Izbori u BiH u laboratorijskim uslovima: Šta nam je otkrila najdosadnija kampanja ikada?

Ovogodišnja predizborna kampanja bila je jedna od najdosadnijih ikada. I to ne samo zbog poruka koje su bosanskohercegovački političari upućivali građanima s bilborda koji su koštali 6,6 miliona KM.

Građani su za taj novac mogli čuti sve osim plana za rješavanje njihovih stvarnih problema sistematskim pristupom i realnim odnosom prema budžetima.

Više od 11,1 milion KM potrošile su političke stranke u Bosni i Hercegovini na kampanju za samo mjesec dana, a čak se ne radi ni o konačnim podacima.

Oba bh. entiteta se proteklih godina intenzivno zadužuju, a sve češće smo svjedočili i sedmičnim emisijama obveznica na raznim berzama kako bi se mogla pokriti tekuća potrošnja. O tome da li će "dan nakon sutra" biti moguća isplata plaća, penzija i socijalnih davanja niko ni riječi. Kako s ivice ponora vratiti entitetske budžete, da li je upitno finansiranje državnih institucija zbog raspodjele novca sa Jedinstvenog računa trezora, niko ne zna.

Kantonalne politike niko i ne prati, osim ako ne rezultiraju velikim infrastrukturnim projektima, a sasvim je jasno da se vidljivija lica na listama za taj nivo vlasti nisu tamo našla samo zbog nesušne želje za mandatom u Domu naroda, već i zbog potrebe da iz baza povuku glasove za svoje stranke. Time se nemali broj aktuelnih načelnika i načelnica našao na kandidatskim listama.

Odsustvo sučeljavanja ideja

Kampanja se ove godine, kako zbog ograničenja koje je izmjenom Izbornog zakona BiH nametnuo bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, tako i zbog nedostatka inovativnih ideja koje bi se ponudile novim biračima, uglavnom svodila na krajnje administrirane forme djelovanja.

Šetnje s građanima – jer, lakše je hodati nego odgovarati na pitanja, ponavljanje istih fraza o političkim neprijateljima na svakom skupu, obilazak bh. gradova intenzitetom koji se viđa samo jednom u četiri godine, obećanja da će se obećanja već ranije data eto baš u ovom mandatnom periodu ispuniti, humanoidni roboti čija uloga u javnom životu nije jasna nikome osim onima koji su se odlučili glumiti političku avangardu, poruke političara kao da su iz doba prije pada Berlinskog zida i govori o "slobodi" – sve su to mentalne konstrukcije bez realnog pokrića u stvarnosti. Jer, ili su namaštavanje ili iluzije. A od njih se ne živi.

Sudar konkretnih političkih vizija nismo imali priliku gledati između kandidata za najistaknutije funkcije, pa je čak i javni državni servis BHRT, o kojemu smo u posljednje vrijeme slušali kada su stranke trebale prikupiti koji poen naklonosti javnosti, osramoćen od onih koji se na debate organizirane od radnika koji prethodno mjesecima nisu primali plaću nisu udostojili ni pojaviti, pravdajući svoj izostanak trivijalnostima.

Umjesto toga, stranke su se odlučile za veću prisutnost na društvenim mrežama i kontrolisane nastupe, pa je kampanja najčešće djelovala kao da se odvija u laboratorijskim uslovima.

Bez neugodnih pitanja, bez suočavanja s pulsom (ne)zadovoljstva.

I dok se u drugim političkim sistemima kandidati odlučuju za direktan kontakt s građanima kroz formu otvorenog dijaloga tokom predizbornih putešestvija, u BiH su birači oni od kojih se traži kapital moći, bez ikakve namjere da se njihova zabrinutost sasluša, već je njihov zadatak aplaudiranje stranačkim eksponentima dok oni predstavljaju viziju ili program za naredni mandatni period.

Opća dosada i nedostatak efekta šoka ponuđene promjene neće mnogo učiniti za veliki broj novih birača koji ove godine prvi put izlaze na izbore.

Nove tehnologije potencijalno ugrožavaju biračke baze na koje su dominantne stranke navikle tokom svih prethodnih izbornih ciklusa, pa je moguće da će demografija i lične životne navike igrati značajnu ulogu na ovogodišnjim Općim izborima.

Budućnost za BiH je u prošlosti?

Činjenica jeste da se naša zemlja nalazi u najnestabilnijim globalnim prilikama u kojima nekadašnji prijatelji ne osjećaju potrebu da zaštitnički reagiraju na svaku i najmanju naznaku prijetnje po stabilnost BiH kao što je to nekada bio slučaj. Dok se države pojedinačno vode vlastitim interesima, BiH ostaje žrtva dvije divergentne ideološke i političke težnje na unutrašnjem planu.

Samo što su sada takve zvijeri ojačane. I važno je kako će se BiH pozicionirati, da li vlasti ili oni koji će činiti vlast nakon 4. oktobra imaju realan i provodiv plan.

Ova kampanja nam je možda ponajbolje pokazala da političke elite u BiH ne žive u 2026. godini, već u vlastitoj političkoj prošlosti. Iako sada omeđena markerima novih izbornih tehnologija, bh. politika ostaje zarobljena u sigurnoj zoni monologa i jeftinih iluzija. Tradicionalne mreže poslušnosti počinju se lomiti pod teretom stvarnosti i novih generacija, a pitanje na koje će odgovoriti rezultati ovogodišnjih Općih izbora jeste kada će se račun za političku bezidejnost naplatiti.