O, Alija, rosno cvijeće, naš te razred zaboravit neće

Priredio: Namir Ibrahimović, Školegijum

Nedavno je Izdavačka kuća “Connectum” iz Sarajeva objavila knjigu najboljih učeničkih radova s naslovom: “Alija Izetbegović – prvi predsjednik Bosne i Hercegovine – izbor dječijih literarnih radova”.

Predsjednik žirija za odabir radova bio je akademik Tvrtko Kulenović, a članovi: Nedžad Ibrišimović, Džemaludin Latić, Zilhad Ključanin i Ajet Arifi.

Biseri o Aliji

Žiri je u knjigu najboljih radova uvrstio i učeničke tekstove iz kojih prenosimo sljedeće citate: “Bosna nije pobijeđena. Bosanci nisu pobijeđeni. Nisu pobijeđeni ni oni koji više nisu tu da znaju. Ali ne kaju se. Ne kaje se ni čovjek. Jer, borio se za Bosnu. Prkosnu i ponosnu. Sada kročimo nezavisne zemlje. I on je koju godinu. Ali vrijeme je ljubomorno. Alija Izetbegović je žrtva ljubomore (II razred, srednje škole, str. 73).”

“Bez tebe, Alija, zavjesa tame bi pala, samo uspomenu gorku ostavila i epizodu naših pogibija navika bi krvava prisvojila” (Srednja škola, 63).

“Spuštaju ga u mezar...
Želim da mi njegov ispraćaj ostane u
lijepom sjećanju!
Mislilac modernog doba...
Simboliše borbu BiH za njenu
opstojnost”
(IV, srednja škola, 61).

“Pričala je učiteljica o važnim ljudima. Učila me o Kulinu banu, o Tvrtku i Stjepanu. Pričala mi je i o prvom predsjedniku samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine. Znam da je bio plemenit i dobar, borac za ljudska prava. Kao što mi djeca imamo svoja prava, i on se borio za slobodu, pravdu i ravnopravnost. Hrabro i donosio teške odluke za dobrobit naše zemlje kada je najteže bilo borio se jednakom snagom za svaki njen ćošak. Kažu da je volio sve ljude. Volio je sve narode u njoj” (IV, osnovna škola, 46).

“Entuzijast nisi bio, ali si
Golubove snježne sjenovite zavolio
Ostavio si nebo plavo nad bijednima,
a nadu
Velikansku sa sobom u
Istinsku sreću odnio i na
Ćupriji bola zakopao”
(II, srednja škola, 76).

“I to jutro ulazi učiteljica, nosi uramljenu sliku i pita: ’Djeco, da li znate ko je ovaj gospodin na slici?’ Ja ustajem iz zadnje klupe da malo bolje pogledam, i vidim, znam ko je, i kao iz topa kažem: ’Bosanski Tito, učiteljice.’ I svi su mi se smijali. I to baš smijali. I tako je cijeli dan učiteljica pričala o nekom Aliji Izetbegoviću koji je prvi predsjednik BiH. Tada sam prvi put saznala da imamo predsjednika. Ustvari imali smo. Umro je” (II, srednja škola, 17).

“Cvilila su proljeća, cvilio je mjesec jun i uprljano ljeto. Cvilile su željne patničke oči, blijede usne što su šapatom molile da njihove kosti ne zgazi blatnjava čizma. A on, on je išao naprijed siguran u pobjedu jer je uspio da sva srca pretvori u jedno veliko koje je kucalo samo za slobodu. U zoru, na vrhu koplja, zaviori se zastava bojama pobjede. Diže se magla i Bosna zasluženo posta dostojanstvena zemlja” (VII, osnovna škola, 26).

“’A Alija ti je’, kaže babo, ’ovdje, među našim šehidima isti onakav kakav je i za života bio: skroman a ponosan, i velik a opet nekako jednak. Kada je sa svjetskim vođama govorio, nisi mogao vjerovati da je on, Alija, isti onaj koji je s narodom o zdravlju, o vremenu, o usjevima pričao’“ (VII, osnovna škola, 28).

