Misterija Hutovoga grada u kojem nikada nije bilo zmija

Tamo gdje ponire rijeka Trebišnjica u blizini krajnjeg sjeverozapadnog dijela Popovog polja i na 310 metara iznad nivoa mora smješteno je mjesto Hutovo. Drumskim putevima bilo je povezano sa Stocem i Daorsonom, Neumom na obali Jadranskog mora, Dubrovnikom i Stonom na poluotoku Pelješcu.

Okruženo planinama i ispunjeno rijekama koje poniru, ovo polje jedno je od najplodnijih dijelova jugoistočne Evrope. Stoga ni ne čudi da je ovo područje sa sredozemnom klimom, suhim i žarkim ljetima, bilo naseljeno još u prahistorijsko doba.

O nastanku ovog naselja nema historijskih podataka, a ime grada potječe od latinskog naziva za sokola - Huti. Vjeruje se da je Huti bilo ime vlastelina koji je živio tu još u doba Rimljana. Tek 1990. godine arheološkim istraživanjima uz Stari grad u Hutovu pronađeno je prahistorijsko naselje u kojem je glavna građevina bila stražarnica koja je nadzirala cestu koja je prolazila kroz ovaj grad.

"Arheološka situacija ukazuje u Hutovu na lokalni centar kultnog značaja: ruševine stare crkve na lokalitetu Crkvina i nekropole stećaka u Hutovu i u neposrednoj okolini svjedoče o životu na ovim prostorima u srednjem vijeku", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koji su ovo historijsko područje u Hutovu proglasili nacionalnim spomenikom BiH 2004. godine.

"Nacionalni spomenik se sastoji iz tvrđave i pokretnih nalaza – tri ploče smještene u lapidariju Zavičajne kuće u Hutovu", navode iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

Na ovim lokalitetima pronađene su i tri nekropole sa stećcima - na jednoj je pronađeno sedam, na drugoj 101, a na trećoj 48 stećaka.

Prvi put se Hutov grad (Hadžibegov) pronalazi u pisanim dokumentima fra Sikste iz 1525. godine kada je prolazio kroz ovo selo u junu te godine iz Slanog prema Zavali.

Na tom području ratovali su Mlečani i Osmanlije, a Hutov grad je nakon pada Počitelja i Čapljine u 15. stoljeću pao pod vlast Osmanskog carstva, ali ratovi s Mlečanima su nastavljeni.

Kroz mjesto je prolazio prahistorijski Veliki put ili Put soli iz Stona u kojem i dan-danas postoji solana, kojim je prošla i bosanska kraljica Katarina (kći hercega Stjepana Kosače i žena Stjepana Tomaša Kotromanića) 1463. godine kada je pred Turcima morala napustiti Bosnu i otići u izgnanstvo u Ston, pa u Rim.

Hutov grad nosi i ime Hadžibegov grad koje je zapravo poznato u literaturi i na autokartama, a koje je vezano za porodicu Rizvanbegović. 

"Najtješnje je vezan za ličnost Mehmed-bega Rizvanbegovića koji je 1802. godine postao prvi i bio jedini kapetan Hutovske kapetanije do 1832. godine. To je posljednja osnovana kapetanija u Bosni i Hercegovini. Teritorijalno je obuhvatala mjesto Hutovo i okolna sela. Nastala je kao rezultat borbi oko vidoške (stolačke) kapetanije u porodici Rizvanbegović", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za Radiosarajevo.ba.

U okrugloj kuli stolačke kapetanije tada je zapovijedao Hadži Mehmed-beg koji je carinsku kulu pretvorio u utvrdu. Do tog perioda, s kule se čuvao klanac i drumski put, te se na njemu ubirala carina za karavane koji su prolazili tim putem.

Prije nego što će se pokoriti ocu Zulfikaru i naslijediti jednu od kapetanija koje je držala porodica Rizvanbegović, Hadžibeg je boravio u Siriji i Carigradu, gdje su ga smatrali prijetnjom te stoga otpustili iz carske službe.

Pored petorice braće, njemu je pripala najmanja i najmlađa kapetanija kojom je zapovijedao sve do nasilne smrti 1832. godine.

Osam ploča svjedoče da su bedemi oko kule izgrađeni u periodu od 1796. do 1806. godine, a danas su sačuvane samo tri.

Za ove ploče mještani vežu zanimljive legende. Naime, oni smatraju da su natpisi na pločama tajanstvene moći za koje se zanimao sam Hadžibeg (tsilum) protiv zmija i tvrde da do danas još niko nije vidio zmije u hutovskoj tvrđavi. 

Hadžibega su ponekad smatrali i vračem koji se zanimao za knjige i astronomiju preko koje je želio zaviriti u budućnost.

Za devet kula Hutovoga grada se vežu legende od kojih prolazi jeza svakog ko ih čuje, jer pripovijedaju da je među ledene zidove kule Hadžibeg zatvarao svakog svoga protivnika.

No u njegovim brojnim ratnim akcijama, žitelji Hutova su stajali rame uz rame s njim jer se pričalo da im nikada nije želio otimati zemlju, već im je i pomagao.

Kule su danas gotovo propale nakon 130 godina neodržavanja. 

"Masivni bedemi su većim dijelom očuvani u visini od nekoliko metara. Na njima su dobro očuvane puškarnice. Dijelovi zidova kapi-kule, kule III i VII dosta urušeni i iskrčeni. Sve krune bedema i kula više ne postoje. Unutarnji zidovi manjih 5 prostorija uz istočni bedem su dosta oštećeni i ne dosežu ni do visine prizemnih prostorija. Četiri tornja odaju utisak da su nedavno popravljena. Na pojedinim mjestima vegetacija ugrožava konstrukciju bedema. 

Neposredna okolina grada, kao i neki dijelovi unutar bedema su obrasli grmljem i zasuti obrušenim kamenjem", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH za Radiosarajevo.ba.

Tek 2013. godine su ih članovi HKUD Hutova očistili na cjelodnevnoj radnoj akciji i vratili im stari sjaj. 

Gradske i državne vlasti ne brinu o kulturno-historijskom naslijeđu, kako ovog, tako ni cjelokupnog područja Bosne i Hercegovine. No, tu su uvijek pojedinci koji podsjećaju na to da ono postoji i koliko je važno.

Tako je 2015. godine organizirana biciklijada koja je vodila do Staroga grada Hutova koje je organizirao Biciklistički klub "Neum" što govori o tome da postoje načini na koji se može promovirati naša historija.

Drugih aktivnosti, kao ni arheoloških istraživanja i restauratorskih radova za sada nema. Na sramotu onima koji ostavljaju ovakav turistički potencijal neiskorišten i koji dopuštaju da nam propada kulturno-historijsko blago.