Jasmina Mujezinović: 'Pojedini govore da niko nikoga ne može zaštititi, prijavite nasilje!'

U zgradi Parlamenta BiH u srijedu, 16. augusta, održan je hitni sastanak ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Sevlida Hurtića sa predstavnicama Upravnog odbora Sigurne mreže nevladinih organizacija.

Prisustvovale su Gordana Vidović ("Budućnost" Modriča), Jasmina Mujezinović ("Fondacija lokalne demokratije" Sarajevo), Radmila Žigić ("Fondacija Lara" Bijeljina), Irma Šiljak ("Medica" Zenica), Amila Žikić ("Vive Žene" Tuzla), Aida Behram ("Žene sa Une" Bihać), Nada Golubović ("Udružene žene" Banja Luka) i Azra Hasanbegović ("Žena BiH" Mostar).

Prisutna je bila i rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini Ingrid Macdonald, a Samra Filipović-Hadžiabdić koja je, u svojstvu predsjedavajuće Odbora za praćenje provedbe i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u Bosni i Hercegovini, predsjedavala sastankom.

O detaljima sastanka za portal Radiosarajevo.ba govorila je Jasmina Mujezinović iz Fondacije lokalne demokratije.

"Ovaj sastanak je jako važan, Agencija za ravnopravnost spolova je dio Ministarstva za ljudska prava. Agencija za ravnopravnost spolova je jedna od rijetkih agencija koja stvarno stoji uz nevladin sektor, pokušava da nam pomogne, pokušava da radi sa nama na puno stvari i koliko je u njenoj nadležnosti. Iz tog razloga, meni je najveći uspjeh današnjeg sastanka što je ministar, dakle neko ko je muško, rekao kako su u svim državama ljudska prava negdje među prioritetima, a kod nas su ljudska prava negdje na zadnjoj stanici.

Ali, važno je da je minisar danas sazvao sastanak i ponudio svu svoju moguću podršku koju on može kao ministar može da pruži. Mi smo stavili zaključke na papir koje će on dostaviti Vijeću ministara, da vidimo hoće li ih usvojiti i na osnovu toga možemo da tražimo daljnje korake institucija", kazala je Mujezinović.

Mujezinović je još jednom ponovila kako žene u Bosni i Hercegovini nisu same i objasnila proces prijave nasilja i nasilnika u našoj zemlji.

"Mi, u ovim danima, kao Sigurna mreža pokušavamo da u ovoj 'poplavi' informacija, koje često nisu dobronamjerne, pokušavamo da objasnimo svim osobama koje trpe nasilje, da bez obzira na ovo što se desilo, sistem postoji. I da trebaju da prijave nasilje i nasilnika, i da moraju da spašavaju svoju djecu. Vrlo često se po portalima postavlja pitanje kao : 'Ja prijavim nasilje, a kao žena kaže nije bilo nasilje', to je sasvim logično ako je nasilnik iza njega. Ipak, postoji mogućnost. Imamo SOS telefone, 1265 je za nivo Federacije, 1264 je za nivo RS. U momentu kada prijavite nasilje na taj telefon, javit će vam se operater, možete anonimno prijaviti nasilje da se ne zna ni ko ste ni šta ste, samo trebate reći gdje se dešava nasilje, adresu i onda će operater da alarmira policiju, centar za socijalni rad, naći će se neko rješenje", kazala je Mujezinović.

Mujezinović je podvukla i koliko je važno prijaviti nasilje i pronaći spas.

"Paradoksalno je da pojedini govore da niko nikoga ne može zaštiti. Može, u Sigurnoj kući je prošlo do sada preko 2. 600 žena u Sarajevu koje mi vodimo, sve su žene na kraju izašle kao pobjednice jer su prijavile nasilje i ušle u sistem u kojem im je neko pružio ruku", zaključila je Mujezinović.

Podsjetimo, na sastanku je navedeno da tolerancija na rodno zasnovano nasilje prema ženama u bh. društvu, kako u porodici, na radnom mjestu, tako i u javnom prostoru, a naročito slučajevi femicida (najnoviji brutalni slučaj u Gradačcu), zahtijevaju urgentnost donošenja novih i provođenja postojećih pravnih propisa, a u skladu sa Preporukama komiteta Vijeća Evrope za praćenje provedbe Istanbulske konvencije.

Preporuke Vijeća Evrope su usvojene u junu 2022. godine, a na osnovu sveobuhvatnog uvida i analize eksperata Vijeća Evrope u stepen provedbe Istanbulske konvencije u Bosni i Hercegovini. U skladu sa preporukama, Bosna i Hercegovina je obavezna unaprijediti provedbu standarda Istanbulske konvencije, kako bi se dostigao potrebni nivo usklađenosti sa odredbama Istanbulske konvencije.

Istaknuto je da je u ovom trenutku urgentna potreba fokusirati se na poboljšanje prevencije i zaštitu od najtežih oblika rodne diskriminacije i kršenja Istanbulske konvencije koji nose nesagledive i tragične posljedice, a to je nasilje nad ženama i djevojčicama i femicid.

Na sastanku je usvojeno 11 zaključaka koje prenosimo u cijelosti: 

"Na osnovu pomenutih Preporuka Vijeća Evrope, pripremili sljedeće Zaključke koji pozivaju na hitnu i koordiniranu akciju svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, a u skladu s njihovim ustavnim i zakonskim nadležnostima:

1. Hitno donijeti propise i podzakonske akte kojim će se obezbijediti efikasna zaštita žrtava nasilja u skladu sa standardima Istanbulske konvencije, a naročito vezano za kaznenu politiku,  da kazne i mjere koje se izriču za nasilje u porodici i druge oblike nasilja nad ženama budu djelotvorne, srazmjerne i odvraćaju od činjenja djela.