“Vatra je pucketala, ali je babo i dalje drhtao dok je pričao o dženazi. Nismo znali da li drhti zato što je promrzao od kiše u Sarajevu ili od tuge za rahmetli Alijom” (I, srednja škola, 109).

“Humanista i pacifist koji je tražio od Sarajlija, koji su protiv rata, da ugase svjetla u svojim stanovima, biva primoran da organizuje svoj narod u borbu protiv biološkog istrebljenja, a svoju zemlju protiv brisanja s političke karte Evrope i svijeta” (I, srednja škola, 110).

“Pozdravljamo tebe, predsjedniče naš
Šta ti nama značiš, to vrlo dobro znaš.
Branio si Bosnu i za to ti hvala
S Tobom je velika naša zemlja mala.
Negdje daleko vječni sanak snivaš
A u srcima našim uvijek mjesto imaš!”
(Srednja škola, 118).

“I nije njegovo savršenstvo odraz naše nemoći. Nije njegov nenadmašni um odraz pomućenosti našeg razuma. On nije savršen, ali je u svemu bio najbolji. Alija inspirira. Njegova inspirativnost srcu daje smirenost” (I, srednja škola, 119).

“Mome mladom sjećanju izmiče vrijeme koje je Alija Izetbegović proveo na čelu naše domovine. Međutim, znam zasigurno da je bio veliki humanista i borac. Pomagao je izbjeglicama kad je njemu bilo teško i štitio ih tokom Drugog svjetskog rata” (VII, osnovna škola, 123).

“Alija je bio radnik srednjeg staleža koji se čitav život borio za svoja politička ubjeđenja i zbog kojih je čak bio u zatvoru” (V, osnovna škola, 129).

“Alija Izetbegović činio je pogreške, ali je uvijek imao dobru namjeru, čak i kad je pogriješio, on je mislio da čini dobro, on je želio pomoći svojoj domovini i svom narodu. On je bio tu kad je trebalo da bude, za razliku od mnogih koji su pobjegli. On je bio taj koji je plakao na mezarju šehida. On je bio taj koji je hrabrio vojnike. On je bio taj koji je tješio uplakane majke”
(III, srednja škola, 130).

“Nećemo i ne smijemo ga zaboraviti,
Jer je on za nas odlučio u crnoj zemlji
boraviti” (VIII, osnovna škola, 31).

“Sve, sve što sada možemo je prisegu
dati,
da tvoj put (predsjedniče) nećemo
napuštati!”
(II, srednja škola, 140).

“Bio si kao svjetlost koja nas je vodila kroz dugi mračni tunel. Istina, ostavio si nas na pola puta” (I, srednja škola, 39).

Ne bi sjala ovako jako...

Čini se da je tvrdnja iz posljednjeg citata tačna. Školstvo je u potpunom mraku. Nadležne obrazovne institucije traže od učenika da pišu radove o temi “Alija Izetbegović – prvi predsjednik BiH”, nastavnici i roditelji podržavaju i pomažu učenicima, akademici i književnici objavljene radove vrednuju i nagrađuju – svi učestvuju u kreiranju mitologije vezane za jednog političara. Demokratsko društvo to sebi ne smije dopustiti.

Učenik koji je objavio rad u knjizi može imati najviše 18 godina. Kad je preminuo Izetbegović, najstariji autor iz ove zbirke imao je 11 godina, bio učenik IV razreda. Kako očekivati od njega i mlađih učenika da govore o političaru kojeg se ni ne sjećaju? Tako na
više od 150 strana čitamo žalopojke zbog smrti “predsjednika”, kiša i tama vire iz svake rečenice, priče očeva, dedo i nena su pouzdani izvori za karakterizaciju i opis lika.

Učenicima se daje neistinit podatak da je Izetbegović bio predsjednik BiH; a bio je predsjednik Predsjedništva. Učenici ga vide kao oca nacije, oca države, pobjednika u ratu, mudrog čovjeka, brižnog političara, hrabrog borca, vrijednog radnika...

Zar nešto slično nismo govorili i o Titu?

Tekst prenosimo iz Školegijuma, dvolista za pravednije obrazovanje, koji možete čitati u našoj Trafici