Kako izgleda život u studentskim domovima u BiH: 'Kotlovnicu nazivamo tempiranom bombom'

Ekipa portala Radiosarajevo.ba tokom mjeseca juna komunicirala je sa studenticama i studentima iz Bosne i Hercegovine.

Istraživali smo kako izgleda život u studentskim domovima u našoj zemlji, a oni su s nama podijelili svoja iskustva.

Kotlovnica u domu na Bjelavama koju studentice i studenti nazivaju 'tempiranom bombom', nedostatak tople vode, kupaonice bez ključeva, stjenice, samo su neke od poteškoća sa kojima se studenti svakodnevno suočavaju.

Kada bi bili u finasijskoj mogućnosti, studentice i studenti bi rado izabrali privatni smještaj umjesto zajedničkih soba i kupatila u domovima, pokazuju odgovori oko 150 studentica i studenata iz 58 gradova ili mjesta naše zemlje.

Dok neke finansira porodica, čak jedna trećina kaže da su imali problem s plaćanjem smještaja u domu. Hrana u domovima ne zadovoljava potrebe studentica i studenata, i više od trećine studenata ne bi nikome preporučilo ovakav tip smještaja.

Također, gotovo polovina nema sopstveni WC i kupatilo u domu, a, najveći broj njih dijeli sobu sa drugim osobama.

Tek trećina ispitanika/ca žalila se Upravi doma na probleme s kojima se susreću, a samo u dva slučaja žalbe Uprava je poduzela nešto.

Tempirana bomba na Bjelavama

Aldin Mešan je predsjednik Asocijacije studenata Studentskog centra Sarajevo i jedan je od stanara doma Bjelave.

Udruženje na čijem je čelu naš sagovornik aktivno se bavi problemima u studentskim domovima koji spadaju pod Studentski centar Sarajevo. Objašnjava nam da kao predsjednik Udruženja nema benefite u novčanom smislu, funkciju je prihvatio kako bi stekao nova iskustva.

"Studentice i studenti se najčešće obraćaju nama, ali mogu se obratiti i upravi Studentskog centra. Na Bjelavama boravi oko 550-560 studentica i studenata, dok ih je u Nedžarićima možda 50-ak više.

Glavna razlika između Bjelava i Nedžarića je lokacija. Cijena smještaja je slična, sami broj studentica i studenata je tu negdje, Bjelave trenutno malo odstupaju zbog reprezentativnog drugog paviljona.

Ukratko, na Bjelavama je najveći problem kotlovnica, a Nedžarići imaju problem s vodovodnim i električnim instalacijama. Utopljavanje objekta u Nedžarićima izvršeno je prije dvije godine, ali im trenutno prokišnjava krov i bore se s pojavom stjenica", govori Mešan.

U domu na Bjelavama boravi naš sagovornik, a, studenti se na ovoj lokaciji najčešće žale na inventar i stanje kupatila, osim toga, tu su i problemi sa električnim instalacijama. Dodajmo i da je riječ o objektima koji su izgrađeni 70-ih godina i njihova rekonstrukcija trebala je do sad biti obavljena.

"Kotlovnicu nazivamo tempiranom bombom, ona se nalazi ispod restorana u kojem se dnevno hrani oko 500 studentica i studenata. Stara je preko 30, 40 godina, rekonstrukcija se trebala izvršiti još 90-ih godina; nedavno je kotlovnica stala u potpunosti i tri dana smo bili bez tople vode.

Kotlovnica pravi velike gubitke Studentskom centru, kad uđete unutra nije ugodno, imate strop koji otpada, konstantno curenje vode iz bojlera, katastrofalno", priča Mešan.

Zbog ovog problema, studentice i studenti toplu vodu imaju samo u određenim terminima u danu, tačnije, od 16 do 23 sata.

Sa stanjem kotlovnice na Bjelavama upoznato je Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo i ministrica Adna Mesihović. Mešan navodi da su održali zajednički sastanak i formirali radnu grupu koja je popisala sve infrastrukturne probleme u koje spada kotlovnica.

