Kako su pripadnici "Zlatne zore" učestvovali u agresiji i genocidu u BiH

Sud u Atini donio je danas odluku da je ekstremno desničarski, neonacistički pokret, odnosno stranka ''Zlatna zora'' (gr. Hrisi avgi), koja je bila treća stranka po veličini u parlamentu tokom dužničke krize, djelovala kao kriminalna organizacija, čime je okončano petogodišnje suđenje, prenose svjetski mediji.  

Sud je donio presudu prema kojoj su lider ''Zlatne zore'' Nikos Mihaloliakos i njenih šest članova Ilias Kasidiaris, Yiannis Lagos, Giorgos Germenis, Ilias Panagiotaros, Panagiotis Iliopoulos i Nikos Papas "upravljali zločinačkom organizacijom", dok je za ostalih 18 optuženih utvrđeno da su "članovi zločinačke organizacije". Samo je 11 od 68 optuženih bilo u sudnici. 

U sudnici je odjeknuo aplauz nakon što je predsjedavajući sudija u tročlanom vijeću proglasio krivim člana ''Zlatne zore'' Jorgosa Rupakijasa za ubistvo muzičara ljevičarskih svjetonazora, Pavlosa Fisasa 2013. godine, i to tako što mu je zabio nož u srce. 

Više od 20.000 demonstranata, uključujući članove glavne opozicione stranke Siriza i Komunističke partije Grčke (KKE), političkih stranaka, sindikata, antifašističkih platformi i studenata uzvikivali su parole "Oni nisu nevini", "Nacisti u zatvor", "Dolje fašizam"...

Na Molotovljeve koktele koje su bacali demonstranti, policija je reagirala bacanjem suzavaca i korištenjem vodenih topova, prenijela je Anadolija.

Ono što je široj javnosti u Bosni i Hercegovini malo poznato jeste da je ovaj pokret imao svoju ulogu i u agresiji i genocidu u  Bosni i Hercegovini. 

Saznanja bosnskohercegovačkih istraživača potvrđuju da su sredinom devedesetih neki od pripadnika ''Zlatne zore'' učestvovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, te da su ratovali na strani tzv. Vojske Republike Srpske, te uzeli učešća i u genocidu u Srebrenici jula 1995. godine. 

Pod komandom Mladića 

Postojala su, navodno, tri nivoa pomoći Srbima u Bosni i Hercegovini tokom agresije na tu zemlju. Prvi se ticao dopremanja goriva i lakog pješadijskog naoružanja i municije, drugi nivo pomoći se odnosio na osiguranje obavještajnih podataka sa grčke strane, naročito u ljeto 1995. godine tokom NATO bombardovanja srpskih položaja i, treći, u vidu upućivanja dobrovoljaca u redove VRS i Vojske Jugoslavije. 

Avdo Huseinović, publicista i autor brojnih dokumentaraca o događajima tokom agresije na našu zemlju, smatra kako nema sumnje da su pripadnici ''Zlatne zore'' bili u Srebrenici. 

''Postoje apsolutni dokazi da su Grci, među kojima su sigurno i članovi ''Zlatne zore'', bili pod ličnom komandom Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Grci su, zajedno sa Mladićem, ušli i počinili genocid u Srebrenici, zajedno sa Mladićem su učestvovali u okupaciji Žepe... Nažalost, u optužnicama protiv Karadžića i Mladića nijednom riječju se nisu spominjala zlodjela Grka i ostalih stranih dobrovoljaca tokom genocida u BiH'', kazao autoru ovih redaka Huseinović. 

Jedan bivši grčki dobrovoljac, blizak ''Zlatnoj zori'', potvrdio je da su Grci bili u Srebrenici i da su tamo čak postavili svoje zastave... 

Huseinović je tokom pisanja o grčkim, ruskim i ostalim dobrovoljcima i plaćenicima prikupio mnoštvo dokumenata. 

''Ono što je interesantno jeste da su neki od tih dobrovoljaca i plaćenika ovdje prvobitno bili u misiji Ujedinjenih naroda (UN), a onda se vraćali kući. Nakon nekoliko mjeseci ponovno su dolazili, ali ovaj put kao dobrovoljci u redovima Vojske RS. Neki su objavili i svoje ratne memoare'', rekao je Huseinović. 

Prema otkrićima Huseinovića, a i video i foto dokumentaciji koju posjeduje, grčkim dobrovoljcima u Bosni i Hercegovini komandovao je izvjesni Antonije, koji je bio u direktnim kontaktima sa generalom Ratkom Mladićem, danas osuđenikom za genocid u Bosni i Hercegovini. 

''Imali smo pomoć od naše braće iz Grčke. I da je svaki drugi Grk bio Antonije, i da je svaki drugi Srbin bio Antonije, nama bi bilo mnogo lakše'', govorio je Mladić.

Grčke zastave 

Majke Srebrenice svjedočile su, takođr, da su grčki vojnici sasvim sigurno bili u Srebrenici jula 1995. godine. 

