Ispovijest migranta na balkanskoj ruti: Hrvatski policajci su mi slomili nos i rebra

Zovem se Mohamed Adel i migrant sam iz Alžira, počeo je svoju ispovijest za Radiosarajevo.ba  ovaj mlađi muškarac s perfektnim britanskim naglaskom.

On je samo jedan od desetine hiljada migranata koji se trenutno nalaze u BiH i koji ne vide način da odu u zapadnu Europu u potrazi za boljim životom.

Međutim, Mohamed Adel nije obični migrant, njegova životna priča je mnogo teža od većine ionako teških izbjegličkih ispovijesti.

Kako nam je kazao, čak 18 godina je sretno živio u Velikoj Britaniji, bio je sretan i imao je porodicu, međutim kad je najmanje očekivao njegova sreća je uzaludno prekinuta. Obrazovan je, ima radnog iskustva i priča nekoliko stranih jezika.

„Nakon toliko godina deportovan sam iz Dublina, u tom trenutku sam imao vizu za Tursku pa je vlast odlučila da me tamo i deportuje. Tu je i počela moja migrantska priča, prepješačio sam mnoge države, Tursku, Grčku, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i na kraju sam došao u BiH“, kazao je za Radiosarajevo.ba.

Dodao je da u dva navrata pokušao iz BiH preći u susjednu Hrvatsku, ali nije imao sreće, uhvaćen je.

Prelazak granice

„Ponašanje hrvatskih policajaca je teško opisati, hvataju nas kao životinje po šumi. Oba puta su me prebili, jednom su mi slomili nos, a drugi put rebra. Uradili su to namjerno, kako bi mi naštetili, a uzeli su mi mobilni telefon i novac“, ispričao je Mohamed Adel.

Prema njegovim riječima, bez novca i mobilnog telefona on praktično ne postoji, a trenutno je "zaglavljen" u glavnom gradu BiH.

Tu je Mohamed Adel odlučio prekinuti naš razgovor i odvesti nas do mjesta koje trenutno zove svojim domom. U sarajevskom naselju Grbavica,  između stambenih zgrada, nalazi se nekoliko skrivenih dijelova koji pripadaju zgradi. Tu akter naše priče provodi hladne sarajevske noći.

„Vi ste prvi koje sam odveo na ovo mjesto, niko ne smije znati tačnu lokaciju jer će nam ukrasti i posljednje što imamo. Deke koje nam život znače vežemo u najlon vreče i spuštamo u kanalizaciju, kako ih ne bi uzeli", rekao je Mohamed Adel.

Dodao je da su ga ipak Bosanci i Hercegovci oduševili svojom dobrodošlicom.

„Ljudi nam zaista žele pomoći, daju mi odjeću, ali i dalje sam beskućnik. Pokušao sam da nađem posao, ali bez rezultata. Kuhar sam po zanimanju, volio bih ostati u BiH, ali da imam posao. U Sarajevu postaje vrlo hladno, ne znam kako ću dalje. U međuvremenu sam upoznao još dvoje migranata u Sarajevu i držimo se zajedno. Oni mi pomažu, kao i ja njima. Zbog zime odlučio sam da ponovo moram početi pješačiti, ali ovaj put ne na sjever države, već prema jugu. Pokušat ću preći planine kako bih došao do Mostara. Bio sam u većini izbjegličkih kampova u BiH i svi su užasni, kriminal i narkotici su sveprisutni. Ne smijete ostaviti ni čarape pored kreveta, jer kad se probudite nećete ih naći“, naglasio je Mohamed Adel.

Prema njegovim riječima, nisu rijetki migranti koji nose hladno oružje i otimaju stvari od drugih migranata.

„Prije dvije sedmice sreo sam dvoje sunarodnjaka iz Alžira i oni su mi prislonili nož na vrat i oteli su mi mobitel i novac koji sam imao. Ne možete ni zamisliti. Sljedeće sedmice ću napuniti 42 godine. Nisam više mlad kao većina migranta. Alžir sam napustio jer tamo nemam budućnosti, vlast je problem, korupcija je sveprisutna, siromašni nemaju priliku“, ispričao je.

Na naše pitanje kako je ušao u BiH, Mohamed Adel kaže da je prešao granicu iz Srbije.

„Preplivao sam rijeku Drinu, pogledao sam smrt u oči, izgubio sam u toj prokletoj rijeci i prijatelja. To je bila borba za život i sigurno to više neću ponoviti. Policija u Srbiji me nije vidjela, bili su previše zauzeti“, pojasnio je.

S druge strane, kaže da nikad nije imao problema s policijom u BiH.

