Profesor s Harvarda: Ne umire kapitalizam, već neoliberalni poredak – Kina predvodi novu eru

Kina je u posljednjih 30 godina svjedočila najznačajnijoj ekonomskoj ekspanziji u svjetskoj historiji. Indija je također napredovala. Mislim da već živimo taj azijski momenat u historiji kapitalizma, ističe ugledni njemačko-američki profesor Sven Beckert predaje historiju Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u 19. vijeku i globalnu historiju na prestižnom Harvardu.

Razgovarao: Bedrudin Brljavac

U bogatoj akademskoj karijeri objavio je brojne knjige i naučne radove, a 2025. godine izašla je njegova knjiga Capitalism: A Global History (Kapitalizam: Globalna historija) koja je već osvojila brojne nagrade, a u kojoj autor predstavlja sveobuhvatan prikaz o tome kako se kapitalizam razvijao tokom stoljeća i postao dominantni ekonomski sistem koji oblikuje moderni život.

"Moja knjiga je pokušaj da se shvati duga historija kapitalizma i da se naša sadašnjost pozicionira unutar te duge historije. Postoje dvije perspektive koje nam posebno pomažu da razumijemo svijet u kojem danas živimo. Prvo, moramo shvatiti da kapitalizam nije univerzalan i prirodan, već da se radikalno razlikuje od drugih oblika ekonomskog života koji su dosad postojali na planeti Zemlji. I, drugo, moramo promišljati o kapitalizmu iz globalne perspektive. Ovo su dva ključna uvida moje knjige", rekao je Beckert u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Novi institucionalni poredak kapitalizma

Naglašava, u tom smislu, da se kapitalizam nije samo proširio tokom proteklih nekoliko vijekova, već je i drastično promijenio svoj oblik.

"Ovo je kontinuirani proces i primjećujem da danas prolazimo kroz jedan od mnogih trenutaka u historiji kapitalizma u kojem stare sigurnosti izumiru i nastaje novi institucionalni poredak kapitalizma. Kao i uvijek u takvim trenucima, ovo se dešava uz osjećaj življenja u dobu sklonom krizama. Nisam siguran da je kapitalizam kao takav u krizi, ali ono što je sigurno u krizi jeste neoliberalni poredak koji je oblikovao globalni kapitalizam tokom proteklih pedeset godina. Taj poredak sada umire. Kapitalizam je preživio mnoge krize. Samo se sjetite Velike depresije iz 1929. godine. Međutim, postoji jedna kriza koja je prilično nova, a to je kriza u našoj prirodi. Kapitalistička revolucija je izvršila ogroman pritisak na prirodu. To i dalje čini, dijelom zato što je sama srž kapitalizma njegova potreba za stalnim i kontinuiranim širenjem. Priroda, međutim, ima svoja ograničenja. Taj sukob između logike kapitalizma i logike prirode mogao bi biti novi oblik krize i onaj koji bi mogao biti ključan", kazao je Beckert.

Kapitalizam, napominje, za razliku od mnogih ljudi koji o njemu pišu, nije dogmatičan i vremenom se prilično drastično promijenio.

"Samo uporedite robovlasničku ekonomiju Barbadosa sa Manchesterom iz 19. vijeka ili uporedite Detroit iz 20. vijeka sa Shenzhenom iz 21. vijeka. Iako su sve to kapitalistička društva, ona se međusobno prilično razlikuju. Kapitalizam je napredovao kombinovanjem i rekombinovanjem vrlo različitih sistema rada – od ropstva do najamnog rada – vrlo različitih oblika teritorijalne organizacije – od gradova-država do carstava – i vrlo različitih oblika političke vladavine – od liberalne demokratije do fašizma. Mislim da je ta sposobnost promjene njegovog oblika bila prilično ključna za ogromnu dinamiku kapitalizma i njegovu ogromnu otpornost", smatra ovaj profesor.

Carine i protekcionizam

Međutim, posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo tome da neke zemlje pribjegavaju protekcionizmu u ekonomskim odnosima s drugim zemljama.

"Carine, industrijske politike i razni drugi oblici protekcionizma ponovo su postali moderni. To je u mnogočemu iznenađenje, budući da su tokom proteklih pedeset godina, tokom neoliberalnog poretka, smanjenje trgovinskih barijera i organizacija proizvodnje na globalnom nivou mnogi smatrali najpoželjnijim poretkom. Moćne sile u današnjem svijetu raskidaju s tom dogmom. To se čini radikalnim iz naše perspektive, budući da smo odrasli i živjeli unutar neoliberalnog poretka. Ali gledano iz perspektive duge historije kapitalizma, ovo naravno nije iznenađenje. Protekcionizam je bio vrlo uobičajen i u prošlosti. U nekim aspektima, posljednjih pedeset godina bilo je izuzetak u toj dugoj historiji. Često razmišljamo o sadašnjosti kao o prirodnom poretku stvari. Međutim, proučavanje duge historije kapitalizma upozorava nas na činjenicu da je sadašnjost samo jedan od mnogih trenutaka u toj historiji i da moramo shvatiti našu sadašnjost i kao fundamentalno historijski momenat", kazao je Beckert.

Komentarišući povezanost kapitalizma i demokratije, prof. Beckert naglašava da je vrlo evidentno i nesumnjivo da je demokratija u krizi u mnogim dijelovima svijeta.