"U narednom periodu je planirana rekonstrukcija, ali trenutno postoji problem finansija. Moram naglasiti da bi sama mjesna zajednica bila u opasnosti ukoliko bi došlo do eksplozije. Ovo je ogroman problem i za stanovnike Bjelava, nažalost, tek kad dođe do problema razgovarat ćemo o ovome", veli Mešan.

Svaka poteškoća koja se pojavi u Nedžarićima ili na Bjelavama prvo se prijavi upravi doma, upravnik napravi prijavu za kvar i proslijedi je majstorima, a kad studentice i studenti imaju veći problem obraćaju se direktoru Studentskog centra. Mešan kaže da lanac komunikacije dobro funkcioniše, a nas interesuje kako su onda nastali ovoliki problemi.

"Zakazali su studenti jer se ne borimo zajedno, zatim Vlada Kantona Sarajevo koja je pokazala nemar prema Studentskom centru, a i sami menadžment. Postojao je porezni dug koji je prošle godine isplatilo Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade, dug je iznosio 1.200.000 KM i kočio je promjene", tvrdi Mešan.

Kad dođete na Bjelave vidite utopljene paviljone, ali ne vidite kako to sve izgleda iznutra.

Pozitivan primjer je drugi paviljon koji je renoviran 2016. godine, ima nove instalacije i dobar inventar. Svaka soba ima vlastito kupatilo, frižider i televizor. Kako nam govori Mešan, u ovom paviljonu su smještene studentice i studenti starijih godina studija.

Bjelave trenutno imaju pet aktivnih paviljona, studentice i studenti ne plaćaju istu cijenu za sve paviljone i ona u konačnici ovisi od subvencija kantona iz kojeg studentice i studenti dolaze i vrsti smještaja koji koriste.

"Cijena na Bjelavama ovisi o paviljonu i subvenciji kantona iz kojeg dolazite, kreće se između 170 i 200 KM. Usporedbe radi, domovi u Tuzli (oko 90KM) i Zenici (oko 160KM) su izgledom slični onima u Sarajevu, ali studentice i studenti manje plaćaju smještaj. Najbolja je situacija u Mostaru i oni imaju najmanje cijene.

Drugi paviljon je dobar primjer, a nikad ne bih volio živjeti u prvom paviljonu. U navedenom paviljonu borave isključivo djevojke, inventar je isti od 1970-ih godina, vertikale kupatila su u užasnom stanju, stalno osjetite smrad, vlagu u prostorijama... Koriste stare madrace i namještaj i imaju zajednička kupatila. Stid me kad se osvrnem na to, a mogu misliti kako je djevojkama", priča Mešan.

U petom paviljonu kupatila su također zajednička, ali ovaj paviljon odskače po inventaru koji je stigao prije tri, četiri godine. Dodajmo i da na vratima zajedničkih kupatila ne postoje ključevi.

Sedmi paviljon također ima problem s kupatilima, ali se njihova nalaze u sobama.

"U početku sam živio u sedmom paviljonu, nas troje je bilo u jednoj sobi, koristili smo vlastito kupatilo. Tamo stalno visi strop, konstantno curi voda koja ide prema instalacijama, a osim na Bjelavama, ovaj problem je prisutan i u domu Nedžarići gdje se čitav jedan sprat ne koristi iz navedenih razloga. Sedmi paviljon na Bjelavama ima i specifičan problem, jedan osigurač je vezan na dvije do tri sobe, čujete konstantno ispadanje osigurača", pojašnjava Mešan.

Studentice i studenti na Bjelavama hrane se u restoranu Studentskog doma u kojem mogu pojesti tri obroka, doručak (7-9 h), ručak (12-16 h) i večeru (17.30-20 h) i to od ponedjeljka do subote. Nedjeljom se studentice i studenti hrane u pekarama i fast foodovima, a samo u drugom paviljonu postoji kuhinja koju mogu koristiti.

