SDA se vratila, Bakir nije: Šta su nam zapravo poručili izbori u BiH?

Ako bismo rezultate Općih izbora u Bosni i Hercegovini 2026. godine pokušali svesti na jednu brojku, onda to ne bi bio broj mandata koje je osvojila neka stranka. Bila bi to izlaznost od 42,02 posto. Drugim riječima, gotovo šest od deset registrovanih birača nije glasalo.

To je, više od bilo čijeg pojedinačnog rezultata, važna činjenica i pouka s kojom bi i birači i političke stranke morale izaći iz izborne noći 4. oktobra.

Možemo prebrojavati mandate i proglašavati pobjednike, tražiti razloge poraza i praviti matematičke kombinacije za buduće koalicije, ali iznad svega toga nadvila se sumorna činjenica da je politička utakmica održana pred većinom građana koji u njoj nisu učestvovali.

Promjene (ni)su

Oni koji jesu, napravili su nekoliko prilično zanimljivih promjena.

Najveći paradoks ovih izbora jeste SDA. Stranka se, barem prema preliminarnim rezultatima Centralne izborne komisije, vratila na poziciju najjače političke snage u Federaciji Bosne i Hercegovine. Na izborima za Parlament FBiH ubjedljivo je prva, dok je i na državnom nivou među najjačim političkim strankama. No, njen dugogodišnji lider Bakir Izetbegović ponovo nije uspio pobijediti u utrci za Predsjedništvo BiH.

SDA očigledno nije isto što i Bakir Izetbegović. Stranačka infrastruktura, organizacija i disciplinirano biračko tijelo očito su još dovoljno snažni da SDA vrate na vrh parlamentarne utakmice. Izetbegović, međutim, ponovo nije uspio tu snagu pretvoriti u pobjedu za najvišu državnu funkciju. Štaviše, za razliku od 2022. godine, ovaj put je njegova utrka imala i dodatni faktor, veliki broj kandidata koji su računali na isti ili sličan birački prostor.

Denis Bećirović ponovo je pobijedio, ali uz znatno manje glasova nego prije četiri godine. Njegov rezultat pao je za više od 120.000 glasova. Izetbegović je također izgubio dio podrške, dok je značajan broj glasova otišao kandidatima poput Semira Efendića. Dakle, pobjednik je ostao isti, ali se promijenila njegova izborna težina i to je važno.

Važno, jer ovo nisu izbori na kojima je jedna politička opcija mobilizirala ogromnu novu masu birača, već oni na kojima je, uz drastično manju izlaznost, pobjedu odnijela opcija koja je uspjela zadržati najveći dio preostalog biračkog tijela. I tu nam se otvara pitanje gdje su nestali glasovi koji su 2022. godine pravili znatno veće brojke. Nove tehnologije? Ljudi su otišli? Ljudi su umorni? Sve navedeno?

Ističe se i dramatičan pad u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Željko Komšić je 2022. osvojio više od 227.000 glasova. Slaven Kovačević, kandidat Demokratske fronte na ovim izborima, ostao je na otprilike trećini tog rezultata. DF je tako izgubio ne samo jednu izbornu utrku nego i veliki dio političke energije koja se godinama vezivala uz Komšićevo ime i to je ozbiljniji problem za DF od jednog izgubljenog mandata. Komšićev odlazak iz utrke pokazao je i koliko je jedan čovjek zapravo nosio cijeli politički projekat.

Cijena bošnjačkog pluralizma

Ne možemo ne spomenuti i još jednu važnu posljedicu ovih izbora: nestajanja manjih stranaka i političkih lica koja smo godinama gledali u institucijama. Birači nisu masovno potrčali prema novim političkim projektima. Naprotiv, čini se da su, u trenutku kada je veliki broj njih odlučio ostati kod kuće, oni koji su glasali svoje povjerenje u velikoj mjeri koncentrirali oko već poznatih i organizacijski snažnijih stranaka.

To se posebno vidi u Federaciji. SDA je prva, SDP druga, HDZ treći, dok se kao ozbiljno iznenađenje nametnula Stranka za BiH. NiP je oslabio, Naša stranka također, a DF je daleko od političke težine koju je imao u ranijim izbornim ciklusima.

Također, neka politička imena koja su godinama bila dio parlamentarnog života sada će iz njega ispasti. Među njima je i Šemsudin Mehmedović, nekada jedno od prepoznatljivijih imena SDA i čovjek s ozbiljnom vlastitom bazom glasova. Ramo Isak i njegova stranka doživjeli su potop. Sve ovo nisu samo personalne priče, već pokazatelji da se politička scena mijenja i da lična prepoznatljivost više nije dovoljna ako iza nje ne stoji dovoljno jaka stranačka infrastruktura.

