Ko predlaže ukidanje OHR-a: Bildt, koji na duši nosi Srebrenicu i Petritsch, koji želi treći entitet

Nakon što je Christian Schmidt podnio ostavku, Vijeće za implementaciju mira (PIC) će na sjednici 3. i 4. juna birati novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Gotovo koordinirano s deklaracijom Narodne skupštine bosanskohercegovačkog entiteta RS (NSRS) o ukidanju OHR-a, kao i zahtjevima Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH, za njegovo premještanje u Brisel, bivši visoki predstavnici za BiH Carl Bildt i Wolfgang Petritsch u zajedničkom su istupu u njemačkom dnevniku Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) zatražili ukidanje te funkcije.

"Već duže vrijeme ova civilna institucija, koja je proteklih godina izgubila na značaju i legitimitetu, služi mnogim lokalnim političarima prema potrebi i kao cilj napada i kao slamka spasa, čime ih oslobađa obaveze da na vlastitu odgovornost pronalaze održive političke kompromise", poručili su Bildt i Petritsch u FAZ-u, tobože zabrinuti za našu zemlju.

Međutim, domaći mediji propustili su podsjetiti javnost ko su Bildt i Petritsch i kakve stavove zastupaju, što bi u značajnoj mjeri moglo objasniti i njihov trenutni istup. Njihove poruke uglavnom su nekritički prenesene javnosti. Razumljivo je stoga što mediji u regiji prenose ocjene o sve većem broju zahtjeva za ukidanje OHR-a, što bi u ovom trenutku bilo veoma nepovoljno iz perspektive države Bosne i Hercegovine.

Slobo ga je volio

Kad god se Bosna i Hercegovina nađe pred dubokom krizom i ozbiljnim izazovima – a nije ih bilo malo – posljednjih godina ponajviše zahvaljujući malignim vanjskim utjecajima, unositeljima nemira, ali i domaćim kriminaliziranim političkim barabama, poput kakvog crnog gavrana pojavi se lik Carla Bildta.

Bivši premijer i ministar vanjskih poslova Švedske, kao i nekadašnji visoki predstavnik u BiH, tokom devedesetih godina bio je i specijalni predstavnik Evropske unije za sukob na prostoru bivše Jugoslavije. S pravom mu je spočitavana indiferentnost te činjenica da nije učinio gotovo ništa kako bi ublažio patnje bošnjačkog i hrvatskog naroda. Oštro se protivio inicijativi britanske premijerke Margaret Thatcher da NATO intervenira protiv snaga bosanskih Srba 1993. godine.

Šta ovaj čovjek želi danas?

Da bi se razumjele Bildtove namjere, važno je podsjetiti ko je on, kakva je bila njegova uloga u vrijeme genocida u Srebrenici, zašto je za njega notorni "balkanski kasapin" bio "dobar momak" te zašto je s pravom smatran jednim od najzagriženijih protivnika cjelovitosti Bosne i Hercegovine među evropskom diplomatskom elitom.

Nije učinio ništa da zaštiti Srebreničane

Kada je 2013. godine, kao ministar vanjskih poslova Švedske, trebao govoriti u Hrvatskoj o politici proširenja Evropske unije, Udruženje Kuća ljudskih prava iz Zagreba postavilo je pitanje da li je Bildt zaista prava osoba da govori o mirnoj budućnosti i evropskim integracijama, "s obzirom na sve što je u nedavnoj prošlosti činio i kako je sudjelovao u povijesti naše regije".

"Tokom rata u bivšoj Jugoslaviji Carl Bildt bio je posebni izaslanik Evropske unije i UN-a, ali je učinio malo ili ništa da zaustavi ubijanje. Umjesto toga, podržavao je Slobodana Miloševića i uporno ga nazivao 'dobrim momkom'. Nije ocijenio ubistva civila u Srebrenici kao ratni zločin. Žrtve u Srebrenici u svojim je memoarima nazvao 'ratnim zarobljenicima'. Carl Bildt, nekadašnji supredsjedavajući Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, u više je navrata svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom o svojim potezima tokom rata u Bosni i Hercegovini, gdje, prema dubokom uvjerenju mnogih, nije učinio ništa kako bi zaštitio žrtve genocida u Srebrenici", saopćilo je u aprilu 2013. godine Udruženje Kuća ljudskih prava iz Hrvatske.

Pio rakiju s Mladićem

Bosanskohercegovačka javnost zaboravila je podatak da je Bildt 11. jula 1995. godine, na dan kada se u nekadašnjoj zaštićenoj zoni UN-a odvijao genocid, slao dirljivo pismo ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću.

"Tek iz tog pisma postaju razumljivi razlozi zbog kojih će Bildt nekoliko godina kasnije odbiti svjedočiti u sudskom procesu protiv Miloševića, odnosno biti svjedok odbrane osuđene ratne zločinke Biljane Plavšić pred Haškim tribunalom", izvještavao je svojevremeno magazin 60 minuta Federalne televizije.