"Kuhinja je priča za sebe, sam inventar je iz 70-ih godina sigurno, možda postoji nekoliko novijih mašina. Hrana je raznovrsna, nećete ostati gladni, ali kvalitet hrane nije shodan studentskom standardu u jednoj europskoj državi.

Javne nabavke predstavljaju veliki problem, dobavljači zbog dugova ne žele dostaviti hranu, kuhari rade u lošim uslovima, ali trude se da nam iznesu jela na što kvalitetniji način", veli Mešan.

Osim restorana, na Bjelavama postoji bife i vešeraj koji nije zadovoljavajuće veličine i ne može odgovoriti potrebama studentica i studenata.

Pozitivna priča iz Mostara

Iva Babić je predstavnica studenata Studentskog centra Mostar koja studira psihologiju. Naša sagovornica već četiri godine boravi u Studentskom centru Sveučilišta u Mostaru.

"Uvijek su mi govorili da tokom studentskog života moram živjeti u domu, sad kad sam preživjela te četiri godine opet bih sve iz početka. Smještaj u domu plaćam 165 KM, pored smještaja imamo tri obroka svaki dan. Uslovi su odlični za studentski dom, svaka soba ima frižider, klimu, kupatilo, stolove za učenje. Imamo studentski restoran, čitaonice, kafić, street work park, dnevne boravke po hodnicima. U slobodno vrijeme imamo razne radionice, akcije čišćenja okoliša, partije, svirke... Organizirali smo i advent ispred doma...", priča Iva.

Studentice i studenti u domu u kojem boravi naša sagovornica probleme rješavaju na sastancima s upravom Centra.

"Imamo radne sastanke sa upravom Centra, tu im iznosimo naše probleme, a, imamo i anonimne ankete putem kojih se studentice i studenti mogu požaliti. Eventualni problemi se rješavaju brzo, u restoranu se pojavila vlaga i rekonstrukcija je krenula 15. jula", naglašava naša sagovornica.

Pitamo Ivu kakvi su njeni planovi nakon studija i ima li želju nastaviti studij ili tražiti posao van granica Bosne i Hercegovine.

"Zadnja opcija mi je da odem iz BiH, svima nama je najljepše u našoj državi, nigdje nam ne može biti ljepše. Nadam se da će se trud i učenje isplatiti. Moja prva želja je bila da studiram u Hrvatskoj, ali je to bilo komplikovano zbog državne mature. Naši fakulteti su jako dobri i nemamo potrebe ići vani", dodaje naša sagovornica.

Iva ističe da život u studentskom domu ima brojne prednosti i nabraja neke od njih.

"Mi ne smetamo jedni drugima, uvijek mi je neko na raspolaganju od sustanara, tu je i prednost kad se nešto pokvari – mi prijavimo domaru i on to popravi, a kad si u stanu sve to sam moraš i naći majstora i platiti veliku cifru", govori studentica.

Predstavnica studenata Studentskog centra Mostar upoznata je sa stanjem u ostalim studentskim domovima u Bosni i Hercegovini.

@spaskeje

#srbija #crnagora #hrvatska #bosna #bosniaandherzegovina #balkan #fy #fyp #foryou #foryoupage

♬ original sound - Spaske

"Zaprepastila sam se kad sam vidjela kako izgleda Studentski dom u Istočnom Sarajevu.

Studenti imaju samo jedan zid u sobi, prvi zid je veliki prozor, drugi je ormar i četvrti zid je rigips (gipsana ploča op.a.). Njihovi prostori za učenje su takvi da ne bih imala motivaciju da učim tu, a, kupaonice su zajedničke. Toaleti su u raspadu i pored toga nisu očišćeni, tuševi su bez vrata-samo paravan i stavite značkicu ako se tuširate. Ne mogu vjerovati da neko sjedi na vrhu i smatra da je uredu da mladi ljudi borave u takvim uslovima. Da li bi oni pustili svoju djecu da žive u takvim uslovima", pita Iva Babić.

