Bogićević odao počast žrtvama opsade: Bolji život će doći kada budemo bolji ljudi

Zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo održana je danas, povodom obilježavanja 5. februara – Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godine i 25. godišnjice stradanja sugrađana na pijaci Markale.

Prije početka komemoracije javnosti se obratio kantonalni premijer Edin Forto koji je naglasio kako je 5. februar dan svih žrtava opkoljenog grada.

"Ovo je način na koji se sjećamo svih žrtava opkoljenog Sarajeva. Naravno, ne može ni na koji način nadoknaditi gubitak porodicama žrtava. Osnovna poruka je da moramo stalno obrazovati nove generacije da znaju šta se to tačno desilo", rekao je premijer.

Predsjedavajući Skupštine KS-a Elmedin Konaković, je nakon intoniranja himne Bosne i Hercegovine, istaknuo da je Skupština donijela odluku da se 5. februar obilježava kao Dan svih žrtava u Sarajevu pod opsadom.

Nakon otvaranja komemorativne sjednice, prisutnima se obratio Bogić Bogičević.

"Ovdje smo danas da odamo počast svim žrtvama grada Sarajeva u periodu agresije 1992-1995, kada su beogradski režim na čelu sa Miloševićem ispisivali najsramnije stranice svoje historije. I sada, kada se zločin falsifikuje, osporava, poriče, biti ravnodušan na sve to značilo bi učiniti nas saučesnicima zločina. Istina je neumoljiva i neopoziva, a njeno omalovažavanje je uvreda za naše kolektivno sjećanje.

Oni u čije ime su počinjeni zločini, oni koji bi trebali da dožive katarzu koje nema, morali bi da znaju da se ponos naroda ne može graditi na laži. Peti februar proglašava se danom sjećanja na sve žrtve. A, prije tačno 25 godina gelerima granate ubijeno je 68, a ranjeno 138 civila", podsjetio je Bogičević.

"Sarajevska je opsada", nastavio je Bogičević, "sa 1425 dana jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja. Opsada je trajala osam puta duže od bitke za Staljingrad. Za vrijeme opsade, svakog dana je na grad prosječno palo 329 granata. Možemo ustvrditi da su ove cifre približno tačne zato što su Ujedinjeni narodi na više punktova imali bijela oklopna vozila, sa zastava na kojim je pisalo - brojači granata. To su one iste UN koje su 1945. govorile nikad više takvog rata."

Prve ljudske žrtve rata u Sarajevu pale su već početkom aprila 92. Tada su ubijene Suada Dilberović i Olga Sučić od strane bosanskih Srba. Teško je ranjen i Milomir Vučijak, koji je te noći preminuo u bolnici. Oni su ujedno i prve žrtve snajperista koji su narednih godina svakodnevno uzimali jezivi danak na ulicama i u domovima Sarajeva.

Podsjetio je Bogičević i na druge datume koji će ostati upisani u historiji Sarajeva, datume koji podsjećaju na razmjere agresije u periodu 92-95.

"Ono što je Sarajevo preživjelo predstavlja civilizacijsku sramotu, posebno Europe. Grad Sarajevo je olimpijski grad, osam godina poslije vraćen je u Srednji vijek. Bez vode, struje, hrane i lijekova bili su građani Sarajeva, ali nikada nisu dali da budu poniženi. Međunarodna zajednica je slala humanitarnu pomoć kao da se desila prirodna nesreća, neka elementarna nepogoda", dodao je Bogičević, pa nastavio:

"Dovoljno je prelistati monografiju i pogledati fotografije djece, pogledati u njihove oči i vidjeti da oni imaju bezbroj pitanja - zar niste odrasli, zar niste mogli barem da spasite nade i živote? Na ova pitanja nema odgovora... Tako je bilo u srcu Evrope. Kada se ispostavilo da Evropljani nisu sposobni da formuliraju zajedničku politiku, SAD su odlučile da 'nas' prebace u UN, iako je i tada američkim stratezima bilo jasno da UN nije u stanju da riješi ovaj problem. Površna procjena i nerazumijevanje prirode problema kasnije će prouzrokovati veliki broj problema. Rasprostranjeno uvjerenje na Zapadu jeste da je oružani sukob na Balkanu posljedica Miloševićeve borbe protiv separatista. Ovo nema smisla ako se uzme u obzir da je Srbija prva pocinila separatistički potez, prije i Hrvatske i Slovenije. Suština svega svodi se na trenutak kada je Milošević stekao kontrolu nad vojskom za rat sa BiH."

Milošević je, podsjetio nas je Bogičević, bio oduševljen izjavom State Departmenta da u ovom konfliktu nije bilo nevinih, bio je zadovoljan kad je čuo stav da se radi o vjekovnoj mržnji: "Sarajevo je platilo cijenu globalne dehumanizacije, a kakvu bi tek platilo da se nije hrabro i golim rukama ponekad branilo. Mi ovim skupom podsjećamo na žrtve, ne želimo da umru po drugi put, sjećanje na prošlost je pouka za budućnost, pouka za život. Mi možemo da se sjećamo svojih žrtava, a oni mogu da se srame. Žrtve cijele BiH, bez obzira na vjeru i naciju, obavezuju da se ovo ne ponovi, da vrijeme i energiju više koristimo za stvaranje uslova na novi život, da investiramo u fabrike, obrazovanje i kulturu, a bolji život ćemo imati kada mi budemo bolji ljudi, zakljuco je Bogicevic