Istraživanje: COVID-19 BiH uticao na finansije i stvara visok nivo mentalnog stresa

Potpuni utjecaj krize izazvane pandemijom bolesti COVID-19 se u ovom trenutku ne može precizno izmjeriti s obzirom da se situacija mijenja iz dana u dan. Međutim, istraživanje Izvještaja o socijalnom uticaju pandemije COVID-19 koje je proveo UNICEF, koje je prvi put provedeno u julu 2020. godine, a zatim ponovljeno u novembru i decembru 2020. godine, pokazalo je da je situacija u zemlji u više aspekata pogoršana.

Pišu: Dr. Rownak Khan, predstavnica UNICEF-a, i Steliana Nedera, predstavnica UNDP-a 

Najviše zabrinjava činjenica da je pogođen život kompletnog stanovništva, kao i ostvarivanje najosnovnijih ljudskih prava (u skladu sa međunarodnim ugovorima i konvencijama čija je Bosna i Hercegovina potpisnica). Istraživanje pokazuje da su krizom najviše pogođena djeca, žene i ranjive kategorije stanovništva, kao što su samohrani roditelji, osobe sa invaliditetom ili hroničnim bolestima, osobe u stanju relativnog siromaštva, interno raseljene osobe, pripadnici etničkih manjina u mjestu povratka nakon rata, Romi i pripadnici LGBTQ+ zajednice. Ono također pokazuje da su institucionalni kapaciteti za pružanje osnovnih usluga stanovništvu slabi.

U Bosni i Hercegovini i širom svijeta pandemija bolesti COVID-19 je uzela najveći danak u cjelokupnom ljudskom zdravlju. Neostvarene osnovne potrebe za zdravstvenom zaštitom koje nisu povezane sa bolešću COVID-19 navelo je 12% ispitanika. Među pitanjima zdravlja, mentalno zdravlje je prepoznato kao jedno od ključnih oblasti u kojima stanovništvo nailazi na izazove, pri čemu je 36% ispitanika izjavilo da ih je situacija izazvana pandemijom primorala da se usmjere samo na svoju užu porodicu i njene članove.

Pandemija bolesti COVID-19 je glavni pokretač traume: 45% ispitanika je izrazilo zabrinutost u pogledu svog sve lošijeg mentalnog zdravlja koje se manifestira kao sagorijevanje, strah, anksioznost i nedostatak sna.

Pogoršanu finansijsku situaciju je navelo 43,6% domaćinstava, od čega se 12% suočava sa znatnim teškoćama. Najteže su pogođene kategorije stanovništva koje su i ranije bile ranjive, pri čemu gotovo polovina ispitanika navodi pogoršanje vlastite finansijske situacije u odnosu na period prije pandemije, a 13% ističe znatno pogoršanje. Finansijska situacija je dovela do smanjenja potrošnje hrane u 28,6% porodica sa djecom.

Žene su podnijele disproporcionalno veći danak mjera strogog zatvaranja. Na tržištu rada, sektori sa najvišim stopama zapošljavanja žena doživjeli su najveći gubitak radnih mjesta. Zbog povećane potrebe za brigom o djeci u periodu u kojem su zatvorene ustanove predškolskog odgoja i obrazovanja i škole, majke, uključujući i one zaposlene, snose čak veći teret, pri čemu 60% žena ističe značajno povećanja obima kućnih poslova, poslova njege i brige o drugim članovima domaćinstva i emocionalnog napora od izbijanja pandemije. Samohrani roditelji (i majke i očevi) suočavaju se sa još većim izazovom s obzirom da su mnogi upućeni na čekanje ili su bili primorani dati otkaz sa posla kako bi bili u mogućnosti brinuti se o svojoj djeci.

Zapažanja iz istraživanja pokazuju da je pandemija u velikoj mjeri utjecala na pristup obrazovanju, s obzirom na prelazak na online obrazovanje, što se posebno odnosi na najranjiviju djecu.

Među anketiranim domaćinstvima, 37,4% smatra da je prelazak na nastavu koja se izvodi elektronskim putem bio iznimno izazovan. Razlozi uglavnom leže u slabijoj kvaliteti online interakcije sa nastavnicima (42%) i lošijoj organizaciji u poređenju sa učenjem u učionici (22%). Posebno stresnim se pokazalo nepostojanje tehnoloških uređaja ili njihovo korištenje od strane više članova domaćinstva za rad na daljinu, praćenje nastave i izradu domaće zadaće.

Ispitanici su naveli da zaštitna oprema, kao što su zaštitne maske, skupa sa pravilima socijalnog distanciranja, negativno utječe na društvene veze i dinamiku druženja. Ovo pitanje posmatraju sa stanovišta ljudskih prava i demokratije, pri čemu je 58% ispitanika izrazilo zabrinutost da će njihova nemogućnost da se sastaju u grupama imati ozbiljne implikacije po njihova građanska prava i slobode te po slobodu okupljanja.

Od početka pandemije, 13% domaćinstava navodi porast u korištenju interneta i online transakcija, kao što su online kupovina, elektronska trgovina i elektronsko bankarstvo. Sve ovo je posebno izraženo među mladima (u dobi od 18 do 30 godina) u urbanim sredinama i u domaćinstvima sa neto dohotkom u iznosu od 1.500 KM i više. Uvođenje digitalnih javnih usluga je istaknuto kao važan doprinos kvalitetnijem životu i zbog toga bi se tome trebao dati prioritet kako bi se pomoglo institucijama da postanu efikasnije, savremenije i otpornije. Na taj način će građani biti u mogućnosti ostvariti pristup uslugama online, bez da lično dolaze u mnogobrojne urede, a same usluge će biti brže i lakše.

Potrebno je u zemlji unaprijediti institucionalnu spremnost na brzi odgovor na zdravstvenu krizu kroz bolje planiranje, snažniju koordinaciju i investicije. Pandemija je u prvi plan izbacila urgentnu potrebu za jačanjem sistemâ pružanja javnih usluga, uključujući i onih u sektoru zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite, te za jačanjem saradnje među tim sistemima javnih usluga kako bi se osiguralo da svi građani Bosne i Hercegovine, uključujući i ranjive kategorije, imaju jednak pristup svim uslugama kako u vrijeme krize tako i u normalno doba.

Godine nedovoljno finansiranih mreža socijalne sigurnosti i još uvijek nesigurna zaposlenost ostavile su ranjive pripadnike stanovništva s vrlo malo ili čak nimalo resursa na koje bi se mogli osloniti u vanrednoj situaciji. Stoga, da bi se nadoknadio gubitak otpornosti u javnoj i privatnoj sferi, neophodno je ulagati u sistematsku i robusnu socijalnu zaštitu, mreže socijalne sigurnosti i davatelje socijalnih usluga i osigurati bolje usmjeravanje socijalnih davanja djeci i porodicama.

U uvjetima koji se brzo mijenjaju i s obzirom na nesigurnost u budućnosti, UNDP i UNICEF se obavezuju da će ne samo sudjelovati i omogućiti dijalog sa svim partnerima u socijalnoj sferi, nego i poduzimati mjere ka postizanju rješenja za oporavak kojima niko neće biti izostavljen.