Ko su zviždači u Bosni i Hercegovini?

Radiosarajevo.ba
Ko su zviždači u Bosni i Hercegovini?

Zviždači govore zato što osjećaju da trebaju, moraju pa čak i pod cijenu mnogo čega. Ko su zviždači i šta ih tjera da to postanu, dok većina sjedi i šuti?

Zviždačima se smatraju osobe koje prijavljuju korupciju ili bilo kakve nezakonitosti koje se događaju unutar institucija, organizacija, kompanija... Mogu predstavljati određenu vrsta insajdera koji ukazuju i prijavljuju nepravilnosti iz institucije u kojima su samo zaposleni ili jednostavno imaju kontakt s njom. 

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Pojam dolazi iz engleskog izraza whistleblower, koji je nastao '70-ih godina, a koji se povezuje sa zviždaljkom koju npr. sudije u sportu koriste kako bi dale do znanja da je došlo do kršenja pravila, odnosno u ovom slučaju osobe uzbunjuju institucije i javnost da je došlo do kršenja zakona.

I u Bosni i Hercegovini je svakako bilo nekoliko poznatih slučajeva zviždača, od kojih je najeksponiraniji slučaj Irine Lovrić, koja je prijavila nepravilnosti u Fondu za povratak. 

"Evo prije nekoliko dana se pojavio i prvi primjer gdje je osoba iz Uprave za indirektno oporezivanje (zapravo prvi slučaj gdje je primijenjen Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH) nakon dugog perioda suspenzije vraćena na posao. Postoje i brojni drugi slučajevi osoba koje su prijavljivale korupciju, koje su se obraćale i Transparency Internationalu BiH, ali su ipak htjele zadržati anonimnost, upravo zbog straha od mogućih posljedica.

Rizici i opasnosti u BiH uvijek postoje za one koji se usude ukazivati na nezakonitosti, a posebno ukoliko te osobe rade u istim tim institucijama u kojima se nezakonitosti odvijaju, i najčešće posljedice su osude nadređenih, pritisci, pa i gubitak posla. 

Nisu bile rijetke situacije gdje su zapravo oni koji su prijavili korupciju trpjeli veće posljedice nego oni koji su je počinili. Također, problem se pojavljuje i u činjenici da su svi postupci dokazivanja nepravilnosti nadležnih institucija predugački i prekomplicirani, i zapravo zahtijevaju ogromno strpljenje, čekanje i angažman zviždača, zbog čega mnogi u tom procesu i odustanu", pojašnjava za Radiosarajevo.ba Ivana Korajlić, program menadžerica TI BiH. 

Upravo zbog ovakvih situacija, postoji veliki strah među svim svjedocima nepravilnosti, i jako mali broj njih se zapravo usudi prijaviti ih i upustiti se u dugotrajan proces borbe sa sistemom.

"Tek nedavno je usvojen Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, dok entitetski zakoni još nisu zvanično usvojeni. I ovaj zakon na nivou BiH se odnosi samo na zaštitu lica koje dolaze iz institucija BiH, te ne postoji zakon koji bi omogućio zaštitu svih zviždača, bez obzira na to iz kojeg sektora dolaze. 

Zakon na nivou BiH je počeo s primjenom i postoji nekoliko lica kojima je Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH dodijelila status zviždača/uzbunjivača, ali i dalje je rano govoriti koliko je ova zaštita efikasna, a ona prema zakonu podrazumijeva zaštitu od posljedica na samom radnom mjestu i slično. 

Svakako je neophodno proširiti zakone na sve nivoe, i omogućiti zaštitu svima bez obzira na to iz kojih institucija dolaze i s kojeg nivoa", dodaje Korajlić.

Sigurno je nekad lakše ići linijom manjeg otpora i šutjeti, praviti se da ne vidite i ne znate. Koji su razlozi zbog kojih određeni ljudi postaju zviždači?

"Uglavnom se radi o ljudima koji rade unutar institucija ili su u dodiru s njima primijetili nezakonitosti i prema svojoj savjesti, što bi bilo normalno da svako postupi, prijavili te iste nepravilnosti.

No, krivično zakonodavstvo podrazumijeva određene posljedice i za lažno prijavljivanje i omogućava pokretanje postupka protiv osobe za koju se dokaže da je nekoga lažno prijavila. 

Zbog toga i sam Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupcije razmatra i to da li je osoba prijavila nepravilnosti „u dobroj volji“, kako bi se izbjegle zloupotrebe. 

TI BiH u posljednjih deset godina dobiva sve više prijava upravo od tzv. zviždača, koji se često boje obratiti direktno institucijama, već anonimno prijavljuju korupciju nama, a mi zatim djelujemo prema institucijama. Na taj način se može reći da se značajan broj slučajeva otkrije upravo na ovaj način, ali ostaje i dalje isti problem neefikasnosti pravosuđa, odnosno nedostatka institucionalnog odgovora na ove prijave", zaključuje naša sagovornica. 

Nije lako odlučiti se na otkrivanje zakonske malverzacije ili korupcije. To je kompliciran proces koji zahtijeva predanost, izdržljivost i obavezu. Može vas koštati posla, zdravlja... No da li to znači da trebamo šutjeti?

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak