Koliko košta život: Teška stvarnost onkoloških pacijenata bez pristupa citostaticima

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu u ponedjeljak, 2. septembra informisao je javnost o nedostataku citostatika.

Na listi citostatika Klinike za onkologiju trenutno ima 89 citostatika.

Trenutno nedostaju sljedeći citostatici: Letrozol amp., Alimta tbl., Flurouracil (5Fu amp.) amp., Carboplatin amp., Irinotekan amp., Docetaksel amp.

Tim povodom kontaktirali smo Zavod zdravstvenog osiguranja i reosigranja FBiH. U svom odgovoru na pitanje o nedostatku citostatika ističu da je do sada ove godine prijavljena nestašica 106 lijekova, uključujući i citostatike, ali da stvarni broj može biti i veći zbog neobaveznosti prijave određenih lijekova. Razlozi nestašica su višestruki, uključujući kašnjenja u proizvodnji, probleme s uvozom, te dugotrajne postupke javnih nabavki. Zavod naglašava da se u većini slučajeva pronalaze alternativna rješenja, a ako alternativa ne postoji, pacijentima se omogućava refundacija za kupljene lijekove. Trenutno se na listama čekanja nalazi 1.299 okoloških pacijentica i pacijenata, ali Zavod ulaže maksimalne napore kako bi smanjio nestašice kroz pravovremenu komunikaciju i nabavku.

Pokušali smo doći i do federalnog ministra zdravstva dr. Nediljka Rimca, ali njegov odgovor nismo dobili.

Ekipa portala Radiosarajevo.ba tokom mjeseca augusta komunicirala je s onkološkim pacijenticama i pacijentima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Odgoda terapije, prekid liječenja, pogoršanje zdravstvenog stanja, visoke cijene lijekova, odlazak u inostranstvo na liječenje, samo su neki od problema s kojima se suočavaju naše sagovornice i sagovornici.

Nedostatak citostatika imao je razoran utjecaj na mnoge pacijente i njihove porodice, što se posebno očituje kroz kašnjenja u terapiji i psihičku iscrpljenost usljed neizvjesnosti kada će lijekovi biti dostupni. Pacijenti su se suočavali s odgodom terapije, neki su čekali citostatike i do četiri mjeseca, dok su drugi bili primorani nabavljati lijekove na crnom tržištu ili u inostranstvu, gdje su cijene bile znatno više od onih u državnim ustanovama. Jedan ispitanik je opisao kako je citostatik morao kupovati u Sarajevu za 200 KM, a kasnije ga je pronašao u Tešnju po cijeni od 60 KM, dok su drugi imali mnogo teže iskustvo, gdje nisu uspjeli na vrijeme nabaviti lijekove, zbog čega je liječenje bilo odgođeno.

'Podigli smo kredit da bi kupovali citostatike i imunoterapije, do sada smo dali preko 24.000 KM', 'Trenutno nekoliko mjeseci čekam na Zometu, a Fulvestrant sam kupovala 2 godine prije nego je bio uvršten na spisak Fonda', 'Kutija košta 3.780 eura...kupila sam 12 kutija od kojih je Zavod zdravstvenog osiguranja refundirao samo 2 kutije', dio su priča naših ispitanica i ispitanika.

Posebno potresna priča dolazi iz Cazina, gdje porodica nikada nije dobila citostatike za svoju majku. "Moja majka ih zapravo nikad nije ni dobila, konstantno se odugovlačilo do momenta kad je bolest toliko uznapredovala da više nije mogla ni da primi terapiju... Preminula je u strašnim bolovima," navodi član porodice, ističući koliko je birokratska neefikasnost i nedostatak lijekova pogoršala ionako tešku situaciju. Ovakva iskustva svjedoče o dubokim problemima u zdravstvenom sistemu i ukazuju na hitnu potrebu za rješenjem problema s opskrbom citostaticima u Bosni i Hercegovini.

Koliko košta moj život?

Sarajki Svjetlani Hadžidamjanović karcinom je također promijenio život.

