Hasija Borić-Stojić: Poslanica Emiru Suljagiću

Memorijalni centar Srebrenica najoštrije osuđuje postupanje Policijske uprave Zvornik i Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini.

U okviru ovakvog postupanja jučer, 31. jula, najmanje 26 sadašnjih i bivših zaposlenika i saradnika Memorijalnog centra pozvano je na policijska saslušanja radi navodnog "prikupljanja obavještenja" o njihovom zakonitom angažmanu u ovoj javnoj instituciji Bosne i Hercegovine.

Riječ je o do sada najobimnijoj akciji usmjerenoj protiv osoba povezanih s Memorijalnim centrom.

Istovremeno privođenje i saslušavanje više od polovine osoba iz Srebrenice koje su u različitim periodima bile angažovane u radu Memorijalnog centra ne može se smatrati rutinskim postupanjem.

Ovim povodom podsjećamo na "Poslanicu Emiru Suljagiću", koju je prije nekoliko godina ispisala naša proslavljena dramska umjetnica i spisateljica Hasija Borić-Stojić.

POSLANICA EMIRU SULJAGIĆU

Ja ne znam previše o tebi, Emire Suljagiću.

Samo znam da si proročki napisao:

"Prekopavaće ovi i potočarske mezarove."

I to se upravo dešava.

Jer, tebe koji čuvaš uspomenu na 8.372 umorena u genocidu u Srebrenici,

među kojima su i tvoj otac,

i muž Abdulah, sinovi Asmir i Admir Hatidže Mehmedović,

Hatidže koja je zataknula Vučiću Cvijet Srebrenice za rever

riječima: "Sine, nemojte da se ovo nikad više ponovi",

danas pozivaju "zbog ugrožavanja bezbednosti".

Koje, čije bezbednosti?

Do zlotvora nikad nisu doprle Hatidžine plemenite, božanske riječi,

koje su zvučale kao oprost.

Ali oni pripadaju tamo gdje se oprost ne razumije.

Privode te jer ti oči "nisu mirno mogle gledati zlo".

Ohrabreni riječima onih koji u svijetu pomažu nove genocide,

smišljaju kako privesti, poslije tebe, hrabru majku,

majku svih nas, Muniru Subašić,

koja se rame uz rame uz tebe izborila

za sjećanje na naše umorene.

Možda i Kadu Hotić, umornog lica od traženja naših mrtvih,

od obijanja svjetskih pragova, svjedočenja pred sudovima pravde.

Kako privesti i Hasana Nuhanovića, kojemu su u genocidu umoreni

majka i otac, brat.

Vjerovatno je i on kriv što je narušio "bezbednost" svjedočenjem

u knjigama koje čuvaju sjećanje.

Prekopaće oni i grob Hajre Ćatić,

koja za života nije pronašla kosti svoga sina Nihada,

koji je iz Srebrenice slao posljednji, očajnički apel za spas umirućeg grada.

Oni koji su mirno putem televizijskih ekrana gledali kako pada tvoj, naš grad,

koji su gledali kako nas poput životinja love i ubijaju jednog po jednog,

oni čiji su avioni zakasnili da spase Srebrenicu

neće se oglasiti da te zaštite.

Doći će oni i po nas, čija se ruka grčevito pruža

preko tastature da objavimo barem na FB profilu svoje riječi tuge i podrške.

Oni neće hapsiti one koji pjevaju čiča Draži o praznicima

pjesme od kojih se stanovnicima Srebrenice ledi krv u žilama.

Smišljaju se nove geopolitike.

Etnički očišćenim dijelovima naše domovine odzvanjaju nove zločinačke litije.

Stog ne staj i ne stani, Emire Suljagiću.

Krv će se još jednom pokazati jačom od metala.

Bosnom će još zaigrati svoje pobjedničko kolo bosanske djevojke.

Kunem ti se, Emire Suljagiću, biće tako.

Tako mi veliki pomogao Bog.