Iskustvo iz Tuzle – Život uz cimerke, cimere i stjenice

Dženeta Dizdarević je studentica prve godine Pravnog fakulteta u Tuzli i stanuje u Studentskom domu u Tuzli.

"Imam drugaricu koja je prethodno koristila usluge doma, najviše me privukla povoljna cijena smještaja i činjenica da imamo ručak i večeru u domu. Cijena smještaja zavisi od kantona iz kojeg dolaze studentice i studenti. Oni koji dolaze iz Tuzlanskog kantona plaćaju boravak u domu 91 KM uz određene takse, dok iz drugih kantona, bosanskohercegovačkog entiteta RS i Brčko distrikta plaćaju 61 KM uz takse", veli Dizdarević.

Život u domu razlikuje se po paviljonima, a studenticama i studentima na raspolaganju su jednokrevetne i dvokrevetne sobe.

"Dostupna nam je i posteljina. Bitno je naglasiti da mi u kupatilu nemamo higijenska sredstava, već studenti to kupuju. Imamo čistačice koje čiste svakodnevno, ali previše je studentica i studenata... Čistačice jedan period čak nisu ni dolazile pa smo izdvajali svoja sredstva i sami čistili. U prosjeku 10 osoba koristi jedan WC. Imamo vešeraj, ali on služi za pranje posteljine. Garderobu nosimo kući", kaže naša sagovornica.

Kao i u sarajevskom domu Nedžarići i u Tuzli studentice i studenti imaju problema sa stjenicama.

"Studenti se obično žale na stjenice, to je dugogodišnji problem. Ove godine nam renoviraju sobe pa se nadamo da će biti bolje, također imamo i konstantno organiziranje zabava pa se uništava inventar u domu. Partiji stvaraju distrakciju prilikom učenja ili tokom večeri kad većina ide na spavanje", navodi studentica.

Dženeta dodaje da se u slučaju problema studentice i studenti mogu obratiti direktoru Studentskog centra, zatim referentu za smještaj ili predsjedniku Udruženja 'Studenjak' kao posredniku.

"Nisam još imala potrebu da se obraćam nadležnim organima, problemi koje sam navela postoje od ranije, starije kolege su se žalile, i nadležni reaguju u zavisnosti od hitnosti situacije", navodi ona.

Slično kao i u Sarajevu, studentski restoran u Tuzli ima radno vrijeme u koje se studentice i studenti moraju uklopiti.

"Restoran radi za ručak od 12 do 14.30 sati, za večeru od 16.30 do 18.15 sati. Restoran se zatvara odmah nakon večere. Bilo mi dobro da se prilagodi godišnjim dobima, pola pet je zaista rano tokom ljetnog perioda. Proprilično sam zadovoljna hranom, vrlo je slična hrani koju jedemo kod kuće", naglašava naša sagovornica.

Tuzlanski dom za razliku od onog u Mostaru nažalost nema klimu, a studentice i studenti ljeto provode uz otvorena vrata i prozore.

Objašnjava nam i da se svake godine treba prijaviti na konkurs kako bi dobila mjesto u domu.

"Svake godine izlazi novi konkurs i prijavimo se, poručila bi studentima da dom nije za studente koji žele mir i tišinu, jer tu nikad nije apsolutni mir. U slobodno vrijeme se družim s kolegicama i kolegama, a po završetku studija planiram nastaviti studij na drugom ciklusu u našoj zemlji", zaključuje Dizdarević.

Život u privatnom studentskom domu u Sarajevu

Enisa Husejnović je studentica koja živi u studentskom domu Nedžarići, a ranije je stanovala u privatnom studentskom domu u Sarajevu.

