Na današnji dan partizani oslobodili Mostar: "Putokaz kako voljeti svoj narod, slobodu i sreću"

14. februara 1945. godine oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar.

Nešto kasnije do grada su se probile i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo sve njemačke i ustaške snage pobjegle su iz Mostara. Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske.

14. februara 1945. godine u 20 sati grad Mostar bio je slobodan.

Mostar je u Drugom svjetskom ratu svoju slobodu skupo platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba.

"U aprilskim danima 1941. godine čitava naša zemlja, čitav naš narod bio je svjedok nečuvene izdaje koju su izvršili nenarodni upravljači, vlastodršci stare Jugoslavije, predajući zemlju na milost i nemilost tuđinu i njegovim pomagačima, domaćim izdajnicima.

Hercegovina je također bila svjedok te izdaje, ona je svojim očima vidjela kako su kukavički bježali doskorašnji svemoćnici, kako su se sramno predavali dojučerašnji 'glavari'. Niko od tih nazovi vođa nije ostao sa narodom. Sa narodom su ostali samo komunisti, koji su odavno još upozoravali na grdnu opasnost od fašizma, koji su i sada savjetovali da se ne predaju puške, da se oružje čuva - jer će uskoro zatrebati.

I zaista, čim su Pavelićevi ustaše počeli da uvode svoju vlast u Hercegovini, čim su počela njihova prva nasilja i zločini - svakome je bilo jasno da se crna budućnost sprema narodu i da ga samo oružani otpor može spasiti", pisao je 28. juna 1946. godine slavni partizan Vlado Šegrt. 

Na svečanoj tribini, podignutoj pred hotel "Bristolom", nalazili su se generali drugovi Petar Drapšin i Vlado Šegrt, kao i načelnik štaba Hrvatske Pavle Jakšić, sa svojim štabovima, pored potpredsjednika ZAVNOBIH-a druga Avda Huma i člana predsjedništva ZAVNOBiH-a druga Vicka Krstulovića, te mnogih drugih predstavnika vojske, jedinstvenog NO fronta i narodne vlasti.

Prolazeći pored ove tribine, vojska je pozdravljala prvoborce NO borbe, koji su, sa svoje strane, neprestano otpozdravljali. Naročito srdačno, spontanim i snažnim aplauzom i klicanjem, pozdravljalo je NO vojsku građanstvo Mostara, piše Antifašistički vijesnik. 

Građanstvo je imalo prilike da vidi proslavljene ratnike iz 1. Dalmatinske proleterske brigade, iz Jedanaeste Dalmatinske i 3. Prekomorske, i drugih čuvenih dalmatinskih brigada. Odlično opremljena vojska, a najviše brojna odjeljenja teške i lake artiljerije, te blindiranih kola i tenkova, ostavili su izvanredan utisak na građane Mostara, kojima je neprijateljska propaganda sasvim drukčije predstavljala narodnu armiju.

Burno je pozdravljen od mase, govorio je zatim komandant 8. korpusa general-major Petar Drapšin.

On je, između ostalog rekao sljedeće: "Krv koju su po ulicama Mostara prolili dalmatinski borci jeste još jedan dokaz da je bratstvo narodne Jugoslavije jedna stvarnost. Mi, dalmatinski borci, vratili smo hercegovačkim borcima onaj dug koji su oni nama učinili u borbama za oslobođenje Južne Dalmacije."

Nakon oslobođenja Mostara, Vlado Šegrt je pisao o borbi, te svoj članak zaključio sljedećim riječima:

"Zahvaljujući rukovodstvu Komunističke partije, zahvaljujući ispravnosti linije narodno-oslobodilačke borbe na koju su komunisti ukazivali, partizani Hercegovine su ubrzo oslobodili veliki dio svoje teritorije, vodeći neprekidno uspješne borbe sa okupatorom i njegovim pomagačima.

Prvi dani ustanka u Hercegovini i svijetli primjeri pokazani u tom prvom ratnom ljetu - ostaće vječno kao putokaz i mladim generacijama kako treba voljeti svoj narod, kako se nesebično treba založiti za njegovu slobodu i njegovu sreću", rekao je Šegrt.