„Prvi put kad su me uhvatili odveli su me u stanicu, dali su mu lijekove, nahranili me, registrirali su me. Kupili su mi kartu za Sarajevo i poželjeli mi sreću. Ne mogu zaista prigovoriti policiji u BiH, a posjetio sam mnoge države u svijetu, bio sam u Velikoj Britaniji, Danskoj, Holandiji, Novom Zelandu, Australiji...“, kazao je u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Deportovan iz Dublina

Na naše pitanje zašto je deportiran iz Dublina, Mohamed Adel je kazao da ga je prijavila bivša supruga.

„Ona je otišla na Novi Zeland i odvela moje dijete, problem je bila religija. Zato sam deportovan, a imao sam kuću, automobil, kreditnu karticu, imao sam život. Sad nemam ništa. Želim svoj život nazad“, poručio je.

Dodao je da je u BiH proveo već godinu dana, te da je u tom periodu u više navrata pokuša otići iz države, ali nije uspio.

„Problem je što sad nemam ni GPS, ne mogu otići bez toga. Sad s dvoje kolega skupljamo novac pa da krenemo na put, predviđamo da će naše novo putovanje trajati oko dvije sedmice, po planinama, a sve kako bi se domogli Italije. Idemo na neviđeno, ali ne mogu ostati ovdje, vidjeli ste gdje spavam, a znam kakva je zima u Sarajevu. Moramo uskoro krenuti, jer postaje sve hladnije i hladnije. Odkako se nalazim u BiH, nisam imao ponuda da me neko od građana BiH nelegalno prebaci preko granice s Hrvatskom. Pokušali su mi pomoći, ukazati na put, kupovali su mi odjeću i hranu. Međutim ja ne mogu da živim od pomoći drugih ljudi, volio bih da radim, da mogu sebi osigurati smještaj, mjesto na kojem ću imati topao dom, s toplom vodom“, istakao je Mohamed Adel.

Kako ističe, najgore s čim je se susreo na ovim prostorima je hrvatska policija.

“Oni su životinje, monstrumi, tretiraju ljude kao pse, nije ih uopće briga. Mislim da su rasisti, nije me briga za religiju, ali policija u Hrvatskoj je sve osim susretljiva. Ne žele uopće pomoći, tukli su me palicama, pa su mi slomili nos, te su me nakon toga vratili u BiH“, ispričao je Mohamed Adel.

Narkotici i siromaštvo

Nisu samo hrvatski policajci problem za migrante u BiH, koliko god to paradoksalno zvučalo i migranti su problem.

"Siromaštvo i rasizam su sveprisutni među migrantima koji se kreću prema Europi. Veliki broj njih posebno iz Maroka i Nigerije, mislim na ove mlađe, oni nisu obrazovani, žele da zarade brzo i lako, prodaju narkotike, pa i svi problemi dolazi s tim. Kao što sam rekao, ja sam obrazovan, kuhar sam po zanimanju. Kad bih imao priliku ostao bih u Bosni i Hercegovini, sviđa mi se ovdje, pričao sam s mnogim ljudima, obećavali su mi čak i posao. Ukoliko bih imao posao ostao bih, sviđa mi se vaš narod. Mogu raditi i fizičke poslove, mogu razvoditi i struju po kući, ništa mi nije problem. Sve što mi je potrebno je mala sobica u kojoj će biti toplo i posao. Normalna sam osoba kao i svi ostali ovdje, Europa je donekle za mene završena priča, vidio sam kako se tamo živi, vidio sam dovoljno", ispričao je.

Budući da nema telefon, vrlo je teško stupiti u kontakt s njim, ali kako kaže svaki dan je u periodu od 17 do 21 sat u krugu Šopinga na Grbavici i oni koji bi mu eventualno mogli ponuditi posao mogu ga naći upravo tu.

"Živim sad u BiH, ali ne znam koliko ću ostati u Sarajevu, previše je hladno. Najvjerovatnije ću krenuti na put, prema jugu države. Ali dok sam u Sarajevu bit ću ovdje na Grbavici", poručio je Adel.

 Govoreći o mišljenju da su mnogi migranti na balkanskoj ruti zapravo teroristi koji koriste situaciju da bi došli do Europe, Adel ističe da se nije susretao s takvim stvarima.

"Put je zaista težak, siguran sam da za takve ljude postoje lakši način. Putevi preko planina i šuma su užasni, mnogi nisu nikad uspjeli, ostali su tamo. Upoznao sam mnogo ljudi na tom putu, većina njih je normalna. Ali to je naša sudbina, morali smo otići iz svojih država i krenuti na put. U Sarajevu ću ostati možda još sedam dana, ovisno od vremenskih prilika. Odlučio sam da pokušam otići u Italiju, jednostavno je toplije nego u BiH. Nadam se da ću do Italije uspjeti doći za dvije sedmice, nek nam je Bog na pomoći", zaključio je Adel.