"Do marta 2021. godine živjela sam relativno zdrav život, često sam boravila na planini, bavila se jogom... nisam ni pomislila da mogu imati ikakav karcinom, a kamoli karcinom krvi. Prvi moji simptomi bili su bolovi u kostima, bolovi u leđima, pa se pojavila povećana sedimentacija koja je galopirajućom brzinom rasla, poslije toga pojavila se bol u rebrima i iznenadna anemija. Kod mene je bolest dijagnosicirana tek nakon osam mjeseci, kad sam stigla na hematologiju bila sam u četvrtom uznapredovalom stadiju bolesti. Za mene je to bio ogroman šok", rekla je naša sagovornica.

Dodaje da karcinom krvi, odnosno koštane srži ima nespecifične simptome.

"Vrlo teško ljekari u domovima zdravlja mogu prepoznati na vrijeme da se radi o zloćudnoj bolesti i uputiti pacijente na hematologiju da bi se izvršila konačna dijagnostika i uključila adekvatna terapija", kazala je naša sagovornica.

I Svjetlana se nažalost susrela s nedostatkom citostatika u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

"Nakon što je karcinom dijagnosticiran predložene su mi kemoterapije kako bi se karcinom zaustavio, trebala sam da primim šest ciklusa terapija, međutim, u samom startu jednog lijeka nije bilo i morala sam ga nabaviti u Hrvatskoj.

U svojoj toj situaciji sredstava morate nabaviti odmah, a refundacija novca je moguća samo ako imate odobren lijek, ali lijeka jednostavno u tom momentu nema.

Terapiju koju trenutno primam ne plaćam, dobivam lijek preko Fonda, a u prvom ciklusu sam ga platila 1000 KM, pije se 21 dan, svaki mjesec sam trebala imati 1.000 KM", podvukla je Svjetlana.
Lijekovi koji će Svjetlani najvjerovatnije trebati u budućnosti na bosanskohercegovačkom tržištu ne postoje. Ova Sarajka se s pravom pita koliko u našoj zemlji košta život?!

"Bolest se vraća, ali se s njom može koliko toliko normalno živjeti ukoliko imate adekvatne lijekove. Kada se bolest vrati trebali bi se primjenjivati drugi citostatici kojih u našoj državi nikako nema.
Zastrašujuća je činjenica da vam za liječenje negdje vani treba preko 100.000 KM i onda su ljudi prisiljeni prodati sve što imaju kako bi se liječili. Šta se može napraviti ako se bolest vrati? Ne može ništa ako nemate ogromne novce. Koliko onda u ovoj državi košta ljudski život? Ako su ti lijekovi dostupni u zemljama regiona, ja se onda pitam u čemu je onda problem u Bosni i Hercegovini? Naši ljekari su dovedeni u situaciju da nemaju s čime da nas liječe", zaključila je naša sagovornica.

Ispričala je i o bliskoj drugarici koja je izgubila bitku s bolešću zbog kasne dostupnosti lijekova, što je za nju bilo posebno bolno iskustvo: ''Imala sam vrlo blisku drugaricu kojoj se bolest vratila, koju sam, moram da kažem, izgubila. Došlo je do iznenadnog pogoršanja njenog zdravstvenog stanja. Ona je dobila recept od naših ljekara, međutim bilo je kasno.''

Svjetlanina priča je dodatno obremenjena izazovima koje nosi odgovornost za njenu kćerku, koja je 80% invalid i potpuno zavisna od nje. Prepričavajući teške trenutke, Svjetlana je naglasila koliko je važno da ljudi na odgovornim pozicijama ozbiljno shvate svoj posao, jer njihove odluke ne utiču samo na njen život, već i na život njene porodice.

Uzimamo lijekove od preminulih prijatelja

Udruženje Renesansa, najveće onkološko udruženje u Bosni i Hercegovini, postoji već 25 godina i kroz njega je prošlo 6.000 žena. Enida Glušac, predsjednica Udruženja, jedna je od žena kojoj je život potpuno promijenjen nakon dijagnoze karcinoma. "Otišla sam na redovni pregled, bez ikakve sumnje da nešto nije u redu. No, doktorici je nešto bilo sumnjivo i uputila me na daljnje pretrage. Nakon biopsije, sama sam išla po nalaz i kad sam pročitala riječ 'karcinom', papir mi je ispao iz ruke. Nisam mogla vjerovati da ja, Enida Glušac, sa samo 38 godina, imam rak," prisjeća se. Preplavili su je strah i nevjerica, ali je s vremenom uspjela prihvatiti karcinom kao dio svog života. "Nažalost, karcinom nije bio jedini problem. S njim su došli i mnogi drugi—razvod, gubitak posla, financijske poteškoće, i odlazak dragih ljudi iz mog života," priča Glušac, naglašavajući koliko je borba s bolešću utjecala na sve aspekte njenog života.