''U Srebrenici je bila cijela jedna grčka dobrovoljačka četa. Nosili su svoju zastavu. To se nije krilo. Štaviše, poslije genocida jedna ulica u Srebrenici nosila je ime grčkih dobrovoljaca. Oni su se tretirali kao narodni heroji, a ne izvršitelji genocida. Pitam se zašto naše vlasti šute o tome? Zašto se to nije istraživalo i zašto se sada ne istražuje'', riječi su predstavnica udruženja majki Srebrenice. 

One su ranije najavljivale kako će kod institucija države BiH insistirati na procesuiranju grčkih dobrovoljaca. 

Inače, na spisku Generalštaba Vojske RS, među 117 stranih državljana koji su bili pod komandom Ratka Mladića, navode se i grčki borci. Kako su nam potvrdili istraživači genocida u BiH, tamo je nesumnjivo bilo i pripadnika ''Zlatne zore''. 

Među grčkim dobrovoljcima u BiH su bili: Dmitrios Zovicokos (rođen 15. 11. 1966) u Atini, Kuriakos Konstantinos (14. 07. 1964), Labropulos Konstantinos (19. 04. 1969.), Maurenonakni Emanovil (29. 12. 1971.), Nikoladis Ilijas Nikolas (06. 04. 1961.), Piljanis Grigorios Gerigios (23. 06. 1969.) iz Soluna, Spridos Nikolas Zandropulos (04. 04. 1969.) Smatra se da je lista stranih državljana koji su se borili na srpskoj strani mnogo duža. 

Kako je svojevremeno pisala sarajevska ''Slobodna Bosna'', uprkos zahtjevima da se zaustavi regrutacija grčkih mladića, jer je Grčka priznala Bosnu i Hercegovinu, vlada te zemlje nije spriječila nesmetanu regrutaciju i prebacivanje dobrovoljaca u Srbiju, a onda i u našu zemlju.

Procjene govore da se oko sto grčkih dobrovoljaca prijavilo nakon poziva u medijima za odlazak u rat u BiH. 

Centri za vezu su postojali u Solunu i Atini odakle su mladići upućivani u Beograd, a zatim na okupirane prostore Bosne i Hercegovine. Otud su upućivani na liniju fronta kao pripadnici tzv. VRS. 

Sve upućuje na to da je u organiziranje dobrovoljaca bila uključena upravo ''Zlatna zora''.

U martu 1995. godine, kako spominju i majke Srebrenice, formirana je Grčka dobrovoljačka garda u sastavu Drinskog korpusa koja je bila razmještena na području Vlasenice, a po naređenju Ratka Mladića.

U ljeto iste godine upućena je ka Srebrenici. 

Prema riječima Avde Huseinovića, dok je trajalo masovno ubijanje Bošnjaka na potezu od Potočara do Konjević Polja, 13. jula 1995.godine, grčki list „Ethnos“ objavio je „da se grčke i srpske zastave vijore jedna uz drugu, kao živi dokaz ljubavi i solidarnosti dvaju naroda i zahvalnosti koju srpski vojnici osjećaju zbog pomoći grčkih dobrovoljaca koji se bore na njihovoj strani“.

Pod tim ratnim zastavama su bili i pripadnici ''Zlatne zore''. 

Ljubitelji četnika i Arkana 

Tada je pripadnik Grčke dobrovoljačke garde, po imenu Apostolos Bambos, izjavio je da se u Bosni  bori “za veliku Grčku u Evropi slobodnoj od muslimana“, što, opet, nesumnjivo upućuje na bliskost ideologiji koju danas ''propovijeda'' organizacija ''Zlatna zora''. 

I tokom operacije kodnog naziva „Stupćanica 95“, čiji je cilj bilo zauzimanje Žepe, uz Mladića su bili pripadnici Grčke dobrovoljačke garde, kojima je komandovao spomenuti Antonije, onaj isti koji je zajedno sa prvim čovjekom Vojske RS ušao u Srebrenicu, što je Mladić, također, potvrdio u jednom od svojih javnih iskaza. 

Po uzoru na masovne ubice i teroriste Andersa Behringa Breivika i Brentona Tarranta, pripadnici grčke ''Zlatne zore'' nadahnjuju se idejama Ravnogorskog četničkog pokreta (RČP) u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Posebno zbog njihovih zločina nad Bošnjacima i muslimanima uopće u Drugom svjetskom i posljednjem ratu. 

U prostorijama ''Zlatne zore'' u Atini, kako su svjedočili novinari sa Balkana, nalaze se četnička šubara sa kokardama, šajkače, amblemi četničkih i paravojnih jedinica poput Srpske dobrovoljačke garde (SDG). 

U prostorijama dominira veliki grb četničkog pokreta uz natpis ''S verom u Boga, za kralja i otadžbinu'', te slika Željka Ražnatovića Arkana, zapovjednika Srpske dobrovoljačke garde, zloglasnih Arkanovaca. Tamo je i zastava koja je ukrašena drevnim grčkim simbolom koji podsjeća na "svastiku".