"A to postavlja pitanja o odnosu kapitalizma i demokratije. Dugo vremena na Zapadu je postojalo uvjerenje da kapitalizam i demokratija idu ruku pod ruku i da jedno proizvodi drugo. To se zaista činilo razumnim tumačenjem tokom 1950-ih ili 1960-ih godina. Međutim, iz duge historije kapitalizma možemo vidjeti da je kapitalizam išao ruku pod ruku s cijelim nizom oblika upravljanja - od monarhijske vladavine do liberalne demokratije. Od fašizma do autoritarizma. Općenito, možemo primijetiti da postoje određene karakteristike kapitalizma koje favoriziraju demokratske ideje, dok postoje i druge koje ih podrivaju. Kada su u 19. stoljeću nove kapitalističke elite pokušale osporiti moć aristokracije, često su favorizirale demokratiju kao način da potkopaju moć dotadašnjih elita. Postoji i afinitet ekonomskog sistema u kojem se ljudi susreću jedni s drugima na tržištu neovisno o njihovom rangu i političkom sistemu u kojem svi imaju pravo glasa. S druge strane, kapitalizam je proizveo ogromne društvene nejednakosti, a također i društvene pokrete koji su imali za cilj preraspodjelu dijela društvenog bogatstva. Kao rezultat toga, ekonomske elite u mnogim različitim kontekstima imale su za cilj da oslabe demokratsko upravljanje. Nalazimo se sada u takvom trenutku. I zato možemo primijetiti da demokratske institucije opstaju samo ako ih aktivno štitimo", istakao je ovaj poznati historičar.

Novi obrasci nejednakosti

Dotakao se i činjenice da postoje velike nejednakosti između ljudi i zemalja u svijetu, iako se obično kaže da su kapitalizam i liberalna demokratija velika prilika za sve ljude.

"Kapitalizam je rezultirao masovnim širenjem ekonomskog rasta, produktivnosti i bogatstva. Ali je također stvorio i nove obrasce nejednakosti - unutar pojedinih društava i širom svijeta. Postoji neshvatljivo siromaštvo usred obilja. I čini se da postoji tendencija da tržišta, prepuštena sama sebi, proizvode takve očite nejednakosti. Međutim, iz historijske perspektive možemo vidjeti da je nejednakost u kapitalizmu poprimila brojne oblike. Nejednakost se značajno smanjila u godinama između 1940. i 1980. na Zapadu, zahvaljujući mnogim političkim mjerama koje su preraspodijelile dio ogromnog bogatstva koje su ova društva proizvela. Raspodjela, a time i nejednakost, uvijek je i političko pitanje. Znamo sada kako možemo stvoriti pravednije ishode. Možemo učiti iz prošlosti", rekao je Beckert.

Pojasnio je i kako bi se male države trebale ponašati kako bi odgovorile na izazove kapitalizma i liberalne demokratije.

"Očigledno je da je postojala velika raznolikost u teritorijalnoj organizaciji kapitalizma. Da, postojala su ogromna carstva i teritorijalno ekspanzivne države, poput Sjedinjenih Američkih Država, ali je također bilo i vrlo mnogo malih država. Zaista, gradovi-države su igrali vrlo važnu ulogu u historiji kapitalizma. Samo se sjetite grada-države Hamburga u prošlosti ili Singapura danas. Male države mogu biti prosperitetne. Švicarska je još jedan primjer. Ali, biti ekonomski samoodrživ zaista nije opcija za takve male države (za razliku od velikih). Neke male države preuzimaju strateške uloge u globalnoj ekonomiji i bogate su; druge nemaju mnogo moći da oblikuju svoju ekonomsku sudbinu i također su siromašne. U današnjem svijetu, u kojem teritorija ponovo postaje važnija, čini mi se da svijet postaje manje osjetljiv prema malim državama“, kazao je ovaj ugledni stručnjak.

Rast Kine

Na kraju podsjeća na sve snažniji napredak Kine, Indije i nekih drugih zemalja, napominjući da je historija kapitalizma, kako pokazuje i njegova knjiga, svjedočila stalnom pomjeranju centara ekonomske, tehnološke i političke moći.

"Moja knjiga počinje u 12. vijeku, kada je centar globalne ekonomije bio u muslimanskom svijetu. Također govori i o trenutku u 16. vijeku, u kojem su Indija i Kina tada bile u centru globalne ekonomije, najproduktivnije i najinovativnije ekonomije svijeta. Ovo se počelo mijenjati u 18. vijeku, kada se ekonomska moć u novoj mjeri koncentrirala u Evropi. U samoj Europi, ekonomska moć se pomjerila iz gradova-država sjeverne Italije u Španiju i Portugal, u Nizozemsku, a zatim u Britaniju, prije nego što je prešla Atlantski okean i koncentrirala se u Sjedinjenim Američkim Državama. Takve promjene stoga nisu nove. Kina je u posljednjih 30 godina svjedočila najznačajnijoj ekonomskoj ekspanziji u svjetskoj historiji. Indija je također napredovala. Mislim da već živimo taj azijski momenat u historiji kapitalizma. I na taj način se naš svijet danas ponovo povezuje sa svijetom od prije 500 godina. U tome nema ništa iznenađujuće", rekao je prof. Beckert.

Ali zašto nam je tako teško vidjeti i razumjeti ovu promjenu, pita se i sam profesor.

"To ima mnogo veze s našom sklonošću da historiju kapitalizma posmatramo iz beznadežno eurocentrične perspektive. Moja knjiga odlučno prekida s tom perspektivom i umjesto toga tvrdi da se kapitalizam može razumjeti samo iz globalne perspektive. Iz takve perspektive mnogo je lakše pomiriti se sa svijetom u kojem danas živimo. A to je prijeko potrebno", naglašava Beckert.