Nastavlja se studentska tramvaj-revolucija

Ako u Bosni i Hercegovini u ovim godinama završite trogodišnji studij po bolonjskim pravilima, niko vam ne može reći kakvo ste zvanje stekli, gdje možete raditi i koliko vaš studij zapravo vrijedi.

Neću diplomu, hoću godišnju kartu

Niko vam, nadalje, ne može sa sigurnošću reći gdje možete u svijetu nastaviti studij sa nejasnom diplomom, a ako pak stranac odluči ovdje nastaviti studirati potrošit će semestar-dva i par hiljada maraka na nostrifikacijudiplome. Treba li podsjećati da je suština Bolonjskog procesa, pored mobilnosti studenata, univerzalnost vrijednosti diplome.

Univerzitetski profesori su, prisjetimo se podataka koje je nedavno iznio Transparency International, rekorderi u korupcijskoj pohlepi. Nerijetko ih se prijavljuje za seksualno izrabljivanje i druge vidove nemoralnih ucjena i neprofesionalnih ocjena.

O univerzitetima kao mašinama za bildanje nacionalnih identiteta i ugrađivanje nacionalističkog sistema vrijednosti, ne isplati se nadugo i naširoko pisati.

Vanredni, samofinansirajući, paralelni studij... upisnine, troškovi štampanja diplome, prijavnice ispita, košuljice za pismeni dio ispita... sve su to legalni načini finansijskog izrabljivanja studenata u državnom sistemu visokog obrazovanja.

O studentskim domovima, kantonalnim ministrima koji ne žele uplaćivati sredstva za subvencioniranje troškova u domovima... također se ne isplati pisati.

Ipak, svi ti kompleksni problemi, godinama usložnjavani i gomilani, po svemu sudeći, većini studenata, predvođenim Studentskim parlamentom Univerziteta Sarajevo, kao krovnom organizacijom, ne predstavljaju nikakvu prepreku u studiranju i življenju.

Najveći je problem, evo već drugu godinu zaredom, prijevoz sredstvima gradskog saobraćaja u Sarajevu po godišnjoj cijeni od 50 KM.

Protiv revizorskih procedura Moći

Prisjetimo se, SPUS – kojeg predvodi izvjesni Adnan Bajrić, omiljeni student na stranicama Saffa i Dnevnog avaza, poznat po tome što je pokušao kolegicama na fakultetima odredi kako da se odijevaju – uspio je u izbornoj godini od Besima Mehmedića, premijera Kantona Sarajevo, iskamčiti 3 miliona KM, koje će se sliti na račun GRAS-a.

Studenti, predvođeni Bajrićem, koji svojom činovničkom retorikom vjerno podsjeća na Safeta Halilovića, doskora vječnog ministra za ovo i ono, pokazali su da su obična socijalna klijentela, socijentela, isto kao i demobilisani borci, ratni vojni invalidi, uposlenici u državnim i javnim službama.

Bajrićev SPUS, organizacija koja se na par mjesta u Sarajevu reklamira kao da je kakva privatna firma (jasno je da postoji konkurencija!), obznanio je ponosno danas pismo upućeno kantonalnom ministru saobraćaja u kojem stoji kako „vjerujemo da će Vlade te Ministarstvo za saobraćaj i Ministarstvo za nauku i obrazovanje KS razmotriti naš dopis i donijeti pozitivnu odluku te obezbjediti potrebna sredstva za privremeno subvencioniranje i participaciju Vlade i pomenutih Ministarstava u troškovima gradskog prevoza odnosno produžiti validnost postojeće „SPUS-ove“ godišnje karte, dok se ne konstituiše vlast i dok se ne donese neka nova odluka za 2011. godinu.“

U Hrvatskoj su studentima mjesecima blokirali fakultete, tražeći besplatno školovanje (a ne prijevoz!), u evropskim metropolama studenti su rame uz rame na radničkim i drugim protestima.

U Sarajevu studenti čekaju formiranje vlasti. Sigurno je da će i novoj vlasti, koju će činiti SDP i SDA, ponuditi svoje usluge šutnje, uskogrudnosti i glasačke podrške. Zaista je sretna zemlja u kojoj se studenti bore za jeftinije tramvajske karte. Revizori su ipak dio sistema moći i kontrole.