Članice Renesanse su različitih starosnih dobi, predsjednica Udruženja kazala je da u Udruženje čine žene koje imaju od 20 do 80 godina.

"Zajedno plačemo i smijemo se i to je ono najbitnije, jedna drugoj pružamo podršku. Članice Udruženja se razumiju pogledom i jedna drugu znaju najbolje uputiti i dati savjeti, reći šta treba dalje činiti i kako prevazići određene probleme. Vrlo je bitno da vam neko pokaže put pacijenta od same dijagnoze do izliječenja. Smatramo da bolest koja nas je snašla nije nikakva kazna ili kletva nego opomena kako nešto u svom životu nismo napravile kako treba. Dobile smo drugu šansu da svoj život napravimo boljim, niko od nas ne zna koliko će naš život traje. Ženama koje su oboljele od karcinoma pružamo i psihološku pomoć", podvukla je Glušac.

Sagovornica nam je detaljno objasnila dva glavna problema na koja nailaze onkološki pacijenti. Prvi problem je Fond solidarnosti, odnosno liste čekanja ili kako pacijenti nazivaju 'liste smrti' koje formira Fond solidarnosti.

"Problem lijekova Fonda solidarnosti datira preko 20 godina, o njemu sada više pričamo jer je stanje alarmantno. Problem je kuliminirao, odnio je dosta života, ljudi umiru na listama čekanja. Imamo članice Udruženja 'Renesansa' koje su umrle nedočekavši da dođu do svog lijeka i da počnu svoje liječenje.

S druge strane, imamo pacijente koji su dobili lijek, ali kasno i njihovo liječenje je teže, dugotrajnije i neizvjesnije. Zbog čega se to dešava? Fond solidarnosti je osnovan 2002. godine da bi bio solidaran s nekim manjim kantonima u FBiH koji su siromašniji kako bi svi imali jednako pravo na liječenje i da bi financirao takozvane skupe lijekove.

Prema Zakonu o finansiranju Fonda solidarnosti član 82. ovog Zakona kaže da se Fond solidarnosti treba financirati iz dva izvora. Jedan izvor finansiranja je putem redovnih doprinosa svih poreznih obveznika, a drugi izvor jeste da se isti toliki iznos koji se na godišnjem nivou ostvari prihodima od poreznih obveznika uplati iz Vlade FBiH. Međutim, Vlada FBiH je taj zakon ispoštovala samo 2002. godine, od tada do danas isplaćuju manje od 20 posto od Zakonom predviđenog iznosa. Vlada FBiH je sada dužna preko 2 miljarde KM Fondu solidarnosti.

Nadalje, postoji Zakon o financiranju prioriteta iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine gdje se zdravstvo nalazi na sramotnom 8. mjestu pod stavkom ostalo, tako da se Vlada uvijek može ograditi time da nisu isfinansirali Fond solidarnost jer im nije ostalo novca. Na listama čekanja je do sada umrlo više osoba nego u doba pandemije koronavirusa", podcrtala je Glušac.

Drugi problem su deficitarni citostatici, svako malo čujemo da na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu nedostaje citostatika.

"Iz Fonda solidarnosti, odnosno iz Zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje se pravdaju time da je problem u Zakonu o javnim nabavkama, međutim, isti Zakon je na snazi u Distriktu Brčko i RS-u, mada oni nemaju probleme u ovolikoj mjeri kakvi su u FBiH", dodala je Glušac.

Privatne apoteke ne podliježu Zakonu o javnim nabavkama tako da određeni dio ovih skupih lijekova odnosno citostatika nabavljaju privatne apoteke. Međutim, neke lijekove ne mogu nabaviti ili su preskupi tako da ih pacijenti nabavljaju iz drugih država.

"Neki citostatici koji su kod nas po 12.000 KM u Turskoj su 6.000 KM. Međutim, sad tu dovodimo u pitanje ispravnost tih lijekova, neki lijekovi moraju proći kroz hladni lanac, onda pitanje šta ljudi nabavljaju – da li su to zaista ispravni lijekovi koje oni dobavljaju od kojekavih trgovaca, dilera ili kako već nazvati te ljude.

