Kako su nekada nastajale muzičke zvijezde: Do slave i bez reality emisija (FOTO)

Znate li kako su nekada nastajale muzičke zvijezde? Obično pukom igrom sudbine ili slučajnosti. Skupilo bi se par momaka i rasporedilo ko će da svira koji instrument. Školovani muzičari su bili rijetkost, a pjevač je obično bio onaj ko nije znao da svira nijedan instrument.

Neki su pjevačko umijeće otkrivali po plažama, a drugi po kafanama.

Danas je sve drugačije. Tu su raznorazne reality emisije putem kojih svako može već u ranoj fazi karijere da pokaže svo svoje znanje i umijeće publici od Triglava do Vardara.

No, znate li kako su neke od najvećih bh. muzičkih imena počeli svoju karijeru?

GORAN BREGOVIĆ

Bregović je svirao violinu u muzičkoj školi, ali je u drugom razredu izbačen sa obrazloženjem da je netalentovan. Njegovo muzičko obrazovanje se svelo na ono što su mu pokazivali drugovi sve dok mu majka nije kupila prvu gitaru. Potom Bregović upisuje umjetničku školu, ali ga majka ubrzo ispisuje zbog toga što je škola, navodno, bila puna homoseksualaca? Majka ga upisuje u saobraćajnu školu i, kao kompromis, dopušta mu da nosi dugu kosu. Po prelasku u novu školu Bregović se pridružuje školskom bendu Izohipse kao bas gitarista. Međutim, izbačen je i iz ove škole (ovog puta zbog lošeg ponašanja - slupao je školski Mercedes). Bregović tada upisuje gimnaziju i pristupa gimnazijskom bendu Beštije (opet je svirao bas-gitaru). U njegovoj šesnaestoj godina napušta ga majka i Goran se mora brinuti sam za sebe svirajući narodnjake u kafani u Konjicu, radeći na gradilištu i prodavajući novine.

Na nastupu Beštija primjetio ga je Željko Bebek i pozvao da svira bas gitaru u njegovoj grupi Kodeksi, što je Goran prihvatio. U ljeto 1969. svirali su za turiste u dubrovačkom hotelu Splendid. Potom su pozvani u Napulj da sviraju u noćnom klubu. Prihvataju poziv, ali se sa gazdom kluba razilaze u pogledu repertoara. Ipak ostaju u Napulju da sviraju po noćnim klubovima. U to vrijeme Bregović sa basa prelazi na solo gitaru, a te, 1970. godine, grupa svira u sastavu: Goran Bregović, Željko Bebek, Zoran Redžić i Milić Vukašinović. U to vrijeme su bili pod snažnim uticajem muzike grupa Led Zeppelin i Black Sabbath, za što je najzaslužniji bio Milić Vukašinović "zarazivši" ih tom vrstom muzike. Izgleda da je ovo bio razlog odlaska Željka Bebeka iz grupe u jesen 1980. godine. Krajem godine Bregovićeva majka i Redžićev brat Fadil dolaze u Napulj i odvode momke nazad u Sarajevo.

U jesen 1971. Goran upisuje studije filozofije i sociologije ali vrlo brzo odustaje. U isto vrijeme Milić Vukašinović odlazi u London tako da Bregović i Redžić počinju svirati u grupi Jutro. Tokom nekoliko slijedećih godina grupa često mijenja postave a 1. januara 1974. grupa Jutro postaje Bijelo dugme.

DINO MERLIN

Krajem 1970-ih godina, Dino Dervišhalidović i Mensur Lutkica, osnivaju bend "DINO". Vježbali su pjesme na Lutkicinoj klavijaturi. Jedne noći u jednoj kafani u jednoj sarajevskoj mahali izvode pjesmu "Kad bih bio bijelo dugme". Lutkica je svirao gitaru, a Dino bas i pjevao. Loše kritike te večeri odvraćaju Dinu od bavljenja muzikom. Zapošljava se u "Svjetlosti", kasnije u "Unisu", ženi se s Amelom. Nakon toga daje otkaz u "Unisu" i 1983. godine ponovo okuplja grupu. Na nekakvom derneku, biralo se ime grupe. Papirići su se izvlačili iz Dininog cilindra. Lutkicina djevojka, Davorka, izvukla je, sada već kultno ime, Merlin.

Godine 1984. prijavljuju se na prvi festival "Nove nade, nove snage". "Merlin" izvodi obradu pjesme "Motori" i pobjeđuje u sastavu: Edin Dervišhalidović - Dino (vokal), Amir Bjelanović - Tula (gitara), Enver Milišić - Mili (bas-gitara), Mensur Lutkica (klavijature) i Džafer Saračević - Džaf (bubnjevi). S namjerom da snime album, nešto para i demo snimcima kreću na put. Obišli su sve diskografske kuće u Jugoslaviji i niko ih nije primio. Kasnije su navratili u "Blap", studio Brane Likića (lider grupe Rezonansa), gdje snimaju prvi album pod nazivom "Kokuzna vremena" koji 1985. godine izdaje Diskoton. Sa ploče se izdvajaju pjesme "Kokuzna vremena" i "Ljubav nije paradajz", koje je Dino napisao još dok je radio u "Unisu".

