Na Klinici Veterinarskog fakulteta rade čuvari zdravlja naših ljubimaca

Uz savremenu opremu i ljubav prema životinjama, kako kaže osoblje, posao je mnogo lakši, ali i dalje je svijest ljudi u BiH kad je riječ o liječenju životinja i kućnih ljubimaca znatno niža nego bi trebala biti. 

Klinika Veterinarskog fakulteta postoji otkad i Fakultet i danas je jedna od najsavremenijih klinika te vrste u našoj zemlji, naglasili su nam odmah na početku razgovora. 

"Dakle, riječ je o '50-im ili '60-im godinama kada je klinika počela s radom. Naravno, važno je naglasiti da je prije sedam ili osam godina klinika renovirana te sad pružamo mnogo savremeniju i kvalitetniju uslugu kad je riječ o liječenju životinja", kazao je za Radiosarajevo.ba docent mr. sc. Denic Čamo koji je zaposlen na Odjelu za unutrašnje bolesti Klinike. 

Na Klinici Veterinarskog fakulteta najčešći su pacijenti mačke i psi. Kako su nam kazali, rijetko se desi da ljudi dovode i egzotične životinje, kornjače, ptice ili gmazove. S druge strane, o velikim životinjama se ovdje ne brinu, osim ponekad kad se desi da im neko dovede kozu ili ovcu koja je bolesna. 

"Naše kolege s fakulteta rade veliku praksu, ali to se radi kroz odlaske na teren, gdje aktivno sudjeluju i studenti", kazao nam je Čamo. 

Na Odjelu za unutrašnje bolesti klinike moguće je uraditi kompletnu dijagnostiku jer posjeduje laboratoriju za analizu krvi i analizu nekih infektivnih oboljenja. Osim toga, na Klinici je i Odjel za hirurgiju koji je renoviran i gdje je moguće uraditi skoro sve hirurške usluge. 

"Na Klinici Veterinarskog fakulteta imamo i odjel za slikovnu dijagnostiku, gdje imamo novi digitalni rendgen aparat koji je sigurno jedan od najboljih u Bosni i Hercegovini. 

Jako je važno kazati da jedini u regionu od veterinarskih fakulteta imamo i CT – kompjutersku tomografiju. Mislim da CT imaju osim nas u Sloveniji, ali ne na fakultetu, nego na privatnoj klinici", naglasio je docent Čamo. 

Kad je riječ o studentskoj praksi, na Klinici su nam naglasili da studenti ne rade samostalno, oni rade praksu i asistiraju, uče i usavršvaju se uz profesore i docente. 

"Ljudi često misle da Veterinarski fakultet dozvoljava studentima da rade sami, ali to nije slučaj. Oni rade s nama, nikako samostalno", naglasio je docent Čamo. 

Amela Dervišić na Odjelu za unutrašnje bolesti Klinike Veterinarskog fakulteta volontira već tri godine. Diplomirala je u junu ove godine i kaže kako u budućnosti planira upisati specijalizaciju. 

"Volim raditi na Klinici, zato sam tu već tri godine. Dobro se slažem s kolegama. Funkcioniramo kad tim, pitamo jedni druge za mišljenje, razmjenjujemo iskustva", kazala nam je Amela i dodala da na Klinici ima posla, posebno u periodu nakon godišnjih odmora, kada se intenziviraju posjete.

"Prilično smo zadovoljni količinom posla i načinom rada", naglasila je.  

Kad je riječ o svijesti ljudi u BiH po pitanju njege i liječenja životinja, docent Čamo kaže da postoje velike razlike.

„Imamo ljudi koji svoje kućne ljubimce gledaju kao svoju djecu skoro. Oni su spremni, naravno ako i finansijska situacija dozvoljava, dati sve za svoje ljubimce. S druge strane, imamo ljude koji ne dovode ljubimce veterinaru, ili ako dovedu, nastoje da se što manje uradi. Nekad nisu problem finansije, nego jednostavno kultura ili svijest im ne dozvoljava da se o psu ili mački brinu kao o članu porodice nego ih gledaju tek kao životinju koja se lako može zamijeniti.