S druge strane, mi iz Udruženja odnosno pacijenti sami jedni drugima ostavljamo lijekove i tablete ako je nekome promijenjena terapija. Kad se desi smrtni slučaj mi onda kao lešinari idemo kod porodice i uzimamo ostatak tih lijekova. Naravno, uvijek nas članovi porodice zovu, ali to ne umanjuje osjećaj tuge kad dođemo i pokupimo ostatak lijekova od naših prijateljica, ali to pokupimo da bi nekome drugome pružili nadu u ozdravljenje.

Naši građani se liječe ispod svakog dostojanstva, a mi kao pacijenti ne tražimo ništa osim onoga što nam pripada i za šta smo cijeli život odvajali", izjavila je naša sagovornica.

Za lijekove koji su deficinitarni troškove refundira Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, međutim, dešava se da pacijenti u datom trenutku nemaju novca da čekaju refundaciju s obzirom da se radi o skupim lijekovima.

"Lijekovi koštaju par hiljada ili stotina KM, običnom građaninu je to puno i često se dešava da pacijent nema novca za lijekove. Lijekovi koji se nalaze na listi Fonda solidarnosti oni se ne mogu refundirati.

Posuđuju se lijekovi ili novac, nabavlja se lijekovi iz inostranstva ili se traže od porodice nekoga ko je umro. Ljudi se snalaze kako znaju, a najgore je što imamo pacijente koji odustaju od liječenja i života jer se nađu pred zidom", objasnila je naša sagovornica.

Predsjednica Udruženja "Renesansa" govorila je i o tome kolika je svota novca potrebna da bi se ukinule liste čekanja.

"Imamo primjer prošle godine, kada je iz redovnih doprinosa prikupljeno oko 200 miliona KM, da je toliko uplatila i Vlada FBiH ne samo da bi se ukinule liste čekanja, nego se način liječenja ne bi razlikovao od načina liječenja u drugim europskim državama", podcrtala je Glušac.

Pitamo našu sagovornicu i kakav je odnos vlasti i institucija prema prema onkološkim pacijentima.

"Da ih je imalo briga ne bi na listama čekanja imali više od 1.000 ljudi, veliki broj institucija ili ne radi nikako ili loše radi svoj posao.

U svim razvijenim zemljama dozvoljeno je doniranje lijekova i na njih se ne plaća PDV. Farmacetske kuće su raspoložene da doniranju lijekove, ali je to zabranjeno, a čak i kad bi im se dopustilo plaćali bi PDV. Velike farmaceutske kompanije u BiH nabave lijekove, Zavod zdravstvenog osiguranja i osiguranja ne otkupi te lijekove, lijekovima ističe rok, farmaceutske kompanije onda moraju uništititi te lijekove, a mi imamo ljude koji umiru na listama čekanja. Mi imamo istu stopu PDV na lijekove i na sve ostalo, a neke države imaju nultu stopu PDV-a na lijekove.

Bosna i Hercegovina nema registar oboljelih, postoji mnogo razloga zašto nam on treba, npr. znalo bi se koliko ljudi ima karcinom i koliko je potrebno izdvajti za zdravstvo. Ovako se izdvajaju sredstva kako bi se gradili autoputevi, hoće li ih mrtvi ljudi koristiti?

Za ovo stanje se ne može prstom uperiti u jednu institiuciju, ima ih više. Svi zajedno trebaju sjesti i dogovoriti se, prije svega treba nam potpuna reforma zdravstva", zaključila je Glušac.

Lista lijekova nije revidirana 5 godina

U Federacije Bosne i Hercegovine od 2019. godine nije mijenjana lista Fonda solidarnosti, riječ je o posebnoj listi lijekova koju predlaže federalni ministar Vladi FBiH i na toj listi nalaze se citostatici.

"U petoj godini smo kako lista Fonda solidarnosti nije obnovljena, nije čak ni revidirana da se možda neke stvari izbace ili bilo koja nova molekula ubaci. Od 2019. godine u zemljama Europe, npr. u susjednoj Hrvatskoj nekoliko puta je obnovljena lista lijekova na kojoj se nalaze citostatici.