Grupi se prišiva etiketa blijede kopije "Bijelog dugmeta", ali "Merlin" to demantira albumom "Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe". Ploča podiže pravu lavinu iz jugoslovenskog muzičkog vulkana. Inspirisan novonastalim pokretom "New Partisans", što se osjeti u pjesmi "Cijela Juga jedna avlija", album dovodi do izražaja Dinin autorski rad. Te 1986. "Merlin" puni Zetru, što je i danas za izvođače i bendove veliki uspjeh. Veliki hitovi postaju pjesme "Nek' padaju ćuskije", "Lažu me", "Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe". Pjesma "Uspavanka za Gorana B." posvećena je Goranu Bregoviću.

ZDRAVKO ČOLIĆ

Prvi pjevački nastup imao je u Baošićima, malom naselju nedaleko od Herceg Novog, u Boki Kotorskoj. Na plaži ili kampu od deset uvečer pa do jutra pjevao je i svirao pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije će Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst, ali da to niko nije primijetio jer nije znao originalni tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez dinara u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu za takmičenje pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu "Lady Madonna" i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na voz za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.

Prvi zvanični nastup Čola je imao 1969. godine u grupi "Ambasadori". 

HARI VAREŠANOVIĆ

Estradnu karijeru započeo je krajem 1970-ih u sarajevskoj grupi Ambasadori, da bi je nastavio u grupi "Zov". Kao frontmen grupe postiže veliki uspjeh pjesmom "Golubica", u kojoj objedinjuje elemente popa i rocka sa elementima tradicionalnog bosanskog folklora.

Prvi nastup su imali na koncertu u sarajevskoj Skenderiji. Svoj album prvenac pod nazivom "U tvojoj kosi" izdaju 1985, a nastupaju i na "Jugoviziji" 1986. godine sa pjesmom "U tvojoj kosi" koja im donosi 5. mjesto.

ŽELJKO BEBEK

Bebek je tokom 1960-ih i 1970-ih pjevao u sastavu Kodeksi, jednom od poznatijih sarajevskih sastava tog vremena prije nego je stupio u Bijelo dugme početkom 1970-ih godina.

Željko Bebek je bio član grupe Bijelo dugme u razdoblju od 1974.-1984., koje muzički kritičari označavaju najboljim za grupu. 

MLADEN VOJIČIĆ TIFA

Kada se upisao u prvi razred gimnazije počinje se pomalo baviti muzikom (svirao je bas i povremeno pjevao) i to ga uslovljava da izgubi godinu, ali je ostalo završio bez ikakvih problema.

Tifini prvi muzički počeci vezani su za hard rock grupu "Prvi Čin" 1976. godine u kojoj je počeo da pjeva po prvi put. Napustio je grupu i za samo mjesec dana kasnije odlazi u grupu "Kako Kad" koja je svirala Jazz-rock muziku. U toj grupi prvi put počinje da pjeva. Napušta i ovu grupu i odlazi u grupu "Paradox". Oktobra 1980. godine odlazi u vojsku, ali je tokom boravka u vojsci u stalnoj vezi sa Zlatanom Čehićem, basistom grupe"Paradox". Čehić je komponovao, Tifa pisao pjesme, a plan je bio nastaviti sa radom grupe po Tifinom izlasku iz vojske. Ali, kada se ponovo pojavio u civilu u Sarajevu, "Paradox" više nije postojao, a Čehić je bio član grupe "Top". Ubrzo im se i Tifa pridružio, a bend je potrajao do januara 1983. Tifa se jedno kraće vrijeme zadržao u obnovljenoj "Teškoj Industriji" i tako su njegovi tekstovi iskorišteni za njihovu povratničku ploču "Ponovo sa vama". Nije dugo ostao ni sa njima.

Ubrzo je stigao nevjerovatan poziv: "Da pjeva u Bijelom dugmetu".

ALEN ISLAMOVIĆ

Upisuje se u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi bend „BAG“, koji je uporno vježbao na jedno pojačalo BASSKING. Odluka ko će biti vokalni solista pala je na Alena jer ostali su tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča, pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali neko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturske, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog raznih promjena u bendu Alen je savladao i bas gitaru u grupi „TNT“ i tako postao vokalista i bas gitarista 1975. godine. Najveće kaljenje kao vokalni solista imao je u periodu 1976-1978 gdje je pjevao na velikim igrankama sa starijim i najpopularnijim bendom u Bihaću, grupa„ BIVIS “. To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko 1000.

Kraj 1978. godine dočekuje u vojsci i poslje izlaska iz nje 1980. ponovo okuplja svoju grupu BAG i pravi igranke i sa tim bendom pobjeđuje po gitarijadama u Drvaru, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Banjoj Luci. Na par koncerata Divljih Jagoda sa svojim bendom svira kao predgrupa. Te iste godine „Divlje jagode“ zbog nekih članova koji su bili u vojsci pokušavaju se okupiti i promijeniti mjesto boravka. Dva glavna člana JagodaA su Bišćani i iz Zagreba su htjeli preseliti u Sarajevo. Alenu je bilo ponuđeno mjesto bas gitariste i Prijedorčaninu mjesto bubnjara. Napustiti Bihać, posao koji su mu roditelji našli u to vrijeme bilo je biti ili ne biti, ali savjet starijeg brata koji je u njemu nešto vidio, pomogao mu je da spakuje kofere i krene u bijeli svijet pun izneneđenja, a da ni jednog momenta ne pomisli šta ga očekuje.