2. Policija, pravosuđe i centri za socijalni rad moraju poduzimati sve potrebne mjere kako bi se osigurala fizička sigurnost i psihičko blagostanje žrtava rodno zasnovanog nasilja i djece i prekinuti krug moći i zlostavljanja od strane počinioca. Neophodno je jačati profesionalizam i objektivnost u postupanju, te kapacitirati centre za socijalni rad i policiju za efikasnije praćenje stanja i djelovanje u zajednicama, uz blisku saradnju sa građanstvom i nevladinim sektorom.

3. Policija i centri za socijalni rad uz podršku pravosuđa i drugih subjekata zaštite, obavezni su  profesionalno, temeljito i dosljedno provoditi procjene rizika i upravljanje rizikom od rodno zasnovanog nasilja uzimajući u obzir sve faktore rizika (kao npr. ranija  prijava nasilja, podnošenje  zahtjeva za razvod i sl.). Neophodno je osigurati da se procjene rizika:

a) vrše sistematski i za djecu žrtve i svjedoke nasilja, uzimajući u obzir bilo koju prijetnju upućenu njima ili koje se odnose na njihovo udaljavanje iz nasilne zajednice;

b) vrše kontinuirano i da se ponavljaju u svim relevantnim fazama postupka;

c) uključuju sve aktere u krugu zaštite od nasilja (policija, socijalni rad, školstvo, zdravstvo, sigurne kuće i druge specijalizovane nevladine organizacije, itd.) i da predstavljaju centralni element koordiniranog „međusektorskog“ odgovora prevencije i zaštite;

d) da rezultiraju planom sigurnosti za žrtve koji će biti sveobuhvatan i provodiv.

4. Osigurati pravni status, kao i dovoljno i kontinuirano finansiranje iz javnih budžeta za sve oblike specijalizovane podrške i pomoći za žrtve nasilja, uključujući sigurne kuće, pravna i psihološka savjetovališta i SOS telefon.

5. Obezbjediti standarde za postupanje i finansiranje programa za rad sa počiniocima nasilja.

6. S ciljem prevazilaženja rodnih stereotipa i jačanja profesionalnih vještina, uvesti sistematičnu i obaveznu obuku o svim oblicima nasilja prema ženama za relevantna stručna lica koja rade sa žrtvama ili počiniocima, a posebno za policiju, tužioce ili sudije, kao i za osoblje centara za socijalni rad i medicinsko osoblje, u skladu sa standardima Istanbulske konvencije. Kako bi se osigurali ontinuitet i održivost, obuka mora biti finansirana iz budžeta i da ne bi ovisile od donatorskih sredstava.

7. Svi subjekti zaštite (posebno, centri za socijalni rad, zdravstvo, policija i pravosuđe) treba da redovno i sistematično prikupljaju administrativne podatke za sve oblike nasilja nad ženama u svim fazama  postupanja, klasifikovane prema spolu i starosnoj dobi žrtve i počinioca, oblika nasilja i odnosu između počinioca i žrtve, za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. To je jedini način da se provede analiza, te da se jasno artikuliše propust u odgovoru institucija na nasilje, koji se kontinuirano ponavlja kao najveći nedostatak u ostvarivanju prava žrtava.

8. Umjesto da rodno zasnovano nasilje bude predmet medijskog interesovanja tek nakon događanja nekog teškog slučaja, mediji, a naročito javni servisi, treba da realizuju dugoročne i kontinuirane programske sadržaje za podizanje svijesti stručne i šire javnosti o  prevenciji i zaštiti žrtava od svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Osim širenja znanja i prevazilaženja stereotipa, cilj programskih sadržaja i kampanja nužno treba biti i promovisanje pitanja lične i društvene odgovornosti u slučajevima nasilja nad ženama. Jednako važno, kampanje i podizanje svijesti moraju biti usmjerene i na žene koje su u riziku od diskriminacije, kako bi dobile informacije o njihovim pravima i uslugama podrške koje su im dostupne.

9. Poboljšati sistem funkcionisanja i koordinacije postojećih koordinacionih tijela za praćenje provedbe Istanbulske konvencije na različitim nivoima vlasti u BiH, kako bi se osigurala sveukupna koordinacija, standardi postupanja i razmjena informacija između tih tijela, tako da se poštuju standardi Istanbulske konvencije u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a u bliskoj konsultaciji sa specijaliziranim nevladinim organizacijama i civilnim društvom.

10. Sastav Odbora za praćenje i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu, kojeg je 2019. godine formiralo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, još uvijek je nepotpun, jer u njemu nema predstavnika RS. Nužno je da se predstavnici iz RS uključe u rad ovog odbora koji bi, između ostalog, trebao osigurati sveukupnu koordinaciju i razmjenu informacija između tijela na različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

11. Krajnje je vrijeme da Bosna i Hercegovina, u cilju cjelovite i koordinirane provedbe Preporuka komiteta Vijeća Evrope za praćenje provedbe Istanbulske konvencije (GREVIO Komiteta), donese Akcioni plan za provedbu preporuka kojeg će implementirati svi nivoi vlasti u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim nadležnostima. U provedbi Akcionog plana ključni partner organima vlasti su specijalizovane nevladine organizacije, a različiti projekti međunarodne asistencije su važna podrška realizaciji.