U pismu od 11. jula 1995. godine Bildt Miloševića oslovljava sa "dragi gospodine predsjedniče" i, s pozicije medijatora Evropske unije za Balkan, kojem je u tom trenutku očigledno bilo poznato da su snage Ratka Mladića zauzele Srebrenicu, konstatuje: "Kada se ponovo sastanemo u petak, postoji opasnost da ćemo se sastati u znatno drugačijoj situaciji, i to takvoj da će biti teže ostvariti napredak oko pitanja za koja smatram da smo obojica uvjereni u potrebu njihovog rješavanja."

Magazin je objavio čak i ratnu fotografiju Bildtove supruge, Anne Marie Corazze, u društvu srpskih vojnika.

Kasnije će Bildt u intervjuu za magazin Kord tvrditi da je za "masakr" – a ne genocid – u Srebrenici saznao tek naknadno, iako je u vrijeme njegovog događanja bio prvi čovjek međunarodne zajednice u BiH.

Dr. Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari, naveo je 2019. godine da je Bildt u julu 1995. godine u Dobanovcima pio rakiju s Ratkom Mladićem, neposredno nakon završetka genocidne operacije u Srebrenici. Dokumenti koje su diplomati stalne misije Hrvatske pri UN-u u Ženevi slali u Zagreb sredinom devedesetih godina snažno svjedoče o Bildtovoj naklonosti srbijanskoj politici, pisao je svojevremeno Večernji list.

Persona non grata u Hrvatskoj

Samo nekoliko dana nakon pada Srebrenice, na sastanku Ministarskog vijeća EU, Bildt je "više kritičnosti i odgovornosti za pad Srebrenice pripisao ofanzivnim akcijama Armije RBiH i HVO-a", dok je istovremeno isticao "da se bosanski Srbi iskreno zalažu za obustavu neprijateljstava".

U drugom dopisu, od 31. jula 1995. godine, hrvatske diplomate otkrivaju sadržaj takozvanog Bildtovog paketa, koji je ovaj dogovorio s Miloševićem: SR Jugoslavija priznaje granice BiH, ali će "BiH biti ustrojena kao unija Federacije i Republike Srpske, a zauzvrat će SR Jugoslaviji biti ukinute sankcije".

Bildt se vodio politikom prema kojoj se "do mira može doći jedino ustupcima Hrvata i Bošnjaka prema strateški važnijim Srbima".

Kako je svojevremeno napisala bivša glasnogovornica Haškog tribunala i novinarka Florence Hartmann, međunarodna zajednica je istovremeno prikrivala umiješanost Srbije u rat u BiH i Hrvatskoj. Zbog svoje uloge na Balkanu tokom devedesetih, Bildt je bio proglašen personom non grata u Hrvatskoj, dok u Bosni i Hercegovini i dalje dijeli političke lekcije.

Wolfgang Petritsch: "Hrvatima treba treći entitet"

Iako je njegova politika u Bosni i Hercegovini bila znatno drugačija te je značajnim dijelom doprinijela stabilizaciji zemlje početkom 2000-ih, austrijski diplomata Wolfgang Petritsch krajem 2025. godine očigledno je promijenio politički kurs.

Petritsch, koji je tokom svog mandata tvrdio da "nije želio da se Hrvati nađu u getu zvanom treći entitet, što bi za posljedicu imalo ekonomsku izolaciju i siromaštvo", čovjek koji je još 2018. govorio da bi treći entitet uništio Hrvate u BiH, a čak ga i 2025. nazivao iluzornim, početkom 2026. napravio je gotovo kopernikanski obrat.

Kako je prenio Večernji list, tokom rasprave na Sveučilištu u Ženevi, održane povodom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma, Petritsch je implicitno priznao da je međunarodna zajednica, uključujući i njega samog, griješila eksperimentirajući s Bosnom i Hercegovinom te je u jednom trenutku rekao kako je Hrvatima potreban poseban entitet.

Pravi problem u složenoj ustavnoj arhitekturi BiH, prema njegovom viđenju, jeste činjenica da je takav sistem otuđio Hrvate i podstakao trajne težnje za uspostavom trećeg entiteta.

Tokom rasprave Petritsch je izjavio: "Rekao bih danas da Hrvatima treba treći entitet."

Izjava je izrečena u kontekstu šire rasprave o neuspjehu međunarodne zajednice da reformira dejtonsku arhitekturu na način koji bi omogućio dugoročnu stabilnost Bosne i Hercegovine. Petritsch je govorio iz perspektive čovjeka koji je BiH vodio u razdoblju intenzivnog međunarodnog intervencionizma i koji sada, s vremenske distance, otvoreno priznaje da su ambicije bile previsoke, a razumijevanje lokalnih odnosa nedostatno.

Zašto je austrijski diplomata nakon gotovo tri decenije promijenio stav o trećem entitetu te zašto se danas našao na istoj strani s Miloševićevim nekadašnjim političkim saveznikom, ostavljamo čitateljima da procijene.

Teško Bosni kada se nad njom nadviju crni gavrani. Još kada bi to vidjela i sarajevska "probosanska" politika, zaokupljena izbornim kalkulacijama i raspodjelom funkcija.

Veritas amara est.