"Pet godina studiram u Sarajevu, prve dvije godine sam živjela u privatnom katarskom domu u Sarajevu - Qatar Charity, mjesec dana sam bila u stanu, i onda sam stigla u Nedžariće. Za povratak u dom sam se odlučila jer mi je teško svaki dan zbog obaveza imati dva ili tri redovna obroka koja su nutritivna, smršavila sam u tih mjesec dana pet šest kilograma jer sam bila puna obaveza", govori Enisa.

Usporedila nam je život u privatnom domu i domu Nedžarići.

"Stanovala sam u privatnom ženskom domu, a, u Nedžarićima ste u heterogenoj zajednici. Možda to nekome ne bi odgovaralo, ali boravak među različitim ljudima doprinio je mom napretku.

U Nedžarićima je renoviran samo jedan paviljon od postojeća tri. U njemu su promijenjeni kreveti i radni stolovi, došlo je do renovacije vanjske stolarije. Ranije ste mogli vidjeti kako se zavjese pomjeraju kad malo jače puhne vjetar, bilo je hladno, uprava nije dala da se koriste grijalice. Ljudi su imali vlagu u sobama, curila je određena voda, studenti bi se selili ako je bilo slobodnih soba. Renovacija je bila dio projekta koji je finansirala Europska unija, trenutno ne znam šta će biti sa ostalim paviljonima", objašnjava studentica.

Pitamo našu sagovornicu kako je iz privatnog doma stigla u dom Nedžariće.

"Bilo mi je lijepo u privatnom domu, on pruža dodatne aktivnosti, edukacije, kurseve i mnogo je drugačiji od državnog doma, ali treću godinu nisam primljena. Ideja samog doma je da borave djeca bez jednog roditelja ili socijalno ugroženih porodica. Na prvoj godini sam došla preko preporuke, tad još uvijek nisu bili popunjeni kapaciteti", veli Enisa.

Razgovaramo i o ishrani u studentskom domu Nedžarići.

"Nije loše koliko se priča, studenti iz privatnih stanova dolaze nama na ručkove, ali ima dosta nedostataka, uvijek će vas dočekati obrok, ali ako hoćete ono najbolje, morate doći u prvih pola sata. Količina te hrane koje su studenti željni je veoma mala, posebno kad je riječ o ramazanu i tad je to veliki problem. Ima prostora za popravak", naglašava studentica.

Na zvaničnoj stranici doma Nedžarići navedeno je da studenti imaju prostor za edukativne sadržaje, čitaonicu, biblioteku, multimedijalni centar sa priručnom bibliotekom, fitnes, vešeraj, kopirnicu, stomatološku ordinaciju, studentsku ambulantu, prostor za obavljanje vjerskih aktivnosti i restoran sa kuhinjom.

Enisa uz osmijeh odgovara da je i ona pročitala ove informacije.

"Čitaonica prokišnjava, postoji biblioteka sa manjim brojem knjiga, ali tu nema stručne literature, postoji i mesdžid", naglašava Enisa.

Studenti na Bjelavama ne trebaju ambulantu

Tokom rada na ovoj priči studentice i studenti nisu znali ko tačno sjedi u Upravnom odboru JU 'Studentski centar' Sarajevo.

Naime, informacija ko, kada, gdje i koliko često boravi na sjednicama Upravnog odbora nije bila dostupna na službenoj stranici Studentskog centra Sarajevo.

Na naš upit, v.d. direktor JU 'Studentski centar' Sarajevo Ammar Demić odgovorio je da upravni odbor JU “Studentski centar” Sarajevo broji pet članova: Admir Fatić, predsjednik, Amel Delić, član, Lamija Sivić-Hodžić, član, Refik Ožegović, član i Senada Škamo, članica.

"Upravni odbor održava redovne i elektronske sjednice. Zbog tehničkih problema, Ustanova nije mogla objavljivati na web stranici pozive za održavanje sjednica i Odluke. U narednom periodu ćemo objavljivati Pozive i donesene Odluke jer su tehnički problemi otklonjeni. Upravni odbor JU SCS redovno dostavlja Izvještaj o svom radu Ministarstvu za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS, kao i Zapisnike sa održanih sjednica svaka tri mjeseca", piše Demić.