Praktično, znanje onkologa se u jednoj godini zanovi najmanje tri puta i svaka država bi trebala da prati taj trend novih lijekova kako bi svojim pacijentima blagovremeno odabrala pravi lijek za liječenje i spasila im život", kazala je Belma Kapo, delegatkinja u Domu naroda Parlamenta Federacije.

Pitamo našu sagovornicu šta je potrebno da bi se revidirala lista lijekova.

"Potrebna je dobra volja i da to neko zaista želi, taj neko je Federalno ministarstvo zdravstvo. Procedura je takva da federalni ministar predlaže listu Vladi FBiH i onda ona donosi odluku o listi. Da bi došli do faze da se izmijeni lista Fonda solidarnosti, najprije je potrebno da se izmijene dvije liste - A i B.

Na njima su opći lijekovi, za hipertenziju, dijabetes, neke hronične bolesti, na toj listi nisu citostatici i postoji lista lijekova Fonda solidarnosti", objasnila je Kapo.

Zanimljiva je činjenica da se u bosanskohercegovačkom entitetu RS, dakle u nšaoj zemlji, lista lijekova revidira jednom godišnje, a u zemljama regije i češće.

"U Sloveniji kad neka farmaceutska kuća izbaci novi citostatika, po automatizmu se mijenja lista lijekova. U Hrvatskoj, jednom do dva puta godišnje mijenjaju liste, svugdje u svijetu se barem jednom godišnje mijenja lista.

Mi nemamo nove lijekove dostupne na kliničkim centrima jer lijekovi nisu na listi. Onkolozi znaju da postoji lijek, ali nemaju ga dostupnog u svojoj apoteci i ne mogu ga izdati pacijentima. Stari citostatici su dobri, ali postoje karcinomi gdje je potreban pristup sa novim inovativnim lijekovima", naglasila je Kapo.

I delegatkinja u Domu naroda Parlamenta FBiH osvrnula se na deficit pojedinih citostika koji su na listi lijekova.

"U Kliničkim centrima dešavaju se i deficiti pojedinih citostatika koji jesu na listi, za neke je problem i globalne prirode, a za neke su problem i tenderi. Javnost je upoznata sa profesionalnim žaliteljima gdje su se određene firme stalno žalile na tendere, između ostalog i na lijekove, tenderi su obarani iz njima znanih razloga. Došlo je do izmjene Zakona o javnim nabavkama na nivou Bosne i Hercegovine i prema informacijama kojima raspolažem u zadnjih mjesec dana smanjio se broj profesionalnih žalitelja.

Mogli ste vidjeti u Tuzli, 16 mjeseci se obarao tender vezan za linearni akcelerator koji je potreban na onkologiji i onda su pacijenti odlazili u druge kantone gdje nemaju ni smještaj. Često se dogodi da u Sarajevu ili Zenici nemaju bolnički kapacitet da prime pacijenta da leži, ali ga mogu primiti u dnevnu bolnicu", kazala je naša sagovornica.

Kapo dodaje i da su pojedini delegati u Domu naroda Parlamenta FBiH nekoliko puta skretali pažnju na probleme s listom Fonda solidarnosti i nudili određena rješenja.

"Poslali smo prijedloge da se izmjeni Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, predložili smo da se na neki način uključe i kantoni. Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo pomogao je svojim osiguranicima i imaju dobru volju da i u ovom segmentu pomognu, ali nemaju zakonski osnov.

Trenutno tražimo zakonsko rješenje kako bi mogli uključiti kantone jer mislim da nema te vlade koja bi u ovom trenutku mogla izdvojiti novac koji nije dala 16 godina. Trebaju se uključiti i drugi modeli finansiranja, npr. prihodi od igara na sreću, izmjene stopa PDV-a, uvođenje akciza na napitke od šećera, duhan i duhanske proizvode itd. Postoji čitav niz stvari koje se mogu uraditi, ali tim neko treba da se bavi. Zastupnici su poslali prijedloge, ali nisu dobili odgovore iz Federalnog ministarstva zdravstva", zaključila je Kapo.

Svi smo na listi čekanja

U Bosni i Hercegovini ne postoji registar oboljelih od malignih bolesti što predstavlja problem i pacijentima i onkolozima.

"Mi nemamo decidnih statističkih podataka s obzirom da nemamo registar oboljelih od malignih bolesti, ali na osnovu našeg prometa pacijenata kroz Kliniku znamo da se broj novootkrivenih uklapa u neku svjetsku statistiku koja je pred koronavirus iznosila nekih 9 do 10 posto godišnje, iza pandemije je došlo do porasta jer se ljudi nisu pregledali na način gdje su se onkološke bolesti tražile jer nam je COVID-19 bio u fokusu. Otprilike dnevno vidimo između 400-450 pacijenata koji prođu kroz našu kliniku, to se naravno ne odnosi samo na pacijente koji su novootkriveni.

Registar je neophodan da bi znali podatke koliki je broj novootkivenih, koji su karcinomi najčešći, kakvi su rezultati našeg liječenja, koliko nam pacijent živi, koliko lijekova nabaviti, koje lijekove...", kazala je doktorica Amina Jalovčić – Suljević, KCUS Klinika za onkologiju.

Naša sagovornica je objasnila zašto dolazi do nedostatka citostatika u kliničkim centrima u Federaciji Bosne i Hercegovine i za koje lijekove pacijenti mogu tražiti refundaciju.

"Imamo osnovne citostatike koji su nama dostupni bez posebne liste propisivanja, a nabavlja ih Federalni fond i distribuira prema kliničkim centrima koji imaju kliniku za onkologiju gdje se liječe onkološki pacijenti, pošto se kod nas lijekovi nabavljaju na isti način kao i potrošni materijal (npr. papir), to su uvijek procedure. Ukoliko se procedura oduži mi ostajemo bez lijeka, a uz to sve, imamo nedostatak citostatika na globalnom nivou.

Imamo dakle, lijekove koji su osnovni, koje nama Fond isporučuje, ukoliko iz nekog razloga (nedostatak na globalnom nivou, defektura u proizvodnji, imali smo i slučaj s jednom firmom koja nije mogla isporučiti lijek jer su svi na kolektivnom odmoru...), onda pacijent takav lijek može kupiti i refundirati", objasnila je doktorica.

Jalovčić – Suljević dodaje da postoje i lijekovi koji se nalaze na posebnim listama, a onkolozi moraju prijaviti pacijente za iste.

"Druga stvar su lijekovi koji su na posebnim listama, to su inovativni lijekovi koje pacijenti nazivaju pametnom terapijom, takvog pacijenta morate prijaviti za taj lijek. Tri ljekara se potpišu na konzilijarno mišljenje i to se upućuje Federalnom fondu koji ima komisiju jednom mjesečno gdje se onda prema dostupnosti sredstava novca u njihovoj kasi odlučuje koliko može pacijenata taj mjecec dobiti terapiju. Npr. ako ima 10 pacijenata, a oni imaju novac za dva, osam ih ide na listu čekanja. To nisu lijekovi koji su u apotekama dostupni tek tako, prvi pacijent koji donese račun mi javimo i ostalim pacijentima", podcrtala je naša sagovornica.

Doktorica je naglasila da problem s finansiranjem Fonda solidarnosti traje godinama i da vlast u kontinuitetu ignoriše onkološke pacijente.

"To nije problem samo ove Vlade već i svih ranijih vlada, lista čekanja nije rezervisana samo za ove trenutne pacijente, nego potencijalno za sve nas. Moj najmlađi pacijent ima 14 godina i ima dijagnozu odraslog čovjeka, maligna bolest ne bira ni pol ni godine. Dokle god vlast ne prepozna ovaj problem i naša sredstva usmjerava na nebitne stvari i dokle god se ne prepiše kako riješiti ovaj problem iz zemalja iz regije imat ćemo problem", izjavila je naša sagovornica.

Dodatan problem i doktorima i pacijentima predstavlja činjenica da se u Bosni i Hercegovini plaća PDV na donirane lijekove, primjera radi u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj to nije slučaj.

"Tri pacijenta su mi umrla zato jer nisu mogli dobiti lijek koji košta 17.000 dolara sedmično od firme koja je htjela pokloniti taj lijek pacijentima. Nisam ga mogla dobiti zato jer nema ko da plati pola miliona KM PDV-a i carine", naglasila je doktorica.

"Građanima bih savjetovala da traže svoja prava i da se dostojanstveno liječe, svako zaslužuje nadu da se može izliječiti. Moram dodati i da je prevenecija najjeftiniji način liječenja", zaključila je Jalovčić – Suljević.