Svijest držanja i liječenja ljubimaca je generalno kod nas mnogo manja nego na Zapadu.

„Mi smo još jako daleko do toga, ali mi se nadamo da će u nekih pet ili deset godina i to biti mnogo bolje.“

Docenta Čamu smo upitali i šta se dešava u slučajevima da neko ko dovede životinju kojoj treba pomoć, svoga ljubimca ili neku životinju s ulice, a nema novca kako bi platio uslugu i terapiju.

„Nažalost veterinarska medicina nije kao humana pa da se plaća osiguranje iz kojeg bi se to moglo finansirati. Ako neko dođe sa životinjom a nema novca da plati, mi nastojimo pomoći koliko možemo, bez nekih dodatnih analiza i sl. To dosta često nije odgovarajuće, ali mi nažalost ne možemo besplatno raditi, pokušavamo koliko možemo pomoći.“

U Sarajevu je već godinama izražen problem pasa lutalica. Činjenica jeste da se broj pasa u posljednje vrijeme znatno smanjio, ali i dalje ostaje neriješeno pitanje životinja na ulicama koje, osim što nisu adekvatno zbrinute, često su okarakterizirane i kao jedan od „najvećih problema i opasnost za ljude“.

Pitali smo da li Klinika Veterinarskog fakulteta sudjeluje u zbrinjavanju, liječenju ili sterilizaciji pasa ili na neki drugi način.

„Kad je riječ o psima lutalicama, ne postoji nikakav zvaničan projekt u koji je uključen Fakultet. Ranije je Kanton Sarajevo imao budžet za Kantonalnu veterinarsku stanicu putem kojeg se radilo s psima lutalicama. Pse koji su povrijeđeni, udareni ili bolesni liječili su u Kantonalnoj stanici a onda je to njima refundirao Kanton. Mogu kazati da se psi lutalice ne rade besplatno kod nas jer mi nemamo za to mogućnosti.“

Svakodnevno se od deset do 15 životinja liječi na Klinici Veterinarskog fakulteta i iako nam je docent Čamo pojasnio da je teško govoriti o tome šta najčešće muči ljubimce, ipak u određenom periodu godine se kod životinja javljaju ustaljeni problemi i bolesti.

„U proljeće i jesen najčešće kod životinja dijagnosticiramo krpeljska oboljenja. Treba naglasiti da životinje mogu biti ozbiljno ugrožene zbog krpelja. Najopasnija je babezija koju prenose krpelji, gdje pas, ako se ne tretira, ugiba u roku od pet ili šest dana. Zbog loše svijesti kad je riječ o vakcinisanju, također u proljeće ili jesen često bilježimo infektivna oboljenja – parvoviroze, štenećak i sl.

Kad je riječ o bilo kojem periodu godine, u posljednje vrijeme, kao posljedicu držanja pasa i mačaka u kućama kod ovih životinja često bilježimo oboljenja kao i kod ljudi, najprije alergijska oboljenja", objasnio nam je Čamo. 

Klinika Veterinarskog fakulteta sarađuje i s različitim agencijama koje u okviru svojih djelatnosti imaju i rad s psima.

„Imamo ugovore s Graničnom policijom, Civilnom zaštitom, Norveškom narodnom pomoći koja ima pse koji rade na otkrivanju mina, radimo i s Oružanim snagama i psima koji su dio vojske, zatim sa sarajevskim MUP-om.“

S Klinike Veterinarskog fakulteta za kraj naglašavaju da je jako važno znati da je kućni ljubimac član porodice i da ga tako treba i tretirati. 

„Kućnog ljubimca nemojte nabavljati ako nemate mogućnosti jer je kućni ljubimac kao član porodice. Treba ga hraniti, voditi računa o njemu i liječiti ga ako je to potrebno. Ako neko nema mogućnosti ili se ne želi brinuti na taj način, onda je bolje da nema kućnog ljubimca. U tom slučaju, bolje je da nađete nekog psa ili mačku ispred kuće ili zgrade, da ga hranite i da provodite neko vrijeme s njim“, poručuje docent Čamo.