Na službenoj stranici doma Bjelave pročitali smo da se u sadržaj naselja ubrajaju: čitaonica, biblioteka, multimedijalni centar sa priručnom bibliotekom, fitness, vešeraj, kopirnica, stomatološka ordinacija, studentska ambulanta, uredno uređeni parkovi, prostor za obavljanje vjerskih aktivnosti, sportski tereni i caffe barovi.

"Studentsko naselje Bjelave u okviru svojih kapaciteta raspolaže sa čitaonicama u svakom od paviljona, dakle ima čitaonice u svim paviljonima u kojima su smješteni studenti. U okviru čitaonice četvrtog paviljona postoji biblioteka sa određenim brojem literature koja je na raspolaganju studentima. Također, u studentskom naselju Bjelave postoje prostorije za relaksaciju studenata a to su caffe bar, zatim fitness (teretana), dnevni boravak u drugom paviljonu koji je prilagođen da u njemu studenti mogu provoditi svoje slobodno vrijeme (udobne sećije, tv aparati, klub stolovi), zatim čajne kuhinje na svakom spratu drugog paviljona koje su opremljene aparatima kako bi studenti mogli da pripremaju obroke, ukoliko imaju potrebu za tim.

U sklopu drugog paviljona postoji prostorija koju studenti nazivaju multimedijalnom salom a u kojoj se održavaju projekcije, određena predavanja i slični skupovi studenata. Pored navedenog studentima je obezbijeđen i vešeraj, gdje uz simbolične cijene mogu vršiti pranje i sušenje veša. U krugu naselja postoje sportski tereni (mali fudbal, basket, odbojka), a ono što posebno studentsko naselje čini specifičnim je otvoreni amfiteatar u parku središnjeg dijela naselja gdje studenti provode svoje slobodno vrijeme u ugodnoj hladovini. Kad je u pitanju dio oko kopirnice i ambulante, taj dio ne postoji u naselju trenutno, a nekada prije kada je bila potreba za tim bili su i takvi sadržaji", tvrdi Demić.

Naravno, pitali smo i za 'tempiranu bombu' - kotlovnicu o kojoj su nam pričale studentice i studenti koji žive na Bjelavama.

"Radi se o parnoj kotlovnici čiji je pogonski energent plin, a alternativno lož ulje. Kotlovnica je urađena i puštena u pogon 1969. godine i zbog dotrajalosti u jako lošem je stanju. Kotlovnica ima dva kotla od kojih je jedan rezervni a drugi glavni kotao. S obzirom na to da je glavni kotao već određeno vrijeme van funkcije zbog dotrajalosti, radi na jednom kotlu. Po stručnim nalazima ovlaštenih ustanova kotlovnicu je potrebno obnoviti jer je ista davno stekla uslove za to zbog svoje starosti. Svakodnevno su problemi sa istom i vrlo česti kvarovi otežavaju rad kotlovnice. Nakon svakog servisa kotlovnice informacija od servisera bude takva da svaki naredni kvar kotlovnice može značiti i njen prestanak sa radom. U posljednjih 10 dana smo imali kvar i jedan period kotlovnica nije radila, serviseri su nakon pet dana uspjeli otkloniti kvar, ali je upitno do kada će to da funkcioniše. Do sada je vršeno nekoliko pregleda kotlovnice od strane raznih ovlaštenih kuća i komisija, i zaključak svake je da je ista davno trebala biti rekonstruisana. Postoje obećanja za rekonstruciju kotlovnice, te shodno tome očekujemo od Vlade Kantona Sarajevo da će osigurati finansijska sredstva za realizaciju naprijed navedenog", navodi Demić.

Na naše pitanje ko će biti odgovoran ukoliko dođe do eksplozije u kotlovnici studentskog doma Bjelave, v.d. direktor Ammar Demić nikad nije odgovorio.