Udruženje koje radi posao države

Udruženje Pomozi.ba je neprofitna humanitarna organizacija koja svojim djelovanjem pomaže ugroženim ljudima na području cijele Bosne i Hercegovine, ali i šire.

Pomoć u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba timovi Pomozi.ba pružaju povratnicima, starim i iznemoglim licima, samohranim majkama, porodicama bez stalnih primanja, djeci bez roditelja, osobama sa invaliditetom, oboljelima, migrantima...

Osnivač Udruženja Pomozi.ba Elvir Karalić kazao je da na godišnjem nivo dobiju oko 1200 zahtjeva za pomoć onkološkim pacijentima. Detaljnom nam je objasnio kako izgleda proces prikupljanja sredstava za liječenje.

"Nakon što zaprimimo zahtjev, porodica ili pacijent donosi nalaze, često u prvoj fazi pomognemo građanima na taj način da ih upoznamo sa njihovim pravima u Bosni i Hercegovini što se tiče liječenja. Nakon toga, ako građani žele iz nekog razloga ići u inostranstvo, mi pokrećemo apel kako bi se sredstva prikupila.

Nažalost, u posljednje vrijeme imamo 30 do 40 apela na čekanju, osim kada su u pitanju životno ugroženi pacijenti pa mu dajemo prioritet u odnosu na druge. U suštini smo samo posrednici između onih koji trebaju pomoć i onih koji žele pomoći, sve akcije ne ovise o nama već o građanima Bosne i Hercegovine. Naši ljudi u zemlji i dijaspori su ti na koje smo ponosni i koji iznova i iznova doniraju novac i pomažu.

Milion je faktora kojojm će se brzinom skupiti novac, znamo po 100.000 eura skupiti tokom noći. Nečija priča ljude jednostavno više pogodi, najbrže prikupimo novac za djecu", objasnio je Elvir.

Građanke i građani za koje Udruženje Pomozi.ba prikuplja sredstva najčešće se liječe u Turskoj.

"Turska je najzastupljenija zbog odnosa cijene i kvalitete liječenja. Imaju kvalitetan kadar, u Turskoj je veliki broj privatnih klinika koje imaju dobre doktore, a cijenom su prihvatljiviji od Europe. Pomozi.ba je ostvario i saradnju s nekim klinikama u Egiptu, njihovi doktori su dolazi ovdje. Cilj nam je pomoći što više ljudi, a da pri tome dobiju kvalitetno liječenje.

Uvijek tražimo tri do pet ponuda od turskih klinika, trudimo se dobiti povoljniju ponudu", naglasio je naš sagovornik.

Karalić je dodao da se trude pomoći svima koji im se obrate, pa tako i sami znaju dodati sredstva koja nedostaju kako bi pacijenti otišli na liječenje.

"Ima naravno situacija gdje ne dođemo do traženog iznosa, ali to popunjavamo novcem s internog fonda za oboljele i tako pokrijemo taj nedostatak kako bi pacijent mogao otići na liječenje.

Nakon 12 godina Pomozi.ba gledam nas kao organizaciju koja popunjava 'rupe' kada vlast ne može, nadam se da će vladin i nevladin sektor doći na taj nivo da se nadopunjujemo, a sve u cilju dobrobiti naših građana", podcrtao je Elvir.

Kroz rad Udruženja Pomozi.ba naš sagovornik susreo se i s velikim brojem osobama kojima se karcinom, nažalost, vratio.

"Mala Hana Pašanbegović iz Zenice je provela preko 800 dana u bolnici. Djevojčici je izvađeno nekoliko organa, karcinom joj se puno puta vraćao, trenutno je dobro i iskreno se nadam se da će tako ostati", izjavio je Karalić.

Naš sagovornik apeluje na građanke i građane da redovno idu na preglede, a Pomozi.ba će u narednom periodu fokus staviti na rano otkrivanje bolesti.

"Kada se bolest otkrije u početku sve je lakše, kasnije u trećem, četvrtom stadiju karcinoma doktori teško spase pacijente.

U saradnji sa drugim organizacijama i institucijama ćemo organizirat besplatne preglede, pokušat ćemo animirati građane da idu na preglede i tako ćemo moći pomoći više ljudi s manje financijskih sredstava", zaključio je Karalić.