselo druženje i smijeh je nestao 2009. godine kada su bazeni zatvoreni. Danas izgledaju kao bara, prostor zjapi prazan i propada na lokaciji koja je jedna od perspektivnijih u Sarajevu.

Bazen na Bentbaši je bio mjesto gdje su Sarajlije mogle provesti cijeli dan za simbolične dvije marke, unijeti svoju hranu i piće, igrati odbojku na pijesku i uživati u ljetnim danima. Nažalost, sadašnji izgled bazena ne odaje ni traga toj živopisnoj prošlosti.

Teško je zamisliti da je prije nekoliko godina ovo bilo najveselije mjesto tokom ljeta u Sarajevu, ispunjeno smijehom i grajom djece koja su tu provodila svoje ljetne raspuste.

Zapušteni bazeni na Bentbaši danas predstavljaju tužan podsjetnik na neka sretnija vremena. 

Ostaje nada da će se u budućnosti naći rješenje za obnovu i revitalizaciju ovog prostora, kako bi ponovno postao mjesto okupljanja, radosti i druženja za sve generacije.

Bentbaša je opjevana u brojnim pjesmama - uživajte u slavnoj Kad ja pođoh... u izvedbi Jadranke Stojaković: