Kako bjegunci izigravaju sigurnosni sistem u BiH: Skaču kroz prozore i sa krovova, ima li rješenja?

Bjekstva osumnjičenih, optuženih ili osuđenih osoba dešavaju se svugdje u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini, a nerijetko zbog propusta policajaca i stražara u javnosti bjegunci praktično ismijavaju kompletan sigurnosni sistem.

Radi se o pojavi koja je prisutna gotovo koliko i sam kriminal, a u javnosti i kod medija uvijek probudi - senzacionalizam.

Koliko je ovaj fenomen interesantan i ljudima koji veze nemaju sa kriminalnom, najbolje govori podatak da je snimljeno više filmova o spektakularnim bijegovima iz zatvora i drugih ustanova.

Jedan od posljednjih slučajeva bjekstva u našoj zemlji odigrao se 7. novembra kada je na očigled svih prisutnih kroz prozor prostorije za zadržavanje Osnovnog suda u Banjoj Luci iskočio 65-godišnji Ivica Mišković iz Kaknja.

Da stvar bude gora, bjekstvo se dogodilo nakon što je osuđen na četiri godine zatvora zbog seksualnog zlostavljanja unuke. Zvanično - od tada su bh. policijske agencije na nogama. Javnost i mediji uporedo prate svaku novu informaciju, pa i onu posljednju da se pedofil našao u - Zagrebu, odakle je trenutno nedostupan bh. organima gonjenja!

U međuvremenu se pojavila informacija da bjegunac navodno ima umjetni kuk i smanjenu pokretljivost u jednom koljenu. Kako je sa takvim smanjenim sposobnostima uspio pobjeći i domoći se druge države, pitanje je za nadležne.

Varate se ukoliko mislite da je ovo izolovan slučaj. Nedugo poslije, također u novembru, kineski državljanin Q. T. pobjegao je iz Okružnog zatvora u Trebinju. Pogađate? I u ovom slučaju policija intenzivno traga za njim.

Prve informacije govore da je pobjegao tako što se tokom šetnje popeo na krov jedne od zgrada, a potom skočio sa visine od 12 metara!

Nonšalantan pristup

Mogli bi smo ovako nabrajati u nedogled, jer primjera je bezbroj. Ali, kako stati ukraj ovom negativnom trendu? Ima li uopće rješenja?

"To je interesantna pojava sa kriminološkog aspekta, a toga imamo i u Srbiji, kao i u drugim zemljama Balkana. U stanju su da skoče sa drugog ili trećeg sprata suda, gdje ih dovedu iz zatvora i tako pobjegnu. Stražari, iako mladi ljudi, iako su spremni i vježbaju, očigledno ne mogu da ih stignu. To je, rekao bih, jedan nonšalantan pristup organa, koji su dužni čuvati, pratiti ili dovoditi osumnjičene, optužene ili osuđene osobe", kaže na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba Božidar Spasić iz Srbije, bivši pripadnik Službe državne bezbjednosti.

Spasić tvrdi da ima određenih informacija, ali ne i pravih odgovora za ovaj negativan trend.

"Prema mojim informacijama, najčešći slučajevi bježanja jesu kada se oni pretvaraju da su bolesni pa pod objašnjenjem da im nije dovoljna zatvorska bolnica, odlaze u civilne bolnice pod pratnjom. Tada iskoriste priliku i pobjegnu".

Naš sagovornik priča da se bjegunci služe različitim trikovima i prevarama. Prilikom takvih odlazaka upravo u bolnicu, često traže odlazak u - toalet.

"Znam za jedan takav slučaj gdje je razbojnik pobjegao kroz mali prozorčić. Nije kriv taj što je pobjegao, nego onaj ko mu je vjerovao. Kada su u pitanju takozvane pobjegulje - osobe koje bježe organima reda iz sudova, bolnica, zatvora, treba se uvijek voditi jednom računicom - oni nisu džaba privedeni i oni nisu đaba u zatvorima. To su ljudi koji su spremni na sve, to su ljudi koji od momenta hapšenja planiraju kako će pobjeći pravdi. Iako mi imamo uvježbane policajce, činjenica je da policiji hvali malo više nekog operativnog iskustva", mišljenja je Spasić.

On naglašava da bjegunci, po nepisanom pravilu, uvijek imaju svoju krticu - osobu koja im pomaže.

"Radi se o osobama koja im daje plan i ideje, obezbjeđuje logistiku. Interesantno je da se bjekstva najčešće dešavaju nakon posjete nekog člana porodice ili prijatelja. Obično daju instrukcije, lokacije... Zato kažem da organima, sudskim stražarima i policajcima, nedostaje malo više operativne slobode, operativnih saznanja, operativnog prisustva ili da ih oni koji imaju iskustva - obučavaju", rekao je Spasić.

Spasić govori da bjekstva nisu problem koji se treba ostavljati po strani, bez obzira što u većini slučajeva ruka pravde, ipak, sustigne bjegunce.

Tempirana bomba

"Svako bjekstvo znači da je na ulicu puštena tempirana bomba! Iz tog razloga treba ili povećati broj stražara i ostalih bezbjednjaka prilikom transporta ili ih u potpunosti obučiti da ne može da se dogodi bjekstvo. Osuđujem neefikasnost sistema, jer je velika bruka kada neko pobjegne. Ponavljam, činjenica je da se najmanje radi na tom operativnom pristupu. Stalno se dešava da nekog sprovode, a da istovremeno nisu angažovali nekog ko će na nekom drugom mjestu osmatrati ili pomoći osobi koja ga prati. Dakle, jedno operativno iskustvo nedostaje svim policijskim snagama ovog trenutka u našem regionu", upozorava Spasić.

Stručnjaci su mišljenja da je u konačnici najlakši bijeg, ali je mnogo teže - ostati na slobodi.

"Ako bjegunac nema takozvanu bazu ili ako im krtice nisu obezbjedile putne isprave, sve pada u vodu. Imali smo slučajeva da bjegunci iz Srbije pređu u Bosnu ili obrnuto, jer ima mnogo takozvanih zelenih granica, može se preći Drinom ili nekim drugim livadama... Ali, u svakom slučaju, ne žalim što je takvim osobama teško na toj, ja je zovem, uslovnoj slobodi, gdje se uglavnom dogodi da ponovo padnu u ruke organa bezbjednosti. Mi u Srbiji imamo osobe koje su u bjekstvu već 20 godina. To su osobe koje su učestvovale u ubistvima policajaca ili generala... To su veoma, veoma složene operacije. Oprez! Nikad nemojte vjerovati onom u koga sumnja policija, jer policija ne sumnja bez razloga", zaključio je Spasić.