Koristi li BiH dovoljno potencijal obnovljivih izvora energije: Kako do dekarbonizacije?

Posljednjih nekoliko mjeseci svjedočimo dinamičnoj energetskoj tranziciji Bosne i Hercegovine, gdje se i dalje većina električne energije proizvodi iz termoelektrana i hidrocentrala koje su napravljene u vrijeme Jugoslavije.

U novembru 2020. godine, vlade zemalja Zapadnog Balkana potpisale su dokument Zelena agenda za Zapadni Balkan. Ovom strategijom promovira se prelazak sa tradicionalnog ekonomskog modela na održivu ekonomiju, a podijeljena je na pet glavnih oblasti.

Prva oblast se odnosi na dekarbonizaciju zemlje obuhvatajući aspekte klimatskih promjena, sektor energije i sektor saobraćaja i mobilnosti.

Druga oblast obuhvata cirkularnu/kružnu ekonomiju, dok se treća oblast posvećuje borbi protiv zagađivanja zraka, vode i tla.

Stvaranje održivih ruralnih područja i održivih sistema hrane, te biodiverzitet: zaštita i obnavljanje ekosistema, obuhvaćeni su četvrtom i petom oblasti.

Potpisivanjem ovog dokumenta, zemlje regije, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, obavezale su se raditi na tome da Europa postane klimatski neutralna do 2050. godine, što je predviđeno Europskim zelenim planom.

Bosna i Hercegovina kao zemlja koja teži pridruživanju EU se obavezala na jaču i snažniju obavezu usklađivanja svoje politike zaštite okoliša s pravnom stečevinom EU i prepoznala je značaj Zelene agende za Zapadni Balkan predviđene Europskim zelenim planom.

Dosadašnji energetski miks Bosne i Hercegovine uglavnom se temeljio na fosilnim gorivima, ali sve veći naglasak na smanjenju emisija stakleničkih plinova i zaštiti okoliša zahtijeva promjenu paradigme.

Obnovljivi izvori energije, kao što su solarna energija, vjetar, hidroenergija i biomasa, nude ne samo čišći izvor energije već i mogućnosti za razvoj novih tehnologija, radnih mjesta i poslovnih modela.

Koliko je BiH napredovala?

Dom naroda Parlamenta Federacije BiH prihvatio je u julu ove godine Prijedlog zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, čime je usvojen set energetskih zakona kojima se u oblasti energetike uvode evropski standardi.

U prošloj godini je gotovo udvostručen broj novih proizvođača solarne energije u Federaciji BiH. Prema podacima Regulatorne komisije za energiju u FBiH (FERK), zaključno sa 31. decembrom 2021. godine, na mrežu su bile priključene 453 solarne elektrane, a trenutno je u sistemu 731. 

Zainteresovanost za izgradnju solarnih elektrana je velika iako je došlo do pada cijene električne energije za 20-ak posto. Solarne elektrane su, ipak, i dalje isplativa investicija jer je očekivani povrat za pet do šest godina, a rok trajanja solarnih panela 25 godina.

Ukupan potencijal energije iz obnovljivih izvora može zadovoljiti polovinu godišnjih potreba BiH. To se pogotovo odnosi na hidro i vjetro-potencijal te biomasu. 

Rezultat BiH je na području obnovljivih izvora energije za sada nije ogroman. Od tri vjetroelektrane u funkciji, samo je jedna u državnom vlasništvu, Podveležje kod Mostara. Druge dvije, Mesihovina i Jelovača kod Tomislavgrada, su u privatnom vlasništvu.

Međunarodnim sporazumima BiH se obvezala na provedbu dekarbonizacije do 2050. godine. Do tada bi trebala povećati svoj udio energije iz obnovljivih izvora, a do 2030. na preko 40 posto. Nadležni planiraju do januara 2026. uvesti sistem određivanja cijena i trgovine CO2, što bi moglo skupo koštati industriju uglja.

Prepreke i problem nadležnosti

Bosna i Hercegovina ima veoma kompleksno uređenje sa više nivoa vlasti, od državnog nivoa, pa preko nivoa entiteta FBiH i RS, Brčko Distrikta, kantonalnih nivoa, pa sve do najnižih nivoa lokalne zajednice. BiH ima 14 vlada uključujući i Vijeće ministara BiH u kojima postoji oko 180 ministarstava nadleženih za razne oblasti.

Energetika je na entitetskom nivou, a koordinaciju vodi državno ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Svaki kanton mora dostaviti svoju saglasnost za svaki projekt, zatim entitet, pa država. Tako složen administrativni aparat u BiH koči mnoge projekte i predstavlja barijeru za investiranje.

Bosna i Hercegovina treba pokazati svoje opredeljenje prema obnovljivim izvorima energije i završi zakonodavni okvir u ovoj oblasti.

Kao potpisnica niza međunarodnih sporazuma i konvencija vezanih za zaštitu životne sredine i obnovljive izvore (Ugovora o Energetskoj zajednici Jugoistočne Evrope, Okvirne konvencije o klimatskim promjenama, Kyoto protokola, Espoo konvencije i sl.) te samog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina se obvezala na poštivanje istih.

Primjer Češke - dekarbonizacija industrije

Budući da je Češka članica Europske unije, njeno zakonodavstvo, uključujući zakonodavstvo koje se odnosi na obnovljive izvore energije, u značajnoj se mjeri temelji na zakonima EU.

Češka Republika se ističe kao model za efikasno usklađivanje obnovljivih izvora energije sa industrijom. Zemlja je iskoristila značajan solarni potencijal putem solarnih instalacija na krovovima industrijskih zgrada, čime je smanjila zavisnost od konvencionalnih energetskih mreža i smanjila emisije ugljika.

Iz češkog Ministarstva industrije i trgovine kažu da se i ova zemlja susretala s nizom izazova te da su pitanja niskougljične ekonomije i efikasnost resursa jedna od ključnih tema koja će uticati na poslovanje češke privrede u budućnosti.

"Češka se već dugo bori sa pitanjima koja se odnose na njenu energetsku tranziciju i bit će teško postići klimatsku neutralnost kao što je potrebno do 2050. godine, uglavnom zbog velikog udjela industrije koja je u nekim slučajevima vrlo skupa za potpunu dekarbonizaciju", navode iz ministarstva.

Nacionalni energetski i klimatski plan Češke Republike usvojen je 2019. godine s ciljem da Češka doprinese europskim klimatskim i energetskim ciljevima koji se tiču ​​smanjenja emisije plinova, povećanja udjela obnovljivih izvora energije i povećanja energetske efikasnosti.

Stručnjak za okoliš Vojtech Kotecky iz Češke smatra da ova zemlja ima dobre šanse ispuniti takozvani cilj 'Fit for 55' koji je postavila EU.

"Cilj je do 2030. godine ispustiti 55 posto manje stakleničkih plinova nego što je to bio slučaj 1990. godine. Češka Republika nije tako daleko od tog cilja, s oko 40 posto. To se uglavnom svodi na modernizaciju industrije 1990-ih nakon kraja komunizma. U sljedećem valu mora doći od energetske učinkovitosti, zelenijeg javnog prijevoza, zatvaranja elektrana na ugalj i više vjetroelektrana i solarnih panela", kazao je Kotecky.

Češka je prošla kroz značajnu transformaciju svoje privrede u posljednjih 30 godina, smanjivši emisije stakleničkih plinova sa 199 MtCO2e 1990. godien na 129 MtCO2e 2017. godine.

Mnoge elektrane na ugalj su ili zatvorene ili se planiraju zatvoriti u sljedećih nekoliko godina.