Kotlovnica na Bjelavama

Istraživački tim portala Radiosarajevo.ba kontaktirao je i ministra komunalne privrede, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Bojana Bošnjaka o slučaju kotlovnice na Bjelavama.

Kako su nam odgovorili iz njegovog kabineta, Ministarstvu komunalne privrede, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo za budžetsku 2024. godinu nije delegiran projekat sanacije ili rekonstrukcije za objekat koja je predmet našeg tematiziranja.

Obzirom da su studentski domovi u nadležnosti Ministrstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo, kontaktirali smo i ministricu Adnu Mesihović, ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor.

Pitali smo i stanovnike sarajevskog naselja Bjelave da li su upoznati sa stanjem kotlovnice u domu u ovom naselju.

Naši sagovornici kažu da su uslovi u kojima borave studentice i studenti nezadovoljavajući, ali ne znaju da kotlovnica predstavlja problem za kompletno naselje.

Odliv mozgova – trend u Bosni i Hercegovini

Univerzitet u Sarajevu je 10. juna 2024. godine objavio konkurse za upis studenata u akademskoj 2024/2025. godini koji omogućavaju upis 5590 studenata na prvi ciklus i integrirani studij, 3447 studenata na drugi ciklus studija, 195 kandidata na stručni studij, te 96 kandidata na specijalistički studij.

Prema dostupnim informacijama na službenoj stranici JU 'Studentski centar' Sarajevo pruža usluge smještaja i ishrane za oko 2.000 studenata UNSA koji su gotovo podjednako raspoređeni na lokalitetima Bjelave i Nedžarići.

Prema prethodnim podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u školskoj 2023/2024. godini na prvi ciklus studija visokog obrazovanja, uključujući i integrisane studije, u zimski semestar upisano je 71 185 studenata, od toga je 61 335 studenata upisano na sve godine studija, a 9 850 su apsolventi.

Usporedbe radi u akademskoj 2013/2014. taj broj iznosio je 113 290, dakle, Bosna i Hercegovina je za deset godina izgubila više od 42 000 studenata.

Naravno, postoje i mladi ljudi koji su odlučili studirati u inostranstvu. O broju studentica i studenata koji se školuju van naše zemlje Bosna i Hercegovina nema službene podatke. Iz tog razloga, poslužili smo se informacijama svjetske platforme Erudera.

U akademskoj 2019/2020. godini više od 15 000 studenata otišlo je na studije van Bosne i Hercegovine.

Istraživački tim portala Radiosarajevo.ba kontaktirao je dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Seada Turčala kako bi saznali koji je glavni razlog odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine.

"Loši uslovi smještaja u studentskim domovima u BiH sigurno ne predstavljaju ključni razlog za odlazak na studij u inostranstvo, ali ipak doprinose ukupnom nezadovoljstvu studenata. Ograničeni kapaciteti i loši uslovi smještaja se mogu promatrati kao prateći faktori", kaže Turčalo.

Dekan smatra da nekoliko drugih faktora presudno utječe na odluku mladih da studiraju izvan Bosne i Hercegovine.

"Za dio mladih veće mogućnosti za stipendije i finansijsku podršku predstavljaju značajan motiv. Drugi važan faktor su bolje perspektive za zaposlenje i karijeru nakon studija. Mnogi mladi vjeruju da će im diploma stečena u inostranstvu donijeti bolje šanse za zaposlenje i napredovanje u karijeri. Nezadovoljstvo ukupnom situacijom u BiH također igra značajnu ulogu. Dio mladih odlučuje studirati vani zbog općeg nezadovoljstva ekonomskom i političkom situacijom u BiH. Studij u inostranstvu vide kao izlaz iz takve situacije. Uvjeren sam da se i dio mladih odlučuje na studij u inostranstvo kao priliku priliku za sticanje novih životnih iskustava, priliku koja je vrijedna za lični razvoj i proširivanje vidika", veli Sead Turčalo.