Istovremeno, vrijedi notirati negdje i kako bošnjački politički prostor ostaje najpluralniji. U njemu se za glasove bore SDA, SDP, Stranka za BiH, NiP, DF, Naša stranka, NES i niz manjih političkih projekata. To je, s jedne strane, dokaz političke raznolikosti. S druge, to je ozbiljan izborni problem. Svaki od tih projekata bori se za dio istog biračkog prostora. Dok se u bosanskohercegovačkom entitetu RS Dodikov SNSD "još jedared" nametnuo kao dominantna politička snaga, a HDZ u hrvatskom biračkom tijelu zadržao svoju poziciju, bošnjačko biračko tijelo ostaje podijeljeno između više stranaka.

Pluralizam nije slabost, ali znači da njegova politička cijena postoji. Glasovi se dijele, kao i politička energija, a izborna utakmica unutar jednog biračkog prostora postaje gotovo jednako važna kao i utakmica između različitih nacionalnih ili političkih blokova. Iz ovog razloga, rezultate SDA, HDZ-a i SNSD-a ne treba posmatrati samo kroz procente. Njihova prednost nije samo u broju glasova nego i u sposobnosti da okupe veliki dio svog biračkog tijela i pošalju ga na glasanje.

SNSD u Republici Srpskoj i dalje ima snažnu političku mašinu. HDZ je zadržao kontrolu nad dominantnim dijelom hrvatskog biračkog prostora. SDA je, nakon nekoliko godina gubitaka vlasti i ulaska u opoziciju, pokazala da njena infrastruktura nije nestala. U tom smislu, možda je najveća poruka ovih izbora da u Bosni i Hercegovini i dalje bolje prolaze oni koji uspiju disciplinirati vlastito biračko tijelo nego oni koji očekuju da će ih širi slojevi građana sami od sebe nagraditi.

Zašto se ističe ime Semira Efendića?

Pojedinačno (relativno) iznenađenje u izbornoj utrci jeste Semir Efendić. Kandidat Stranke za BiH osvojio je 141 hiljadu glasova i završio treći, iza Denisa Bećirovića (210.483 glasova) i Bakira Izetbegovića (187.753). Efendićeva brojka nije bila dovoljna za pobjedu, ali je otvorila prostor u kojem se više ne može govoriti o SBiH kao o stranci koja se "pojavljuje na izborima". Efendić je od jutros ozbiljan faktor unutar bošnjačkog biračkog prostora i važan, ako ne i najvažniji ključ budućeg formiranja vlasti.

Uostalom, njegov izborni rezultat nije došao ni iz potpuno praznog prostora. SBiH je na izborima za Parlament FBiH napravila sjajan rezultat, a u Kantonu Sarajevo bila je treća, iza SDA i SDP-a, sa 30.818 glasova. Efendić je uspio spojiti vlastitu prepoznatljivost, rezultat dugogodišnjeg rada u Novom Gradu i stranačku infrastrukturu koja je uoči Općih izbora dobila zamah.

Jedan detalj iz kampanje možda najbolje opisuje njegovu poziciju. Na predizbornu debatu bošnjačkih kandidata na BHT1, 22. septembra, Efendić je došao sam. Denis Bećirović bio je spriječen zbog obaveza u New Yorku, dok se Bakir Izetbegović nije pojavio, kao ni Fahrudin Radončić. Umjesto očekivane debate, Efendić je pola sata proveo sam u studiju, predstavljajući program i odgovarajući na pitanja.

Ta scena simbol je njegove kampanje: dok su "veliki" kandidati računali na vlastitu političku težinu i već izgrađene baze birača, Efendić je imao mnogo manje za izgubiti i mnogo više prostora da se nametne. Na kraju je osvojio više od 140 hiljada glasova, što je stepenica koja je vratila SBiH na poziciju relevantne političke adrese i otkrila nam da bošnjački birački prostor nije podijeljen samo između SDA i stranaka Trojke.

Povratak u budućnost

I, na kraju, vraćamo se na početak. Znamo na šta mislite, ali mi mislimo na onu početnu brojku od 42,02 posto. Više od polovine registrovanih birača nije glasalo. Političke stranke mogu iz toga izvući matematičku pobjedu, ali teško mogu izvući dokaz o širokom društvenom entuzijazmu.

Jer ako je SDA najveća stranka, ali Bakir Izetbegović ponovo gubi Predsjedništvo; ako Denis Bećirović pobjeđuje, ali uz više od 120.000 glasova manje nego 2022.; ako DF gubi desetine hiljada, odnosno više od 150.000 glasova u odnosu na rezultat Komšića; ako dio poznatih političkih lica nestaje iz institucija, a većina građana uopće ne izlazi na izbore, onda je kristalno jasno da se nešto promijenilo dublje od samog rasporeda mandata.

Dakle, stranačko-politički analitičari ne trebaju se više pitati ko će formirati vlast, već ko će uspjeti uvjeriti građane koji su ostali kod kuće da se njihov glas ponovo isplati dati. Političke stranke mogu osvojiti vlast i sa relativno malim brojem glasova, ali nijedna od njih ne može pobjeći od činjenice da je na ovim izborima većina građana Bosne i Hercegovine odlučila da ne učestvuje i to je, na kraju, najveći rezultat izbora 2026. godine.